Žena koja prati 450 "mračnih" Instagram naloga

Pomoć mladim osobama sklonim suicidu nije uloga koju bi Ingebjorg Blindheim sama odabrala. Zašto onda mora da pomaže?

 

Ingebjorg
BBC

 

Upozorenje: Sledi eksplicitan sadržaj

Skrolujući kroz Instagram fid na telefonu, dvadesetdvogodišnja Ingeborg Blajndhajm objašnjava zašto je dobila nadimak „spasiteljka".

„Viđam mnogo ljudi koji žele da umru", objašnjava ova mlada Norvežanka.

„Neću samo gledati skrštenih ruku kako neko najavljuje da će se ubiti, ignorisati to i nadati se najboljem."

Intervenisati kako bi se pomoglo suicidalnim korisnicima Instagrama nije uloga koju je Ingeborg želela za sebe. Ona ne radi za ovu društvenu mrežu i nije plaćena za to što radi. Niti je zvanično kvalifikovana da pruži pomoć, budući da nije prošla obuku iz staranja o mentalnom zdravlju.

Ali ona oseća da mora nešto da učini, svesna da je često poslednja šansa za pomoć onima koji vlastito očajanje obznanjuju na internetu.

„Kad nisam na telefonu i motrim, osećam se kao da bi ljudi mogli da naude sebi i da niko to neće videti", kaže ona.

To znači neprestano nadgledanje Instagrama, prepoznavanje onih koji su se našli blizu ivice i obaveštavanje policije i hitne pomoći. Ona priznaje da često ima besane noći. Ona zna da toliko vremena provedeno na telefonu može da naljuti njenu porodicu i prijatelje, ali se brine da bi bez njene budnosti neko mogao da umre.

„Stvari umeju da pođe po zlu, zato što u prošlosti već jesu", kaže ona.

Ingeborg trenutno nadgleda oko 450 privatnih Instagram naloga - onih za koje je prvo potrebna dozvola njihovih vlasnika da biste mogli da ih pratite. Većina pripada devojkama koje pišu o vlastitim najmračnijim osećanjima, mada ima i nekoliko mladića. To je tajnoviti svet intimnih misli, slika i poveravanja, kojim vlada nepisano pravilo da „nema tužakanja".

 

Andrine's phone
BBC
Sedamnaestogodišnja Andrina bila je članica jedne Instagram mreže kad je oduzela sebi život

 

Kada pozove policiju, Ingeborg pazi da ne otkriva previše detalja o zajednici iz straha da ne otuđi njene članove. Često se oseća kao detektiv, koji kopa da pronađe što više informacija o anonimnom korisniku i da ih prosledi dalje.

Reakcije koje dobija od profesionalaca su razne. Ponekad joj se zahvale na tome što je reagovala, u drugim slučajevima joj ne veruju. Početkom godine, Ingeborg kaže da je pokušala da navede policiju da reaguje u slučaju u kom je devojka tvrdila da će oduzeti sebi život. Ona kaže da su joj policajci rekli da je ta devojka pretila da će to uraditi već 16 puta do tada i da joj ne veruju. Ali ona kaže da su je narednog dana pozvali da joj saopšte kako je devojka ostvarila pretnju.

„Preklinjala sam ih da je obiđu i samo se uvere da je s njom sve u redu, ali oni to nisu shvatili ozbiljno", kaže Ingeborg.

 

Short presentational grey line
BBC

 

Ova Norvežanka zna iz vlastitog iskustva kolika je moć poveravanja na internetu. Kao mlada tinejdžerka, dok se borila s poremećajem u ishrani, počela je da prati Tviter naloge na kojim su drugi pisali otvoreno o svojoj anoreksiji ili samopovređivanju.

„Videla sam da su dobili mnogo pažnje od ljudi koji su ih razumeli i koji su brinuli za njih, a ja sam želela isto, jer nisam imala osećaj pripadnosti među svojim prijateljima", kaže ona.

