Treba li ukinuti komentare na portalima zbog pretnji i govora mržnje?

Mogućnost potpunе anonimnosti na internetu, dovеla jе do toga da komеntar pod lažnim imеnom ili izmišljеnim nadimkom postanе vеntil za svе lične frustracijе.
Treba li ukinuti komentare na portalima zbog pretnji i govora mržnje?
Foto: Pixabay
Iako jе prostor za komentarisanje ostavljеn za građanе da iskažu svoj stav o nеkoj tеmi, to čеsto budе zloupotrеbljеno. 
 
Jedan od urednika satiričnog portala Njuz.net Nenad Milosavljević kaže za 021.rs da je njegova redakcija neretko na meti anonimnih, ali i komentatora koji stoje imenom i prezimenom iza stavova, a da nadležni ni u slučaju prijava nisu reagovali, te su gotovo navikli na pretnje i vređanja od strane onih koje pogađa njihova satira.
 
"Imali smo različitih iskustava u tom smislu, nazivali su nas ‘izdajnicima i plaćenicima’. Dobijali smo neke strašno uvredljive poruke, ali ono sto je zanimljivo je da se to dešava i na samom sajtu u sekciji komentara, gde ljudi mogu anonimno da ostave komentar. To se dešavalo i na fejsbuku na fan pejdžu, gde su ljudi pod svojim imenom i prezimenom u stanju da napišu izuzetno gadne stvari. Izgleda da mnogima čak nije ni presudno to da budu anonimni da bi napisali neku pretnju ili izvređali nekoga. Imam utisak da ljudi čak nisu svesni da je to javni prostor, da je to javno mesto, kao bilo koje drugo, samo što je na internetu", navodi Milisavljević.
 
Za pretnje autoru emisije "24 minuta" Zoranu Kesiću i njegovoj porodici niko nije procesuiran.
 
"Mi konkretno iz Njuza smo navikli na to, nikad nismo previše uzimali u obzir takve stvari, što ne znam koliko je uopšte i pametno, ali nismo imali vremena da se bavimo time. Međutim, imali smo situaciju kada su Zoranu Kesiću, sa kojim radimo emisiju "24 minuta", ozbiljno pretili i to na osnovu nekog izmontiranog snimka iz emisije, gde su toj priči koju je on pričao u emisiji dali novi i drugačiji kontekst. Zbog toga mu je upućena salva uvreda i pretnji, tako da je on tada pozvan u Tužilaštvo za visokotehnološki kriminal. Dao je izjavu i na tome je sve ostalo. Nikada nije procesuiran niko u vezi sa tim slučajem, tako da ne bih mogao da kažem da imam veru u pravosudne i ostale nadležne organe da rade onako kako bi trebalo da rade, nepristrasno i objektivno. Da reaguju u svim takvim slučajevima kada je potrebno", objašnjava on.
 
Da treba razgraničiti poimanje slobode govora i govor mržnje, smatra urednik Južnih vesti Predrag Blagojević.
 
"Tanka je linija između slobode govora i govora mržnje i zapravo ta granica često zavisi od ugla posmatranja. Ne postoji konsenzus u društvu šta je govor mržnje, jer ovde redovno čitate naslove u novinama o "Šiptarima, ciganima, pederima"… To je nekako normalna stvar, nažalost. Teško je govoriti o govoru mržnje kao takvom, jer dobar deo građana ne shvata u čemu je problem. Sa druge strane, činjenica da ta anonimnost koju nude onlajn mediji i to što svako ko ostavi komentar dobija potencijalno hiljade i hiljade ljudi koji će pročitati taj komentar multiplikuje poruku koju taj neko šalje. Nije isto kao kada neko u kafani iznesi neku poruku, koja se svodi na govor mržnje, jer to čuje desetak ljudi i pritom se zna ko je to izgovorio ili kada u autobusu neko priča. Nije isto to i kada neko pod lažnim imenom ostavi vrlo sporan komentar u onlajn mediju. Prvo se ne zna ko je ostavio, sa druge strane to čitaju hiljade ljudi. I kada se takvi komentari nađu onlajn i kada budu objavljeni u medijima, oni samom tom činjenicom da su javno dostupni u medijima lagano postaju nešto što je prihvatljivo i gomila ljudi koja vidi takve komentare smatra da je tako nešto normalno i onda i oni to prihvataju", objašnjava Blagojević. 
 
  
 
Za pretnje na društvenim mrežama ne postoji posebna regulativa, a Nenad Milosavljević je mišljenja da bi trebalo da se sankcionišu kao i u realnom životu. 
 
