VIDEO: Eksplozije savezničkih bombi osetile su se i u svemiru

Bombe koje su saveznici u Drugom svetskom ratu bacali iz aviona na ciljeve u nacističkoj Nemačkoj bile su dovoljno jake da oslabe jonizovani gornji sloj atmosfere, jonosferu, koja se nalazi na visini od 50 do 600 kilometara, i to iznad Ujedinjenog Kraljevstva koje je udaljeno i do 1.000 kilometara od lokacija nekih od napada.
Stručnjaci koji su proučavali zapise iz tog doba otkrili su da je svaki napad oslobađao energiju snage najmanje 300 udara groma. 
 
"Sve do sada nije se znalo kakav je bio efekat tih bombi na zemljinu atmosferu", rekao je profesor svemirske i atmosferske fizike na Univerzitetu Reding Kris Skot. 
 
Naučnici su došli do ovog otkrića nakon analize dnevnih zapisa stanice za radio istraživanja u Diton Parku, u kojoj se sprovodilo rutinsko merenje jonosfere od 1933. do 1996. godine. To predstavlja najduži konstantni period merenja jonosfere na svetu. 
 
"Svaki bombarderski napad oslobodio je energiju snage najmanje 300 udara groma. Snaga je bila tolika da nam je omogućila da odredimo kako događaji na površini Zemlje mogu da deluju i na jonosferu", rekao je Skot.
 
Naučnici su proučavali zapise reakcija jonosfere u vreme 152 velika saveznička vazdušna napada po Evropi i otkrili da bi se koncentracija elektrona znatno smanjivala kao posledica udarnih talasa prouzrokovanih detonacijama bombi o zemljinu površinu. 
 
To je zagrevalo gornju atmosferu i pojačavalo gubitak jonizacije, piše "Dejli Mejl".
 
Detaljni dnevnici savezničkih napada otkrivaju da su četvoromotorni bombarderi redovno nosili znatno veće bombe, nego što su to mogli njihovi dvomotorni nemački suparnici. To se posebno odnosi na bombu poznatu kao "Grand Slam", koja je težila punih 10 tona. 
 
Naučnici koriste ovo otkriće da bi bolje razumeli kako prirodne sile koje deluju na tlo, poput udara groma, vulkanskih erupcija ili zemljotresa, deluju na gornju atmosferu Zemlje. 
 
"Posade aviona koji su učestvovale u bombardovanjima javljale su da su njihove letelice bivale oštećene udarnim talasima bombi, iako su one bile iznad preporučene visine", kaže istoričar Patrik Mejdžor, profesor Univerziteta Reding i koautor istraživanja. 
 
Ljudi koji su preživeli bombardovanja prisećali su se da su ih udari eksplozija redovno bacali u vazduh, dok bi okviri prozora i vrata često bili izbijani iz zidova. 
 
"Kružile su glasine da bi, ako oko lica obmotate mokar peškir, to u skloništu moglo da vas spase kako vam pluća ne bi stradala usled udarnog talasa, koji ubija svoje žrtve bez ijedne spoljne povrede", rekao je Mejdžor. "Snaga tih napada bila je bez presedana, pa je naučnicima omogućila da sprovedu merenja uticaja takvih događaja na delove atmosfere stotinama kilometara iznad nas, uz razaranja koje su proizveli na tlu."
 

Komentari 0

    Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Život - Magazin