Ta podrška je ono što korisnici smatraju pozitivnom stranom internet zajednica. Ingeborg kaže da te zajednice mogu da budu mesta na kojima osećate da vas je neko saslušao i razumeo u trenucima kad drugi, posebno odrasli i zdravstveni radnici, možda deluju kao da vas ne shvataju ozbiljno ili vas osuđuju.

Ali te Instagram mreže su sve samo ne bezbedni prostori. Koliko god dobrog da neki ljudi izvuku iz njih, uvek ih zasene loše stvari, kaže Ingeborg.

Postavljanje ekstremnih misli i slika se nagrađuje - što je misao mračnija ili posekotina dublja, dobija više lajkova i pažnje, kaže ona. One mogu da potpire takmičarski duh i posluže kao priručnik za uputstva kako najbolje povrediti sebe, pa čak se i ubiti.

„Mislim da je u tim zajednicama ljudima samo još gore zato što vam usađuju ideje kako da se ubijete, kako da se izgladnite ili kako da se otarasite hrane koju jedete, i kako da skrivate tu svoju bolest od drugih", kaže Ingeborg.

Nakon što je postavila slike vlastitog izgladnelog tela na Tviter, Ingeborg je kontaktirao terapeut koji ju je upozorio da njene slike podstiču druge ljude.

Ona kaže da su se samopovređivači koje je poznavala preselili sa Tvitera na Instagram jer je tamo bilo lakše sakriti ono što postavljaju od ljudi za koje ne žele da vide taj sadržaj.

Pre četiri godine, Ingeborg i njena petnaestogodišnja najbolja prijateljica lečene su institucionalno od problema sa mentalnim zdravljem.

Obe su puštene u otprilike isto vreme. Ingeborg je bila uverena da će joj biti bolje, ali je njena prijateljica pretila da će oduzeti sebi život ako je pošalju kući. Devojka je postavila sliku železničkih šina, što je Ingeborg navelo da je pozove, moleći je da ne naudi sebi. Njena prijateljica ju je uveravala da neće, ali je svega nekoliko sati kasnije Ingeborg primila vest o njenoj smrti.

„Zbog toga radim ovo što radim", kaže Ingeborg.

„Obećala sam sebi nakon što sam izgubila najbolju prijateljicu da ću uraditi sve što mogu da sprečim ljude da prođu kroz ono kroz što sam ja prolazila kad se to desilo", kaže ona.


Istražiteljka

I dok Ingeborg nadgleda ovu Instagram mrežu iz doma u Bergenu, na drugom kraju Norveške, u glavnom gradu Oslu, jedna istraživačka novinarka takođe prati taj zatvoreni, uznemirujući svet.

Anemarte Moland radi za državni elektronski medij NRK. Prvi put je naišla na ovu internet zajednicu pre godinu dana, kad je putovala u malo norveško mesto da istraži priču o tri tinejdžerke koje su izvršile samoubistvo. Jedna od devojaka imala je privatni Instagram nalog na kom je delila misli o samoubistvu i samopovređivanju.

 

Annemarte
BBC

 

„Policija mi je rekla da je imala 100 pratilaca iz čitave zemlje, ali oni nisu uradili ništa više po tom pitanju", kaže Anemarte.

„Pomislila sam: Ovo je čudno. Sto pratilaca. Ko su ti ljudi?"

Nakon što je priča objavljena, jedna mlada žena je kontaktirala Anemarte da joj kaže kako je najmanje 10 drugih devojaka s iste Instagram mreže takođe oduzelo sebi život.

Shvativši da je nabasala na mnogo veću priču, novinarka je pokušala da stupi u kontakt s ovom tajnovitom mrežom. Isprva je otvorila lažni nalog koristeći mračne, sumorne ali nenasilne slike kako bi stupila u kontakt sa drugim devojkama.

