Nedostaje nam 6.000 psihoterapeuta, građane leče laici
Po evidenciji Saveza društava psihoterapeuta Srbije, sa sertifikatom radi svega njih 500.
Zakon o psihoterapiji, koji bi definisao standarde struke i regulisao položaj psihoterapije u sistemu zdravstvene zaštite, još nije donet. Stručnjacima iz ove oblasti u zdravstvenim ustanovama priznaje se samo diploma iz psihologije ili specijalizacija iz psihijatrije na Medicinskom fakultetu, a ne i edukacija iz psihoterapije.
"Manjku terapeuta kumuje i činjenica da edukacija iz psihoterapije neretko traje i po deset godina. Osim toga, veoma je i skupa, jer podrazumeva sticanje znanja i kod inostranih profesora, prisustvovanje brojnim strukovnim kongresima", kaže dr Zoran Milivojević, predsednik Saveza društava psihoterapeuta Srbije i predsednik Šestog kongresa psihoterapeuta Srbije, koji se upravo održava u Beogradu.
Privatna psihoterapija je dostupna malom broju osoba u našoj zemlji, zbog čega je, navodi Milivojević, na Kongresu psihoterapeuta pre tri godine doneta deklaracija da pravo na psihoterapiju mora da bude deo zdravstvenog sistema, piše Politika.
Međutim, liste čekanja na psihoterapiju u državnim zdravstvenim ustanovama su besmisleno dugačke, a zbog sistemske potcenjenosti znatan broj psihoterapeuta prelazi u privatnu praksu.
"Naš cilj jeste da se psihoterapija prizna kao posebna profesija i da se osnuje komora psihoterapeuta koja bi izdavala, ali i oduzimala licence onima koji se ogreše o etičke principe struke. Svesni smo da se danas mnogi neosnovano predstavljaju kao psihoterapeuti, što ostavlja širok prostor za zloupotrebu klijenata. Zbog toga smo veoma motivisani da istrajemo u zahtevu da se ova oblast uredi u skladu sa međunarodnim standardima i našom socijalnom realnošću. U svetu je definisana minimalna cena psihoterapijske seanse, što kod nas nije slučaj, a smatramo da i Ministarstvo rada i Ministarstvo zdravlja mogu da donesu pravilnike kojima bi se regulisao rad psihoterapeuta u okviru zdravstvenih ustanova", ističe dr Milivojević.
Komentari 9
Profesionalac
A.
Zb021
To ponekad zna da se protegne i na po 10 godina, a ali nsjcesce traje 5-6 godina. Edukacija zna biti vrlo skupa i zahtevna, zbog toga su terapijske seanse takodje skupe. Psihoanaliticka terapija kojom se ja bavim traje dugo i zahtevna je i za pacijenta i za terapeuta. Psihoanaliticka terapija je poslednji bastion privatnosti. Problemi ne nastaju za kratko pa se ni ne mogu resiti za 10 ak seansi...pottebno je mnogo duze vremena.
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar