Šta je potrebno da neko bude lustriran i da mu se ispita poreklo imovine?

Stručnjaci su uvereni da aktuelni propisi ne omogućavaju efikasno vraćanje imovine stečene nepoštenim praksama zbog političke bliskosti sa vlašću i predlažu nova zakonska rešenja.
Šta je potrebno da neko bude lustriran i da mu se ispita poreklo imovine?
Foto: 021.rs (ilustracija)
U Srbiji su se godinama unazad potencirale pojedine privatne kompanije čiji su vlasnici, stvarni ili fiktivni, zgrtali ogroman profit. I dok su se velika državna preduzeća uništavala i gubila bitke na tržištu upravo da bi napravila mesta novim, privatnim za koje niko do tada nije ni čuo, a kamoli proverio poreklo kapitala, dobili smo nove tajkune, novopečene bogataše.
 
Odatle i bojazan kod jednog dela građana da će se ponoviti ono što su videli posle 5. oktobra - bogati koji su bogatstvo stekli na osnovi političkih veza, nastavili su neometano da se bogate ili su otišli iz zemlje, piše Nova ekonomija.
S obzirom da su politički akteri ostali isti, isto tako je ostalo i mrtvo slovo na papiru ispitivanje porekla imovine, ali i lustracija.
 
Sa ekonomske strane gledišta, nije neočekivan strah da će kad se promeni politička situacija, oni koji su na nepoštene načine zgrnuli pare u poslednjih 14 godina sa istima da nestanu, ali i da bi mogli posle nekog vremena da se vrate da investiraju u "domovini". Jer šta vredi lustracija, ako je novac već iznet na sigurno?
 
Pravnici sa kojima je Nova ekonomija razgovarala ističu nekoliko problema sa kojima će se eventualno nove vlasti susresti posle izbora, ukoliko uopšte bude političke i bilo kakve druge volje da se po prvi put u novijoj istoriji Srbije ispita na koji način su pojedinci došli do velikih suma novca.
Ali i zašto se do sada niko nije bavio ovim pitanjem? Bojana Savović, javna tužiteljka Višeg javnog tužilaštva u Beogradu, odgovara na to pitanje.
 
"Prenos novca, u najvećem broju slučajeva, ostavlja svoj trag (osim ilegalnog prenosa gotovog novca - keša). U praćenju tokova novca značajnu ulogu ima Uprava za sprečavanje pranja novca koja radi u okviru Ministarstva finansija (na čijem je čelu Siniša Mali) - izvršna, aktuelna vlast", kaže Savović.
 
Ona objašnjava ono što je manjkavost trenutnog pravnog sistema i na koji način bi eventualno ovo moglo da se reši drugim putem.
 
"Kod oduzimanja imovine kroz tzv. institut proširenog oduzimanja imovine (kroz Zakon o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela) može se oduzeti imovina stečena i pre 10-15 godina ali je problem što se u ovom slučaju mora dokazati postojanje tačno određenih - listom pobrojanih, krivičnih dela, kroz krivični postupak koji mora rezultirati osuđujućom, pravosnažnom, presudom, baš za ta krivična dela sa spiska u Zakonu", navodi Savović.
 
U praksi, kako navodi Savović, to je veoma teško izvesti jer ti procesi mogu da traju godinama, a nekad i decenijama. Sličan problem se javlja kada je u pitanju dokazivanje pranja novca.
 
"Ista je situacija i sa oduzimanjem imovinske koristi kroz osudu za krivično delo pranja novca, gde se isto mora dokazati postojanje neke kriminalne delatnosti iz koje je novac proistekao. Mi često imamo saznanja da neko ima veliku imovinu koja je u nesrazmeri sa njegovim legalnim prihodima, ali ne znamo da li je do te imovine došao npr. prodajom droge, nelegalnom gradnjom, nameštenim javnim nabavkama, zloupotrebama carinskih postupaka i slično", objašnjava sagovornica Nove ekonomije.
 
Međutim, prema tužiteljki, postoji način da se ovaj nedostatak u pravosuđu nadoknadi.
 