Anemarte je bila iznenađena koliko joj je brzo Instagram preporučio desetine drugih profila za praćenje, od kojih su svi delili materijal o samopovređivanju i samoubistvu.


„Izgubila sam ćerku"

Novinarka je krenula da kopa dalje, pokušavši da potvrdi samoubistva za koja joj je ispričano, pronašavši i pozvavši članove porodica. To ju je dovelo do Hajdi, čija se ćerka, Andrina, ubila dve godine ranije, pred svoj 18. rođendan. Kad joj je Hajdi rekla da još uvek čuva ćerkin mobilni telefon, ali ga od njene smrti nije ni pipnula, Anemarte je shvatila da je možda pronašla način kako da prodre u mrežu.

„Hajdi je rekla: 'Oduvek sam znala da na telefonu ima nečeg što ne želim da vidim'", kaže Anemarte, dok prepričava šta se dešavalo.

 

Heidi
BBC

 

U to vreme, Anemarte se nalazila u redakciji u Oslu, a Hajdi u svom domu u gradu Tromso, na krajnjem severu Norveške. Anemarte ju je savetovala da ne zaviruje u telefon sama, ali Hajdi je osećala da mora to da uradi. Ona je znala da je njena ćerka vodila tajni život na Instagramu zato što su neki od njenih internet prijatelja pokušali da stupe u kontakt s njom posle njene smrti. Ali nije bila pripremljena za eksplicitne slike koje je Andrina postavljala na ovu društvenu mrežu.

„Hajdi me je ponovo pozvala i rekla mi da je Andrina praktično izvršila samoubistvo preko interneta", kaže Anemarte.

„Dokumentovala je to - ono, svaku sekundu svog samoubistva."

Ubrzo posle toga, Hajdi je otputovala u Oslo da bi prošla kroz Andrinin Instagram nalog zajedno sa Anamarte.

„Pronašla sam slike, video snimke, tekstove. Neki su bili veoma smešni. U nekima je bilo jako dobro videti je živu, zato što je bila tako radosna i pokazivala je i tu svoju stranu, baš kao i onu tužnu", kaže Hajdi.

Ali druge postove bilo je teško gledati, poput onog na kom se ne vidi ništa sem crnog ekrana i čuje se samo kako Andrina plače. Hajdi je pronašla slike ozbiljnog samopovređivanja i video snimke na kojima Andrina govori da ne može više da izdrži i da želi da umre. Najteži postovi za gledanje bili su oni na kojima su dokumentovani poslednji sati pre Andrininog samoubistva.

„Bilo je to skoro kao da je pokušavala da vrišti čitavom svetu da će umreti", kaže Hajdi.

Sa Andrininog telefona, Anemarte je počela da gradi sliku o tome koliko mladih ljudi se nalazilo unutar njene mračne Instagram mreže.


Samoubilačka mreža

Andrina je imala oko 130 pratilaca, a Anemarte kaže da je to tipičan norveški nalog. Gledajući pratioce Andrininih pratilaca, novinarka je uspela da prebroji ukupno 26.000 naloga. Od njih je eliminisala sve koji su javni, što je taj broj svelo na oko 5.000. Dalje je suzila potragu usredsredivši se samo na naloge koji koriste depresivne slike, reči i emodžije.

Ona kaže da je pronašla više od 1.000 sličnih mračnih naloga, sve na dva koraka od Andrininog profila. Među njima su bile mlade žene i tinejdžerke iz najmanje 20 različitih zemalja, uključujući Dansku, Veliku Britaniju, Nemačku, Australiju i SAD.

Analizirajući ih, Anemarte i njene kolege uspeli su da prepoznaju obrasce. Većinu naloga držale su devojke u proseku stare 19 godina. Većina je imala neku vrstu problema sa mentalnim zdravljem, koji su varirali od neraspoloženja do teške depresije i anksioznosti. Mnoge su često boravile po bolnicama.

