Sporne izmene zakona o presađivanju organa: Da li će građani sami birati da budu donori?

Kada Ministarstvo zdravlja izradi Nacrt izmena Zakona o presađivanju organa, Ustavni sud ga obori, a zatim više od 20 strukovnih udruženja zatraži povlačenje izmenjene verzije - jasno je da postoji problem.
Sporne izmene zakona o presađivanju organa: Da li će građani sami birati da budu donori?
Foto: Pixabay
Dok pacijenti čekaju i strepe da li će dobiti organ - na čekanju su i izmene ovog Zakona. Zastoj je nastao zbog člana 23 prvobitnog Nacrta, koji je Ustavni sud oglasio neustavnim još 2021. godine. U Nacrtu, koji još nije usvojen, novijoj verziji umesto člana 23 koji je izbrisan, dodat je član 22a za koji mnoga udruženja tvrde da "ponavlja iste greške" što ugrožava ceo proces, piše Insajder.
 
"Pacijenti strahuju da bi usvajanje ovakvog zakona moglo ponovo dovesti do proglašenja pojedinih odredbi neustavnim i do novog zastoja transplantacionog programa, poput onog iz prethodnog perioda, kada u gotovo deset meseci nije obavljena nijedna transplantacija", navedeno je u saopštenju civilnih organizacija.
U čemu je problem?
 
Prema izmenama Zakona svako ko se nije izjasnio da ne želi da bude davalac organa nakon smrti, smatraće se donorom. Drugim rečima, ukoliko neko ne želi da njegovi organi budu donirani treba da potpiše Izjavu o protivljenju koja će biti evidentirana u posebnom Registru koji vodi Uprava za biomedicinu.
 
I tu je zakon jasan.
 
Međutim, problem nastaje kod pretpostavljene saglasnosti. Ukoliko osoba nije evidentirana u Registru - smatra se da želi da bude donor organa. Ali tu nije kraj, jer poslednju reč ipak može da ima porodica preminulog ili etički odbor zdravstvene ustanove.
Naučna savetnica Instituta društvenih nauka Marta Sjeničić objašnjava za Insajder da je koordinator dužan da utvrdi da li izjava o protivljenju postoji u Registru, te da, ukoliko ne postoji, mora da obavesti porodicu preminulog i informiše ih da imaju pravo da daju ili odbiju saglasnost.
 
"Ovakav stav u nacrtu predstavlja povredu principa autonomije volje, ljudskog dostojanstva i prava na slobodan razvoj ličnosti (sva prava utvrđena u međunarodnim konvencijama, Ustavom Srbije, zakonima), te se opravdano postavlja pitanje - čije je moje telo", navodi Sjeničić.
 
Dodaje da se presađivanje organa ne može obavljati u skladu sa stavovima drugih lica tj. članova porodice i institucija poput etičkih odbora zdravstvenih institucija, "već u skladu sa stavom kadavera".
 
"U slučaju nepostojanja izjave u Registru, lekar može da proveri postojanje volje u smislu utvrđivanja eventualno usmeno izražene volje umrlog lica. Princip autonomije volje pojedinaca postoji u Ustavu Republike Srbije, potvrđenim međunarodnim ugovorima i važećim međunarodnim standardima ljudskih prava", navodi Sjeničić.
 
"Svaki pojedinac mora da odlučuje i donosi izbore u vezi sa svojim životom"
 
Iako na prvi pogled deluje da je razlika između neustavnog člana 23 i novog člana Nacrta 22a jedino u tome što novi član propisuje vođenje Registra osoba koje izričito ne žele da budu donori, Sjeničić navodi za Insajder da razlike postoje, te da je tekst donekle jasniji, "naročito kada se radi o licima koja nisu punoletna ili iz drugih razloga poslovno sposobna, ili predstavljaju neki drugi izuzetak".
 
Međutim, dodaje da "ni kada se radi o ovim licima, nacrt nije bio potpuno dosledan u smislu uređivanja svih mogućih situacija".
 
