Milioni ljudi širom sveta neće moći da poštuju mere za prevenciju virusa korona

Pranje ruku, izolacija i propisna udaljenost među ljudima osnovne su mere predostrožnosti u borbi protiv virusa korona, ali čak ni to neće moći svi da praktikuju.
Dok se u Evropi i većem delu sveta ljudi adekvatno bore protiv virusa korona, za milione ljudi, ipak, nema mnogo nade da će pratiti savete Svetske zdravstvene organizacije o pranju ruku i održavanju adekvatne distance između sebe, prenosi BBC.
 
Oko milijardu ljudi živi u siromašnim uslovima i straćarama, što čini 30 odsto svetske populacije u gradovima. Ovakvi stambeni prostori imaju veoma malo ventilacije, odvoda i kanalizacija i bolesti se lako šire.
 
Selestin Adhiambo (43) živi u sirotinjskoj četvrti Mukuru u Najrobiju, s mužem i šestoro dece. Njihova kuća se sastoji od jedne sobe i nema vode ni struje. Ona kaže kako njena deca ne mogu mnogo da se pomeraju i da se sudaraju jedni s drugima.
 
"Nemoguće nam je da razdvojimo decu jedno od drugog u slučaju zaraze. Nemamo prostora, nemamo soba ovde. Vlada bi trebalo da vodi zaražene ljude u bolnice", kaže ona.
 
Njen suprug radi kao stolar i, kada radi, zaradi oko 400 kenijskih šilinga, što je oko četiri dolara, a svakog dana ova porodica troši 50 šilinga na kupovinu 10 kanti vode. Ali zalihe vode su neredovne i postoje dani kada ih uopšte nema i porodica se mora odreći i brzog kupanja na koje su navikli.
 
U Mukuru živi preko pola miliona ljudi. Kuće su napravljene od kartona ili plastike, dok oni koji imaju bolje kuće, imaju kuće od gofriranog gvožđa. Ovde ne postoji ni adekvatno odlaganje smeća, već ga bacaju direktno u reku.
 
Lokalna nevladina organizacija vodi četiri osnovne škole u području, s oko 7.000 učenika. Oko polovine učenika ne može da priušti sapun, sudeći prema Meri Kejtlin, koja je zadužena za škole.
 
Lekar Pjer Mpele, koji je radio u mnogim zemljama u središnjoj i zapadnoj Africi, kaže da su mnoga domaćinstva u Africi prenaseljena i da na nekim mestima i po 12 ljudi živi u maloj kući.
 
"Samoizolacija nije moguća na mnogim mestima", kaže on.
 
Siromašne četvrti nisu jedine koje imaju problem s nedostatkom vode. Johanesburg i Čenaj su prošle godine skoro ostali bez vode.
 
"Ako bude nestašica kao prošle godine, biće teško nabaviti čistu vodu kako bismo prali svoje ruke više puta", rekla je Šanti Sasindranat, majka dvoje dece koja živi na periferiji Čenaija.
 
Tokom prošlogodišnjih nestašica vode, njena porodica je uspela da preživi kupujući neprerađenu vodu iz poljoprivrednih bunara udaljenih više od 50 kilometara od njih. Tu postoji samo nekoliko javnih kupatila i mesta s vodom i ona kaže da ljudi ne prate savete javnog zdravlja.
 
"U lokalnim vozovima ljudi kašlju blizu vašeg lica, čak i ne pokrivaju svoja usta. Ako im skrenem pažnju, neki će se izviniti, dok će pojedini samo započeti svađu", objašnjava ova žena.
 
Prijatelji i rođaci svakog dana dolaze u njen stan i ona još uvek pokušava da shvati kako da smanji interakciju s ljudima.
 
"Govorim svojoj deci da peru ruke polako i temeljito. Govorim im da peru ruke kad god uđu u kuću, čak i ako su samo istrčali na pet minuta. Kao porodica ne putujemo onoliko koliko smo to radili nekada", dodaje ona.
 
Lekarka Popi Lamberton kaže da bi vlade trebalo da preduzmu velike korake.
 
"Neke vlade su siromašne, ali ne toliko kao pojedinci. U slučaju epidemije, trebalo bi da budu sposobne da izoluju čitavu zajednicu", kaže ona.
 
Svetska zdravstvena organizacija kaže kako radi na pružanju podrške vladama kako bi adekvatno odgovorile na pandemiju, ali lekar Mpele želi da izdaju vodič koji će funkcionisati u svetu u razvoju. On je, takođe, pozvao na veće napore da se angažuju vođe zajednica, pre nego što potpuna kriza zahvati Afriku.
 
"Olakšica je to što se virus ne širi brzo u Africi. Većina slučajeva koja je zabeležena su ljudi koji su se vratili s putovanja iz Kine ili Evrope. Ne znamo zbog čega se ne širi brzo", dodaje on.
 
Svetska zdravstvena organizacija kaže da je stopa prenošenja virusa među ljudima u Africi koji nigde nisu putovali niska i da je ostajanje u svojim domovima najefikasnija strategija.
 
Kada je reč o Mukuruu, čini se kao da se ništa nije promenilo u poslednjih nekoliko nedelja.
 
Selestin Adhiambo kaže da se oseća nezaštićeno i da radi sve što može.
 
"Molim Boga da spasi nas i naše susedstvo od ovog virusa", završava ona.

Komentari 0

    Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Život - Magazin