Oko 150 najvećih zagađivača u Srbiji već duže od decenije rade bez dozvola

Oko 150 velikih postrojenja u Srbiji duže od deset godina krši rok u kojem su morali da pribave integrisanu dozvolu.
Oko 150 najvećih zagađivača u Srbiji već duže od decenije rade bez dozvola
Foto: Pixabay (ilustracija)
Integrisana dozvola je jedinstven dokument kojim se velikim industrijskim i poljoprivrednim zagađivačima odobrava rad pod strogo definisanim uslovima zaštite životne sredine. 
 
Zakon kojim je ova obaveza propisana donet je još 2004. godine, a operatori su imali rok najkasnije do 2015. da pribave ove dozvole. Ovaj rok je Izmenama i dopunama zakona produžen do kraja 2020. godine, da bi potom bio dodatno produžen do kraja 2024.
 
Za svih 20 godina izdato je ukupno 67 dozvola, a na listi Ministarstva zaštite životne sredine nalazi se 220 operatora za koje je to obavezno. Prošlog meseca usvojen je Zakon o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađivanja životne sredine koji propisuje rok od šest meseci u kojem će se ponovo identifikovati sva postrojenja za koja je ova dozvola neophodna, pišđe Biznis.rs.
Šta je integrisana dozvola?
 
Suština ove dozvole je princip "sve na jednom mestu". Umesto da fabrika traži odvojene dozvole za vazduh, vodu, otpad ili buku, integrisana dozvola obuhvata celokupan uticaj tog postrojenja na okolinu kako bi se sva zagađenja koja stvara uzela u obzir i procenio njihov integrisani štetni uticaj.
 
To znači da se posmatra celokupan proces proizvodnje, od sirovina i energije koje ulaze u fabriku, do emisija u vazduh, vodu i zemljište, kao i upravljanja otpadom i bukom. Važan deo ovog procesa jeste primena takozvanih najboljih dostupnih tehnika za pojedinačnu industriju koje obezbeđuju primenu najefikasnije i najsavremenije tehnologije koja smanjuje zagađenje na najmanju moguću meru.
Dozvola precizno propisuje koliko štetnih materija postrojenje sme da ispusti u okolinu i obavezuje operatera da redovno meri i izveštava nadležne organe o svojim emisijama. Za njeno izdavanje nadležni su Ministarstvo zaštite životne sredine i organi lokalne samouprave.
 
Integrisana dozvola neophodna je za velika industrijska postrojenja sa visokim potencijalom zagađenja u energetskom sektoru, metalurgiji i hemijskoj industriji, industriji minerala, industriji drveta, upravljanju otpadom i poljoprivredi.
 
Cilj integrisane dozvole je preventiva. Umesto da se zagađenje rešava tek kada ode u reku ili vazduh, ova dozvola tera industriju da u samom startu koristi čistije tehnologije i troši manje resursa. Bez ove dozvole u uređenim sistemima postrojenje ne bi smelo legalno da radi.
 
Međutim, u praksi se u Srbiji rokovi za pribavljanje ovih dozvola godinama pomeraju, pa mnoga velika postrojenja i dalje posluju na osnovu privremenih rešenja ili podnetih zahteva koji su u procesu dopune.
 
Dvostruki aršini inspekcije i neefikasnost uprave
 
Pravna savetnica Platforme za društveni razvoj i inovacije Hristina Vojvodić za Biznis.rs kaže da glavni razlozi za decenijsko neusklađivanje leže u nedostatku motivacije privrede, blagoj kaznenoj politici, ali i činjenici da mnoga postrojenja ne ispunjavaju ni osnovne uslove poput vodnih ili upotrebnih dozvola.
 
"Nije bilo dovoljno motivacije na strani privrede da se uskladi sa zakonom. Svi su imali neku vrstu očekivanja da će se zakon naknadno menjati, kada su rokovi već dva puta produžavani. Ili da će se uvesti neke privilegije za postojeća postrojenja. Za sve to vreme, velika postrojenja nesmetano decenijama rade bez ključnih osnovnih dozvola", objašnjava sagovornica biznis portala.
 
Prilikom inspekcijskog nadzora nad postojećim postrojenjima jasno se vidi da se primenjuju samo pojedinačne provere, čime se sam zakon o integrisanom sprečavanju zagađenja praktično i ne primenjuje.
"Inspektori jedino mogu da konstatuju da li je zahtev za integrisanu dozvolu podnet. A to ništa ne znači jer zahtev može da bude odbačen ili odbijen. Inspektor ne zabranjuje rad tom već postojećem postrojenju i može da zabrani rad samo novim postrojenjima", navodi Vojvodić.
 
Jedan od najvećih problema u sistemu jeste nejednak tretman novih i postojećih postrojenja, što direktno narušava tržišnu utakmicu. Dok se novim postrojenjima može zabraniti rad ako nemaju dozvolu, postojećim zagađivačima se godinama gleda kroz prste.
 
Nadležni organi često godinama drže predmete otvorenim bez donošenja konačnih rešenja. Primer je Termoelektrana "Nikola Tesla" (TENT), gde su još 2014. godine održani sastanci i naložene dopune dokumentacije, nakon čega se ništa ne dešava i nema nikakvih posledica po operatora.
 
Vojvodić smatra da je u tim situacijama odgovornost zaista na strani organa koji odlučuje o izdavanju dozvole jer nije u redu da postupci traju po desetak godina bez okončanja. Rokovi za dopunu dokumentacije morali bi da budu jasni, da se strogo poštuju i ako se ne ispune zahtevi za dobijanje integrisane dozvole morali bi da budu odbačeni.
 
Ceo tekst Biznis.rs čitajte na OVOM LINKU.
OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

Komentari 0

    Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Biznis i ekonomija