"Ne smeš prosto da pretiš nikome i to je zakonom regulisano. Postoje druge stvari koje su zakonski regulisane. Doduše, sankcija može da usledi nakon pokretanja privatne tužbe, što ljudi najčešće nisu zainteresovani da rade, ali trebalo bi primenjivati zakone onako kako se primenjuju i na slične slučajeve u realnom životu", kaže on.
 
Za pretnje političkim funkcionerima reaguje se bez pogovora, dok je diskutabilna reakcija u slučaju pretnji građanima, napominje Milosavljević. 
 
"Kada neko preti nekom državnom funkcioneru, tu se odmah reaguje, taj neko se privede na informativan razgovor, dok kod gomile drugih nekih pretnji se to jednostavno ignoriše i ne reaguje se. Bilo je nekih slučajeve kada se i reagovalo, ali ne u meri u kojoj bi to trebalo da se radi. Mislim da bi regalutiva koja postoji trebalo da bude još malo definisana i da se prosto primenjuje. Inače, opet dolazimo do tog hroničnog problema, gde se čak i neki zakoni koji su manje ili više dobri na papiru ne primenjuju u praksi. Samim tim nemaju vrednost koju bi trebalo da imaju", dodaje on.
 
Država nereagovanjem na govor mržnje na društvenim mrežama šalje poruku da se zakoni sprovode selektivno i da nisu svi jednaki, napominje urednik portala Njuz.net. On postavlja pitanje da li je potrebno da se pojedine pretnje i realizuju, kako bi ih nadležni sankcionisali.
 
"Jasna je poruka. Možeš to da radiš i da prođeš nekažnjeno. Samo je problem u tome što možda nećeš proći nekažnjeno ako pretiš određenim osobama, a u drugim slučajevima hoćeš. Zavisi kome pretiš. Ako su u pitanju državni službenici ili predsednik, ljudi za čak mnogo benignije stvari, nego da su u pitanju direktne pretnje, bivaju privođeni. U drugim slučajevima ili se reaguje selektivno, samo u nekim slučajevima tek da bi moglo da se kaže da se reagovalo ili se ne reaguje uopšte. Pretpostavljam da to daje vetar u leđa tim nekim ljudima koji se tako ponašaju na internetu, samo je pitanje da li će u nekom trenutku da se nađe neko od njih koji će svoje pretnje i da ostvari. Da li će biti potrebno to da se desi da bi nadležni organi počeli da procesuiraju stvari onako kako bi trebalo po zakonu", navodi Milosavljević.
 
Ekstremni govor iskazan je u svakoj četvrtoj vesti u medijima u Srbiji, pokazuje najnovinje istraživanje, a Predrag Blagojević je mišljenja da država pokazuje da ima interes da takav govor toleriše.
 
"Da bi država nešto tolerisala, prvo bi trebalo da imamo državu. Mi u Srbiji niti imamo vladavinu prava, niti imamo institucije koje funkcionišu. Ne bih govorio o tome da država ništa ne čini, već da smo mi jedna zemlja koja nema nekog ko upravlja državom, već imamo praktično nekog ko je gazda u zemlji. Mislim da je tu više nego jasno da je onom ko trenutno vlada Srbijom u interesu da se takve stvari dodatno promovišu i da se kroz primitivnu komunikaciju lakše vlada tom grupom ljudi. Ne pamtim da je REM reagovao na neki govor mržnje ili na neki ekstremni govor u poslednje vreme. Kada pogledam tabloide i šta je sve dozvoljeno, mislim da zabrana tih glasila ne bi bila cenzura. Kada imamo na naslovnoj strani novina "Edi Rama Šiptar bez srama", tu, što se mene tiče, nema dileme da treba pokrenuti sudski spor, gde bi se dokazivala krivična odgovornost nekoga zbog širenja govora mržnje", dodaje Blagojević.
 
Na pitanje na koji način se suprotstaviti govoru mržnje, Blagojević kaže da je potrebna kvalitetna administracija sajtova, sa čime je saglasan i Milosavljević.
 
"Vrlo je bitno da odgovorni mediji imaju kvalitetnu administraciju komentara, odnosno, da postoje administratori koji će biti dovoljno svesni i da ne rade po automatizmu. Kada vide određene sporne reči, ne samo da brišu komentare, već da shvate kontekst poruke, jer često je u tome skriven govor mržnje. Ne mora da se eksplicitno spomenu neke reči, inače bi postojali filteri koji bi brisali takve reči. Oni koji upravljaju onlajn medijama moraju da budu svesni svoje odgovornosti i da se naročito u komentarima vodi računa da se ne dozvoli govor mržnje", kaže Blagojević.
 