"Ustavni sud je sporne odredbe proglasio neustavnim upravo sa obrazloženjem da postoji obaveza zakonodavca 'da zakon mora ispunjavati određene standarde koji se tiču kvaliteta i izvesnosti normi, koji moraju biti u funkciji obezbeđivanja vladavine prava i jednakosti svih pred zakonom, a polazeći od stava Evropskog suda za ljudska prava izraženog povodom određivanja autonomnog pojma zakona, koji glasi: da bi se jedan opšti akt smatrao zakonom, ne samo formalno, nego i u sadržinskom smislu taj zakon, odnosno njegove norme moraju biti u dovoljnoj meri precizne, jasne i predvidive, tako da subjekti na koje se zakon odnosi mogu uskladiti svoje ponašanje sa zakonom', kako ne bi zbog nepreciznih, ali i nedostatnih normi bili uskraćeni u ostvarivanju svojih zajemčenih prava ili pravnih interesa", navodi Sjeničić.
 
Dodaje da je problematika u samoj suštini prethodnog člana i člana u trenutnom nacrtu.
 
"Nacrt predstavlja suprotnost ustanovljenom pristupu donošenja odluka punoletnih, poslovno sposobnih lica u zdravstvenom sistemu Srbije koji je čvrsto postavljen na način da uvek polazi od prava na autonomiju volje pojedinca koja je slobodno izražena. Sve ove norme ukazuju na isto: pacijent treba uvek da bude u centru svakog procesa donošenja odluka. U kontekstu presađivanja organa, svaki pojedinac mora da odlučuje i donosi izbore u vezi sa svojim životom, lečenjem, krajem svog života, raspolaganjem organima ili telom nakon svoje smrti", pojašnjava Sjeničić.
 
Za razjašnjavanje svih nedoumica i potencijalnih problema, Sjeničić navodi da bi trebalo da se uvede objedinjen Registar davalaca i nedavalaca, čime bi "vrlo jasno" bilo izraženo ko želi da bude davalac a ko ne, i da mogućnost izjave volje bude kontinuirano promovisana od strane zdravstvenog sistema.
Transplantacija i dalje osetljivo pitanje
 
Ipak odluka o doniranju organa ne svodi se isključivo na zakonodavstvo, a da je i dalje osetljivo pitanje pokazuje i to što je Srbija, makar u poređenju sa zemljama Evropske unije, na začelju po broju obavljenih transplantacija.
 
Mladen Todić iz Udruženja transplantiranih pacijenata "Zajedno za novi život" kaže za Insajder da nijedan zakon ne može nekoga da natera da donira organe.
 
"Što se tiče samog transplantacionog programa, mi smo to i rekli na toj javnoj raspravi, da je neophodna jedna kontinuirana kampanja na nacionalnom nivou koju će pokrenuti Ministarstvo zdravlja, zajedno sa svim relevantnim činiocima društva, pre svega medijima, udruženjima pacijenata i eventualno javnim ličnostima, crkvom i tako dalje", kaže Todić.
 
Ceo tekst Insajdera čitajte OVDE.
OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

  • Јое

    23.02.2026 13:00
    Ко жели да након смрти поклони своје органе, треба да то јасно каже, потпише и да буде заведен у регистру поклањача органа. Некада су се добијале картице које су потврђивале нечију вољу у вези са поклањањем органа. Противно је здравом разуму донети закон по ком су сви дужни да поклањају органе, осим ако се не изјасне да то не желе. Тако могу донети и закон по коме су и живи дужни да донирају органе, ако је прималац члан одређене касте или политичке партије на власти.
  • Бубе

    23.02.2026 12:52
    Бубе
    Сваки грађанин мора сам одлучити за живота да ли жели бити донор након смрти или не и то нико нема права да оспори камо ли осуди. Обзиром да је трговина органима изузетно распрострањена и плаћена држава мора оном ко се одлучи бити донор за живота пружити многе привилегије и бенифиције како би трговину свела на неки законски минимум и сл. Ево ја бих ради био донор након смрти али за живота ми је потребан стан ауто посао како би пристојно живео и мислим да је ово неки фер аранжман јер у свету људи све је корист и интерес.
  • Deks

    23.02.2026 12:38
    Zaista je neprimereno da se svako u Srbiji smatra potencijalnim davaocem organa. Nemam ništa protiv da pojedinci koji to žele budu upisani u registar ili mogu usmeno izraziti svoju volju. Međutim neprihvatljivo je zakonski polagati pravo na deo nečijeg tela, tačnije usvojiti zakon po kome se u birokratskoj zemlji od pojedinaca traži da prođu birokratsku proceduru da bi zaštitili svoje telo nakon smrti. Radi se i o tome da neće svi građani pročitati ovu vest i sve to ostavlja dalekosežne posledice.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Srbija