Svetu ponestaje rečnog peska, a to predstavlja ogroman problem

Širom sveta industrijska eksploatacija peska odvija se mnogo, mnogo brže nego što prirodni ciklusi na Zemlji mogu da obnove rečne nanose.
Svetu ponestaje rečnog peska, a to predstavlja ogroman problem
Foto: 021.rs (ilustracija/AI)
Našim rekama, bukvalno, ponestaje peska.
 
Naučnici su upravo objavili veliku analizu 411 studija sprovedenih od 1974. godine, koja pokazuje da je globalna potražnja za rečnim peskom i šljunkom za proizvodnju građevinskih materijala, poput betona, neodrživa.
 
Delta Mekonga, koja se prostire preko južnog vrha Vijetnama nakon što reka prođe kroz Kambodžu i Laos, predstavlja jedan od najboljih primera. Tamo barža opremljena dizalicom može da izvuče 300 kubnih metara peska za samo tri sata.
U Vijetnamu je trenutna stopa eksploatacije oko 11,8 puta veća od prirodne stope obnavljanja nanosa, koja iznosi oko 6,18 megatona godišnje.
 
"Između 2015. i 2022. godine tamo je izvađeno približno 366 miliona kubnih metara peska, što je izazvalo ogroman deficit nanosa i dovelo do prosečnog produbljivanja rečnog korita od 0,48 metara (ili 0,053 metra godišnje)", rekao je za ScienceAlert hidrolog i koautor studije Dung Duk Tran sa Tehnološkog univerziteta Nanjang (NTU) u Singapuru.
 
Rečno korito izgubilo je gotovo pola metra dubine tokom tog perioda. To možda ne deluje kao velika razlika na površini vode, ali takva promena može imati ozbiljne posledice po način na koji voda protiče, zdravlje čitavog rečnog sistema i stabilnost obala sa obe strane reke.
Na vijetnamskom delu Mekonga više od 1.800 kuća urušilo se između 2018. i 2020. godine zbog erozije obale. Do 2023. godine na vijetnamskom delu Mekonga zabeleženo je 585 velikih žarišta erozije duž 741 kilometra reke.
 
Ove promene u rečnom koritu dodatno pojačavaju ono što je poznato kao efekat usporene vode (backwater effect), pri kojem slana voda prodire sve dalje uzvodno.
 
Ako se sadašnji tempo eksploatacije peska u vijetnamskom delu Mekonga nastavi, stručnjaci upozoravaju da do 2035. godine više neće biti peska za vađenje.
 
Ali Mekong je samo jedna od brojnih reka koje trpe posledice međunarodnog građevinskog buma, kojem je pesak neophodan za proizvodnju betona i drugih građevinskih materijala.
 
Kinesko jezero Pojang pretrpelo je toliko drastične promene da su one vidljive iz svemira.
 
Isti problem pogodio je brojne reke u Indiji, uključujući Majurakši, Kolidam, Subarnareku i Adžaj. 
 
Eksploatacija peska postepeno je izmenila i reke Paranu i Tokantins u Brazilu, koje pripadaju slivu Amazona.
 
 
Jame nastale vađenjem peska u reci Seni u Francuskoj, iskopane početkom 20. veka, i danas postoje kao jezera u poplavnim ravnicama.
 
U međuvremenu, međunarodna potražnja za rečnim agregatima naglo je porasla tokom poslednje dve decenije.
 
"Pesak i šljunak predstavljaju najviše eksploatisane čvrste materijale na svetu i od ključnog su značaja za urbanizaciju i razvoj infrastrukture. Zajedno čine više od 70 odsto zapremine betona i široko se koriste u betonu, asfaltu, putevima, zgradama i temeljima. Rečni pesak posebno je cenjen u građevinarstvu zato što njegova zrna obezbeđuju odgovarajuće trenje i zato što uglavnom nije slan", rekao je za ScienceAlert geograf Edvard Park sa NTU Singapur i glavni autor studije.
Upravo međusobno uklapanje zrna rečnog peska čini ga naročito pogodnim za nasipanje i proširenje kopna. On nije rastresit poput pustinjskog peska niti slan kao morski.
 
"Građevinske kompanije, investitori i izvođači infrastrukturnih radova imaju koristi od pristupa ovoj ključnoj sirovini za beton, puteve, stambenu izgradnju i razvoj zemljišta. Međutim, te koristi moraju se odmeriti u odnosu na ekološke i društvene troškove, a u oblastima sa slabom kontrolom nelegalni eksploatatori i korumpirani zvaničnici mogu prisvojiti nesrazmerno veliki deo profita, dok zajednice koje zavise od reka snose posledice", rekao je Park.
 
Analiza je pokazala da mnoge zemlje nemaju ni pristup podacima koji su im potrebni kako bi uskladile ekonomske potrebe sa ekološkim i društvenim posledicama.
 
"Eksploataciju bi trebalo ograničiti na pažljivo odabrane lokacije i količine, na osnovu bilansa rečnih nanosa i prirodnih stopa njihovog obnavljanja", rekao je Tran.
 
Od svih analiziranih studija, samo 27 odsto mapiralo je obim eksploatacije, dok je svega 24 odsto istraživalo društveno-ekonomske faktore koji podstiču potražnju.
 
"Bolji nadzor, strože sprovođenje zakona protiv nelegalne eksploatacije, sezonska ograničenja vađenja peska i uspostavljanje zona za održivu eksploataciju dodatno bi smanjili štetu po životnu sredinu. Značajno smanjenje štete jeste moguće, ali će zahtevati usklađene tehnološke mere, regulatorne promene i upravljanje potražnjom, umesto oslanjanja na jedno jedino rešenje", rekao je Park za ScienceAlert.
 
Istraživanje je objavljeno u časopisu "Reviews of Geophysics".
OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

Komentari 0

    Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Život - Magazin