Pojedini strani sajtovi su ovaj problem rešili ukidanjem komentara, što Milosavljević ne vidi kao rešenje.
 
"Mediji koji ne žele da ukidaju komentare, jer je to jedan bitan kanal gde može da se vidi i mišljenje nekih običnih ljudi, čitalaca, treba više da povedu računa o njihovom filtriranju. Da se ne puštaju komentari koji promovišu mržnju, da se prosto čiste sa sajtova i društvenih mreža", objašnjava on.
 
  
 
Njegovo mišljenje je i da su sami mediji i društvene mreže učestovali u popularisanju ekstremnog govora.
 
"Postavlja se pitanje ko je tu na koga uticao. Da li su mediji uticali na društvene mreže ili obrnuto. Meni se nekako čini da su tu više mediji i pogotovo tabloidi odigrali značajnu ulogu, uz naravno rijaliti programe i značajno su pomerene granice pristojnosti u javnom prostoru. Neko ko prati tabloide, gleda rijalitije i uzme da komentariše nešto na fejsbuku, recimo, sigurno će imati manju kočnicu u pogledu onoga što napiše, nego neko ko se nije saživeo sa takvim sadržajima, nije ih prihvatio kao nešto što je potpuno normalno i uobičajeno. Što je više takvih sadržaja u medijima, mislim se to sve više reflektuje na javni prostor, jer prosečanom čoveku koji vidi da se u nekom rijalitiju tuku i vređaju na nacionalnoj osnovi i prete jedni drugima, neće biti ništa sporno u tome i sam će to početi da radi i u svakodnevnom životu, pa i na društvenim mrežama", dodaje on.
 
Blagojević ukazuje i na sve češću pojavu stranačkih botova koji neretko produbljuju ekstremizam na mrežama.
 
"To su oni stranački vojnici koji za novac ili za kakvu god korist organizovano šire određene stavove. Neretko su to stvari koje predstavljaju versku i nacionalnu netrpeljivost i govor mržnje. Bilo da je reč o osobama druge seksualne orijentacije Ili čega god, ali činjenica je da su zapravo onda takve stvari dostupne ogromnom broju ljudi i ogromnom broju dece. Deca slušajući muziku koja je prepuna ekstremnih izraza i vulgarnih reči, gledajući sve to i na filmovima i u Skupštini Srbije i u skupštinama gradova i opština, ni ne mogu drugačije da formiraju svoje stavove. A ta deca su na društvenim mrežama bez ikakve kontrole i imaju pristup svom tom sadržaju", navodi.  
 
Rasprostranjen govor mržnje na društvenim mrežama posebno je problematičan za decu koja su svemu izložena. Na koji način je moguće da se maloletnici sačuvaju od takozvanih jezičkih ekstremista?
 
Naši sagovornici su mišljenja da je to definitivno edukacija u ranom školskom uzrastu i medijska pismenost. Blagojević nije optimističan kada je u pitanju obrazovanje u školama, te smatra da roditelji u tome imaju presudnu ulogu.
 
"Ne bih previše očekivao da ministarstvo, odnosno školstvo uradi nešto po tom pitanju. Priča o medijskoj pismenosti je veoma bitna, ali se u Srbiji previše propagiraju najniže vrednosti, šund i kič se predstavljaju kao nešto što je normalno. Jednostavno, ne verujem da je u narednom periodu moguće da priča o medijskoj pismenosti, pod uslovom da to organizuju državni organi, da pozitivne rezultate", kaže Blagojević.
 
Diskusiju sa studentima na ovu temu, možete pogledati u videu ispod. 
 
 
Pisanje ovog teksta pomoglo je Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije podržavajući projekat Radija 021 "Mržnja nije normalna stvar". Sadržaj teksta i stavovi izneti u njemu su isključiva odgovornost Radija 021 i ni na koji način ne odražavaju stavove i mišljenja Ministarstva.
  • :)

    11.12.2017 19:29
    Хало, @G где си?
    Шта би нам онда, ако се забрани говор мржње, паћеник (плаћеник) @G радио?
    ;)
  • 10.12.2017 13:56
    A?Cenzura?Ili pustajte sve ili nista.
  • Jasmina

    09.12.2017 08:17
    Smaranje
    Ma, sve ukinuti.Fabrike, posla za omladinu, za sve neka bude.Koji klinac ce nam r.razna zagluplivanja, nebuloze, budalastine po javnim servisima.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Srbija