San o prosečnoj plati

Prosečna zarada u Srbiji za april mesec iznosila je 121.805 dinara, primetno više od 94.588, iznosa medijale.
San o prosečnoj plati
Foto: 021.rs
Kada je pre neki dan objavljena, javnost je po običaju bila iznenađena i sa nevericom se odnosi prema ovom podatku državne statistike. 
 
Poprilično je rašireno mišljenje kako je prosečna zarada prikazana previsokom i to je u osnovi sumnjičavosti mase.
U društvu sličnih
 
Treba razumeti ljude, polaze od sopstvene situacije i situacije kod rodbine i bližih prijatelja sa kojima mogu razgovarati i o diskretnijim, škakljivijim pitanjima. I velika većina dođe do zaključka da su plate u porodici poprilično manje od prosečnih, baš kao i kod onih sa kojima razmenjuju stavove o, ipak, delikatnijoj temi kao što je zarada.
 
Međutim, većina od nas kreće se u društvu sebi sličnih, po navikama, stavovima, afinitetima, pa i primanjima. Ovakva strukturiranost društva mogla se uočiti još u socijalistička vremena, a unazad tri, četiri decenije, otkako smo krenuli u tranziciju, sve je vidljivija i postaje dominantno obeležje čak i u balkanskim zajednicama, tradicionalno oslonjenim na egalitarizam. 
 
Kako čovek više veruje bližnjima i prijateljima nego vlasti, ne bi trebalo da čudi što poveći segment javnosti ne veruje u zvanične statističke podatke ovog tipa. Svakom je sopstveno iskustvo i iskustvo dragih najuverljivije i najbliže.
Suprotno nadanjima
 
Osnov sumnjičavosti je razlika između prosečne zarade i medijale, dakle nivoa ispod kojeg zaradu prima (siromašnija) polovina stanovništva. Tokom socijalizma bila je neuporedivo manja i to je bio izraz pokušaja tadašnje države da ublaži napetosti između pojedinih društvenih slojeva. 
 
Priželjkivalo se da medijala dostigne prosečnu platu i takva praksa je umnogome uobličila i predstavu o primanjima, pogotovo siromašnije kategorije žitelja. Većina njih i dalje očekuje da prosečna zarada bude sasvim bliska medijalnoj.
 
No, u stvarnosti je drugačije, često baš suprotno raširenim nadanjima i priželjkivanjima. Naravno, daje novac taj koji prožima naš život i mnoge stvari kvantifikuje. U tom smislu i zarade reflektuju stvarnost u kojoj živimo. 
 
Podaci o medijalnoj i prosečnoj zaradi su samo osnovni pokazatelji kuda se krećemo. Dublja analiza zarada u Srbiji pokazuje mnogo više, ali ovdašnja vlast retko kada objavi nešto više detalja. Da je u tom pogledu izdašnija i doslednija, javnost bi odavno shvatila da se vremena ubrzano menjaju i da smo u kapitalizmu.
Mala, ali nedostižna
 
Možda je najzanimljiviji podatak da čak 67 odsto građana prima platu ispod proseka. Jasno pokazuje da "prosečnu zaradu" ne bi trebalo vezivati za većinu stanovništva, što gotovo da je bio slučaj u socijalizmu. Sada prosečna zarada jedva da je nešto više od statističke konstrukcije, za većinu žitelja, kojima je u socijalističkim prilikama bila na dohvat ruke, sada je puka brojka, nedostižna, time i besmislena.
 
To što je za sve veći broj žitelja prosečna zarada praktično nedostižna, ne znači da je visoka. Tako je za ulazak među deset odsto žitelja u Srbiji potrebno imati mesečnu zaradu od blizu 263.000 dinara (više od dve prosečne), a ovaj sloj ljudi je ujedno i vlasnik 58 odsto sve imovine u državi Srbiji. 
 
Poređenja radi, kažimo da siromašnija polovina žiteljstva poseduje samo pet odsto ove imovine - preostalih 37 odsto dele oni koji su po primanjima u bogatijoj polovini, ali nisu u prvom decilu žiteljstva. Ubedljivo, ali i bolno, zvuči podatak da petina najbogatijih ima gotovo trideset puta više imovine od petine najsiromašnijih.
 
Plata od milion evra
 
Vratimo se na zarade. Na osnovu prijava za godišnji porez za 2023. godinu (za docnije nismo našli podatke) vidimo da se 29.511 naših komšija prijavilo da plati ovu obavezu. 
Znači da su prihodovali više od trostrukog prosečnog prihoda koji je tada iznosio 4,8 miliona dinara. Dakle, mesečno su zarađivali više od 400.000 dinara. 
 
Prvi sto među njima su prijavili godišnju zaradu po osnovu rada između 260 miliona i 1,4 milijarde dinara, odnosno mesečno su u proseku "primali platu" između 22 i 117 miliona dinara.
 
Ove brojke jasno pokazuju da smo u kapitalizmu i stoga nevericama u (previsoku) prosečnu zaradu nema mesta. Narednih godina možda neće uvek rasti, ali će sasvim izvesno iz godine u godinu biti sve teže dostupna za sve veći broj žitelja. 
 
Kapitalizam sve ubrzanije izdvaja, pre svega najbogatije. Svi ostali se polako utapaju u masu koja opasno brzo tone ka medijali, dok prosečna zarada postaje sve udaljenija i neuhvatljivija.
OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

Komentari 0

    Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Biznis i ekonomija

Ilon Mask povratio status bilionera

Neto bogatstvo izvršnog direktora kompanija SpaceX i Tesla Ilona Maska ponovo je premašilo bilion dolara, nakon rasta vrednosti akcija njegovih kompanija koji je njegovu imovinu uvećao za više od 60 milijardi dolara.

Šta nam donose data centri?

Živimo u vremenu visokih tehnologija, kada se svakojaki podaci besomučno arhiviraju i obrađuju, a na osnovu beskrajno mnogo ovakvih obrada mašina donosi odluku.