Hoće li "Agraria" iz Lasla Gala zablistati novim sjajem?

Novi Sad je do sada samo povremeno, u retkim prilikama, poklanjao pažnju poprilično velikoj i raznorodnoj privrednoj baštini.
Kao zanimljivi primere izdvajaju se revitalizacija i prenamena Fajtovog mlina u Kisačkoj ulici, fabrike vijaka "Petar Drapšin" i odeljenja za svilu fabrike posteljine "Ristić".
Propušteno je da se sačuvaju nekadašnja elektrana u blizini Gradskog stadiona, Radnička ulica, sedište većeg broja najznačajnijih pogona, aerodrom na Jugovićevu.
Starije Novosađane i danas duša boli što je od nekadašnje zgrade železničke stanice ostao samo bareljef, rad Anice i Karla Baranjia. Da nabrojimo samo najpoznatije nasrtaje na industrijske simbole grada.
Međutim, posle početne ošamućenosti, građani kao da dolaze sebi i počinju da se bune. Traže da na urbanističkom licu Novog Sada bude sačuvano ono što karakteriše grad na jugoistoku Panonije. Svakako i bogatu industrijsku baštinu.
Tako su na putu da sačuvaju značajne segmente ranžirne stanice, Šulcov mlin, dok ovih dana u "Svilari" možemo da vidimo kako ovdašnji, ali i studenti arhitekture iz Beograda i Temišvara maštaju o budućem izgledu "Agrarije", sedištu Centralne poljoprivredne zadruge nemačke nacionalne manjine između dva svetska rata.
Zgrada u Lasla Gala 32 je generacijama stasalim tokom socijalizma poznata kao "Elektroluks", po firmi koja je više decenija bila smeštena u ovom prostoru. Već duže vreme je potpuno napuštena, dosta je oronula, ali i dalje privlači pažnju prolaznika, baš kao i susedna, poznata kao Hotel "Orijent" sa legendarnom kafanom "Piroš čizma".
Železnička ulica
Mašta mladih novu ulogu zdanja vide kao buduće sedište umetnika različitih disciplina, a sve u sklopu podsticanja formi stvaralaštva i rada izniklih u doba digitalizacije. Tu bi bili ateljei, specifični radni prostori koje je grad dodeljivao još pre četiri, pet decenija kada je imao upola manje i stanovnika i artista.
Bilo bi, naravno, i mesta za izlaganje, radionice, sala za tribine, prostore za globalno umrežavanje... Jedno vreme ceo kompleks bi i obavljao ulogu tako nedostajuće gradske galerije.
Oživljavanje kompleksa bi bilo i svojevrsno podsećanje na nekadašnju važnu ulogu danas mirne Železničke ulice kojom je od centra do železničke stanice prolazilo više ljudi nego centralnom Zmaj Jovinom ulicom. Setili bismo se i dvojice značajnih, a posve zaboravljenih arhitekata, Oskara Pakvora i Pala Soceka.
Prvi je projektovao uličnu zgradu "Agrarije", a iza njega je ostalo više od 20 zgrada u Futoškoj, Železničkoj, Svetozara Markovića, Barona Bajića, na Malom Limanu, u blizini Dunava... Poseban utisak ostavio je retko uspešnom rekonstrukcijom zgrade Nemačke evangelističke crkve, danas zdanju "Ujvideki sinhaz". Umro je u logoru na Kavkazu.
Prvi urbani mobilijar
Autor dvorišne zgrade u "Agrariji" Pal Socek je iz porodice tradicionalnih graditelja Novog Sada. Osim projektovanjem bavio se i građevinskom delatnošću.
Za samo sedam-osam godina rada pročuo se kao arhitekta dvadesetak zgrada sa stanovima za iznajmljivanje, ali i manjeg kvarta na kraju Ćirpanove ulice. U tom kraju je i njegova stvaralačka "puslica", dom Mađarskog pevačkog društva, danas Društva za telesno vežbanje.
Prvi se u gradu bavio urbanim mobilijarom, pa su i danas prisutna njegova pojedina parterna rešenja i stubovi za oglašavanje. Kao i Pakvor tragično je okončao u logoru na Kavkazu.
Građani i umetnici su rekli šta misle i kako vide "Agrariju", Ranžirnu stanicu, "Šulcov mlin" i druge arhitektionske baštine Novog Sada. Na potezu je uprava grada.
Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.
Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.
Komentari 9
Robot
M
Dejan
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar