Poljska drama (2): Propuštena šansa
Nastavak priče Duška Bogdanovića o "poljskoj drami".
Foto: 021.rs
Zasluga za naše relativno brzo puštanje iz varšavskog pritvora, pripadalo je isključivo Zoranu Zlatanoviću, dugogodišnjem dopisniku Tanjuga iz Poljske.
Okrenuo je Zoki mnoge važne telefone u policiji, ali i u Udruženju stranih novinara. Naš ambasador u Varšavi - lik iz Sarajeva, modeliran po ukusu ondašnjih republičko-pokrajinskih kadrovskih lista, lokalno podoban i dokazan, ali daleko od znanja i ponašanja karijernih diplomata - prstom nije mrdnuo.
Štaviše, rekao je Zokiju da se ambasada "ne bi paćala" zbog nekih novinara koji su "vršljali nedozvoljeno" po suverenoj i prijateljskoj nam zemlji. Diletant!
Taj - iako bi to morao da zna - nije imao blagog pojma o kome je reč, jer smo - a to mu je morao biti vrlo važan podatak - bili prva strana televizijska ekipa, kojoj je nakon ukidanja vojnog stanja, odobren boravak i rad u toj zemlji.
Nažalost sam - ali to je za neku drugu priču - identična iskustva sa našim diplomatama, imao prilikom hapšenja, u Turskoj i Gabonu. Međutim, "hajlajt" tek sledio.
General Jaruzelski je sva obraćanja domaćoj i inostranoj javnosti, prepuštao bliskom saradniku, ličnom portparolu, majoru Veslavu Gornickom. Bez izuzetka.
U zakazani dan smo otišli sa njim na intervju. Dabome da sam ispunio želju dragom kolegi Zokiju da i on prisustvuje razgovoru, budući da se odista radilo o svetskoj ekskluzivi. Solidarnost je - posebno ću naglasiti i ovom prilikom - ključna emocija i časna profesionalna obaveza svakog novinara koji drži do sebe, a još više do kolega.
Razgovor je, inače, protekao prilično bez veze. Šta god pitao, stizao mi je uniformisan odgovor, prepun političkih frazetina i diplomatskog okolišanja. Dovoljno! Znao sam da ćemo priču, ma koliko ona dosadna bila - zbog enormnog zanimanja svetske javnosti za događanja u Poljskoj - lako prodati u Evrovizijskoj razmeni vesti. I, jesmo!
Na kraju razgovora, major mi se obratio na engleskom jeziku - iako je na sva pitanja tokom zvaničnog dela razgovora odgovarao na poljskom - i zamolio me za nekoliko minuta priče, u četiri oka. Dabome da sam, vadeći se upravo na tu, šatro, jezičku barijeru, zamolio domaćina da razgovoru, ako je moguće, prisustvuje i kolega Zlatanović.
Očekivao sam "branje ušiju" zbog nedozvoljenog snimanja i privođenja, i bio mi je potreban svedok koji je o tome, u bukvalnom smislu, znao više od mene. Međutim Gornicki je krenuo sa pričom u potpuno neočekivanom smeru. Reče da se general Jaruzelski do tada nikada nije obratio svetskoj javnosti, naročito nije to učinio u televizjskom razgovoru. Okolnosti se, kao, menjaju i oni razmišljaju da bi u najuži izbor televizija za eventualni intervju za svetsku scenu, mogla da uđe i jugoslovenska. Konkretno, moja malenkost, budući da oni znaju za moje višegodišnje izveštavanje iz Poljske.
Okrenula mi se soba od iznenađenja i zadovoljstva. Onda je Gornicki nastavio u smislu da razume delikatnost ponude, da to, pretpostavljao je, ne mogu sam da odlučim, bez konsultacije sa redakcijom...
Ali, dogovorili smo se da ponovo čujemo. Za vrlo kratko vreme.
Za razliku od velikog profesionalnog entuzijazma cele ekipe da što više zanimljivog materijala snimimo, posle ove ponude, jedva sam čekao povratak kući.
Prvo što sam u redakciji uradio, bilo je da razgovor sa Gornickim prepričam gloduru Miki Stavančevu. Tajac. Kaže da je ponuda primamljiva, diplomatski vrlo pipava i da se moramo konsultovati sa nekim u Saveznom sekretarijatu za inostrane poslove. Obavio je Mika neke razgovore i plan je promenjen.
Za dva dana nas je primio Bora Milošević (Slobodanov brat), sekretar Komisije za međunarodne odnose Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije. I kod njega je bila velika sumnja. Možda je reč, kazao je, o diplomatskoj nameštaljki, pa da država ima problema. Zašto baš da ponuda stigne nama... blablabla... nego da sačekamo, mudrovao je drug Bora. Pa, ako se opet jave, da vidimo.
Nanovo mi se soba okrenula. Ovoga puta od velikog razočarenja. Tuge, zapravo.
Čekajući aber iz Varšave, pripremili smo i ubrzo emitovali emisiju "Nemirni poljski maj".
Sa svim detaljima. Iz svih uglova. Šta misli vlast, šta čini opozicija. Posebno razgovore sa gnevnim ljudima u jezivo praznim prodavnicima, sa detaljima funkcionisanja crne berze, jedine mogućnosti da se nešto važno i neophodno kupi, ali po astronomskim cenama, sa primerima podivljalje inflacije, potom razgovori sa političarima i sindikalcima, tek izašlim iz zatvora, a uhapšenim za vreme vojnog stanja...
Plus, nadrealni kadar telefoniranja, uz upozorenje nasnimljenog glasa, da se razgovor snima...
Kako god, nakon emitovanja, javio se neki ćata iz Sekretarijata za inostrane poslove i rekao da su Poljaci vrlo nezadovoljni emisijom koja je - zapisao sam tada - "na liniji najcrnje zapadnjačke propagande". OK. To je, dakle, bilo to... Kakav razgovor sa Jaruzelskim. Teško da će me ponovo pustiti da uđem u Poljsku. Ikada! Bar sam tako mislio.
Nekoliko meseci docnije, dežurao sam u Dnevniku, kada je u dnevnoj razmeni evrovizijskih vesti, stigla i posebno naglašena eksluziva: intervju generala Jauzelskog sa Barbarom Volters, zvezdom američke mreže ABC.
Voltersova je bila prva žena voditelj večernjih vesti u istoriji američke televizije, inače u to vreme najbolje plaćena televizijska novinarka na svetu, sa nedavno potpisanim ugovorom za godišnju platu od milion dolara. Još jedan detalj: za vreme Samita nesvrstanih zemalja u Havani 1979. Voltersova je zajedno sa stotinama izveštača iz sveta, boravila u čuvenom havanskom hotelu "Imperijal". Viđali smo se u prolazu, jednom sam popio piće sa njenim snimateljem u hotelskom baru. Saznao sam da je došla na Kubu sa željom da dobije intervju od Kastra, Gadafija ili Tita. Vratila se, dabome, praznih ruku. Hm, i "bogati plaču". To će mi biti uteha, tek pet godina docnije. Slaba, doduše.
I, spomenutog dana je stigla televizijska slika: gospođa Barbara, na nekom travnatom dvorištu, lagodno se šetajući, razgovarala je sa generalom. Priča nije bila ništa posebno. Klasičan razgovor, sa svetskim mud(r)onjama.
Ali, carica kakva je Voltersova bila, nije propustila da smisli nešto, ipak, za pamćenje: zamolila je domaćina da skine tamne naočare, generalov neizostavni detalj, pri javnom pojavljivanju.
Jaruzelski joj ispunio želju. E, to je to! Nije, siguran sam, bilo televizije u svetu, koja je propustila da emituje taj detalj. Za mene, posebno, nezaboravni događaj. A, nije (mi) se nije dogodio
Poput ponavljača, nanovo sam obnovio lekciju koju sam - mislio sam pogrešno - davno savladao: u novinarstvu, baš kao i u sportu, šansa se ne propušta. Ne samo zato što promašaj velike prilike znači profesionalni poraz, već, opet kao u sportu, šansa stiže drugom u pobednički zagrljaj. Eto!
Prvi deo "Poljske drame" pročitajte na OVOM LINKU.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Novi Sad - Novosadske priče
VIDEO: Prepoznajete li ovaj grad - šta se radilo u Novom Sadu proleća 1939. godine?
18.04.2024.•
25
Pre 85 godina Novi Sad je bio znatno drugačiji grad. Najpre, u njemu je živelo gotovo sedam puta manje ljudi.
Bombardovanje 1999. godine - čega se sećaju Novosađani: Esmeralda, trčanje po čvarke, žurke...
24.03.2024.•
30
Povom 25. godišnjice od početka NATO bombardovanja Savezne Republike Jugoslavije, portal 021.rs vam donosi priče Novosađana o 78 dana 1999. godine.
Kako su Novosađani naučili NATO "red vožnje"
24.03.2024.•
7
Imao sam 11 godina. Tog dana se išlo prepodne u školu, popodne smo uobičajeno išli napolje da se igramo ubeđujući one koje su roditelji sprečili, da neće biti nikakvog bombardovanja...
VIDEO: Sećanje na "Žutu kuću" živi - trag Novog Sada kojeg sve manje ima
20.03.2024.•
23
Na lokaciji na kojoj se nekada nalazila kultna novosadska "Žuta kuća" gradska vlast planira izgradnju crkve posvećenoj stradalima u južnoj Bačkoj tokom Drugog svetskog rata.
FOTO: Znate li da u Veterniku postoji bosanska brvnara koja je spomenik kulture?