"Zbog toga bi najbolji model borbe protiv nelegalno stečenog novca bio kroz institut tzv. civilnog oduzimanja imovine, kada se ne dokazuje postojanje bilo kog krivičnog dela ili kriminalne aktivnosti, već onaj ko ima nesrazmernu imovinu mora dokazati njeno zakonito poreklo", zaključuje Savović.
 
Advokat Đorđe Vukotić kaže da u Srbiji nema zakona trenutno koji bi na pravi način mogao da tretira ovakve slučajeve, te da postoji potreba za specijalnim zakonom.
 
"Analiza propisa ukazuje na dve varijante: prva je usvajanje efikasnog i zakonitog propisa o imovini, a druga je traženje naknade štete kroz krivični postupak protiv pojedinaca. Nerealno je očekivati bilo kakvu značajnu realizaciju ili vraćanje imovine bez donošenja specijalnog zakona. U hitnim situacijama, skupština bi morala po skraćenom postupku da skine imunitet određenim osobama i donese zakon koji bi privremeno sprečio raspolaganje i prenos kapitala", objašnjava advokat.
 
Vukotić naglašava da ovde nije nikada zaista ni bilo volje da se sprovede bilo koji oblik borbe protiv korupcije, ali da neke mere mogu da se sprovedu koje bi zahtevale angažovanje određenih institucija, ali da se u isto vreme postavlja pitanje da li postoji adekvatan kadar za sprovođenje ovako sveobuhvatnih i kompleksnih mera.
 
"Da bi banka mogla da blokira nečije račune, neophodan je zakonski osnov, bilo u vidu samog zakona ili sudske privremene mere. Predlog je da se blokira raspolaganje sredstvima na određeni period (npr. do tri meseca) kako bi se ispitalo poreklo kapitala. Kontrola bi morala da obuhvati i Agenciju za privredne registre, kako bi se sprečili prenosi udela u preduzećima, čak i ako se oni dešavaju napolju", objašnjava advokat.
Prema Vukotićevom stavu, poseban problem predstavljaju nepokretnosti, gde se transakcije mogu vršiti u inostranstvu dok se u domaćim registrima samo sprovode promene. Situacija je kompleksna jer su mnogi vlasnici preduzeća zapravo strane ofšor kompanije.
 
Neophodno je doći do podataka o stvarnim vlasnicima kako bi se blokirali oni koji su imovinu stekli na sumnjiv način. Zbog težine brzog utvrđivanja vlasništva, možda je nužna opšta privremena zabrana raspolaganja, uz posebna odobrenja za transakcije koje su već započete.
 
Sa svoje strane, analitičar Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala Saša Đorđević kaže da problem Srbije nije odsustvo zakona, već njihova ograničena i nedosledna primena.
 
Jedan od najupečatljivijih primera jeste raskorak između istražnog rada na predmetima 24 sporne privatizacije i skromnog pravosudnog epiloga koji je usledio.
 
"Srbija ima zakone i institucije kojima može da sprečava i suzbija nedozvoljene finansijske tokove, odnosno iznošenje novca ili druge imovine iz zemlje radi prikrivanja njihovog porekla ili stvarnog vlasnika, odnosno izbegavanja eventualnog oduzimanja. Banke i drugi obveznici dužni su da prijavljuju sumnjive transakcije, Uprava za sprečavanje pranja novca može da naloži njihovu privremenu obustavu, dok tužilaštvo može da pokrene istragu. Sud može da zabrani raspolaganje imovinom i naloži njeno oduzimanje. Ako je novac već iznet iz Srbije, moguće je putem međunarodne saradnje tražiti njegovo pronalaženje i zamrzavanje, ali je taj postupak znatno složeniji", kaže Đorđević.
 
Ceo tekst pročitajte OVDE.
OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

Komentari 0

    Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Srbija

Radnik EPS-a poginuo u Kostolcu

Z. Ž, elektro-nadzornik Elektroprivrede Srbije na površinskom kopu "Drmno" u Kostolcu, sinoć je teško povređen prilikom manipulacije sa visokim naponom.