26.02.2024.•
16
Prava Bosanska brvnara sa etnografskom zbirkom predmeta starih i 200 godina može se pronaći u Veterniku.
Student nije zapalio žito
05.02.2024.•
5
Na fasadi kasarne u Ulici vojvode Bojovića jedna spomen ploča čuva priču o studentima koji su zapalili pšenicu. I to su platili životom.
FOTO, VIDEO Novosadski lekar čuva grad u starim mapama: Ovo je njegova priča
01.02.2024.•
3
Novosađanin Dušan Jovanović, lekar gastroenterohepatolog i onkolog, tokom februara imaće izloženu prvu izložbu starih mapa i grafika Novog Sada i Petrovaradina iz njegove velike kolekcije.
Spomenik rodoljubima zaboravljen u šiblju pored pruge u Petrovaradinu
22.01.2024.•
11
Novi Sad ima dosta spomenika, ali neki su usled istorijskih događaja pali u zaborav. Jedan od njih je i spomenik rodoljubima, koji se nalazi daleko od pogleda, pored pruge u Petrovaradinu.
Kad je pošta stigla u Novi Sad...
12.01.2024.•
11
U Velikoj sali Glavne pošte u Novom Sadu krajem prošle godine otvorena je izložba o nastanku i razvoju pošte u gradu.
FOTO: Petrovaradinska tvrđava čuva sećanje na stradale za oslobođenje i stvaranje Jugoslavije
08.01.2024.•
3
Ove godine se obeležava 110 godina od početka Prvog svetskog rata, a među tužnim godišnjicama je i streljanje rodoljuba na području Petrovaradina septembra 1914. godine.
FOTO: Priča o lokomotivi koju svi znate - decenijama dočekuje putnike u Novom Sadu
25.12.2023.•
3
Ispred Železničke stanice već 35 godina Novosađane i druge putnike pozdravlja parna lokomotiva stara gotovo čitav vek.
Novi Sad čuva uspomenu na prvog partizanskog pilota
11.12.2023.•
6
Novi Sad je nekada imao fabriku aviona, aerodrom i školu za pilote. Malo toga podseća na ovaj deo istorije grada, a to uključuje i spomen-ploču posvećenu prvom partizanskom pilotu Franji Kluzu.
Kolači od prijateljstva: Novosadska slatka druženja
28.11.2023.•
9
Prvi kolač u koji sam se zaljubio - a da nisu bili makoši ili krofne - dela majstorskih ruku mojih baka Katice i Marije, bio je profiterol.
"Armija" - najstrašnije mučilište Novosađana
27.11.2023.•
15
Na najstrašnije mučilište Novosađana u istoriji grada "Armiju" podseća tabla na zgradi gde se nalazilo ovo zloglasno mesto.
Iz centra na "brdo" 2: Biti na nogama
14.11.2023.•
2
Krajem aprila 1979. u Velikoj Britaniji su održani izbori - pokazalo se istorijski - na kojima su Konzervativci potukli do tada vladajuće Laburiste.
Neprimetna ploča na Gradskoj kući čuva priču o borbi novosadskih radnika
13.11.2023.•
2
Na Gradskoj kući stoji spomen ploča koja je skoro potpuno zaboravljena i skrajnuta gotovo tri decenije, iako se nalazi pred očima svih prolaznika.
Pogrebni nemiri u Novom Sadu: Kako su se Srbi borili da celivaju mrtvace
10.11.2023.•
22
Pre 246 godina u Novom Sadu su zabeleženi pogrebni nemiri jer su tadašnje carske vlasti pokušale da suzbiju pojavu nošenja otvorenog sanduka sa mrtvacem kroz naselja, kao i celivanje mrtvaca.
Iz centra na "brdo"
07.11.2023.•
3
Na "brdo" - kako smo u šali zvali zdanje Televizije Novi Sad smeštenu na Mišeluku na obroncima Fruške, došao sam iz centra grada.
Tri prsta iz Novog Sada
31.10.2023.•
2
Na različite načine Srbi i građani ove zemlje demonstriraju patriotizam i poštovanje prema nacionalnim simbolima.
Pisac prve moderne srpske drame rođen je u Novom Sadu - crkva je htela da spali rukopis
23.10.2023.•
7
Istorijska drama "Smrt Uroša V." koju je napisao Stefan Stefanović, igra se na pozorišnim scenama skoro dva veka, a malo je nedostajalo da nikada ne bude izvedena.
Novosadsko ugostiteljstvo: Početak kraja "doba nevinosti"
17.10.2023.•
0
Zahvaljujući maminom poslu - nekoliko godina je bila direktor Hotelskog preduzeća "Vojvodina" - kao sasvim mali dečak sam naučio značenje pojmove kao što su hotel, restoran, letnja bašta, pivnica...