Grafikon koji je sastavio NRK prikazuje mrežu koja se širi preko čitavog sveta kao mračna paukova mreža, sa Andrinom u njenom središtu.

Kao i Ingeborg, Anemarte je razumela privlačnost svega toga. Pomešano sa postovima o samopovređivanju i smrti, devojke su se ponašale kao obične tinejdžerke, deleći slike nove odeće ili snimke sebe kako plešu uz muziku.

„Ima mnogo podrške i pažnje", kaže Anemarte.

„Svima je bilo zajedničko da ne veruju da mogu da dobiju pomoć negde drugde. I zato se sastaju kako bi pokušale da pomognu jedna drugoj i pruže podršku jedna drugoj tokom najmračnijih dana."

Ali novinarka je mogla i da prepozna koliko je opasna ova mreža. Primetila je kako najmračniji ili najsuicidalniji materijal dobija najveću pažnju. Pratioci bi na njih postavljali srca ili izraze kao što su „budi jaka" ili „izdrži".

„Zovem to obrnutom verzijom pravog pružanja podrške zato što su ovo bile prilično bolesne devojke koje su pokušavale da pomognu drugim bolesnim devojkama. Bila je to potpuno naopaka situacija", kaže Anemarte.

Zato što je mreža toliko zatvorena, nije bilo spoljnih glasova koji bi moderisali sadržaj ili pružali koristan ili profesionalan savet. Nakon što je provela neko vreme u njoj, novinarka je počela da stiče utisak da su devojke nesvesno ohrabrivale jedna drugu da idu korak dalje.

„Osećala sam da su gurale jedna drugu sve bliže i bliže provaliji. Ali kad bi se stiglo do ivice, svi bi govorili: 'Oh ne, ne radi to. Ostani živa'", kaže ona.

Hajdi smatra da je ova vrsta grupnog ponašanja izvršila veliki uticaj na Andrinu.

„Mislim da joj je ta zajednica predstavljala sve u životu. Sve se završilo toliko loše zato što su drugi veoma lako uticali na nju, budući da je bila toliko mlada", kaže ona.

 

Andrine
BBC

 

Tokom jednogodišnje istrage, Anemarte je uspela da potvrdi da je samoubistvo izvršilo najmanje 15 mladih Norvežanki iz mreže koju je iscrtao NRK.

„Igraju se s njihovim životima", kaže ona govoreći o zajednici u celosti.

„Ako se neko poseče, dobije gomilu srca i lajkova. Kako možete da lajkujete nečiju sliku na kojoj je zasekao sebe duboko po ruci?"


Instagramov odgovor

Od februara ove godine, Instagram je zabranio sve eksplicitne slike samopovređivanja i ograničio video snimke i slike sa suicidalnim temama. Odluka je usledila posle smrti britanske tinejdžerke Moli Rasel, koja je oduzela sebi život 2017. godine, nakon što je postavljala eksplicitan sadržaj na ovoj platformi.

Prošlog meseca, ova američka kompanija proširila je tu zabranu i na mimove, crteže i crtane filmove koji promovišu samoubistvo ili prikazuju metode samoubistva ili samopovređivanja.

Ali Anermarte smatra da ovi zaštitni mehanizmi ne odlaze dovoljno daleko. Iako na Instagramu ima manje eksplicitnog sadržaja otkako je ova zabrana stupila na snagu, ona kaže da su članovi mreže pronašli način da zaobiđu ograničenja koje je postavila platforma.

„To se i dalje nalazi na Instagramu, samo se zavuklo dublje pod zemlju. Kao da je uspelo da bude manje eksplicitno ali više samoubilački", kaže ona.

„Kad devojke sada postavljaju svoje pokušaje samoubistva, postaviće ilustrativnu sliku svog svakodnevnog života, možda sliku kako leže na krevetu, a tekst će glasiti: 'Ovo je moj poslednji dan, ne želim više da živim'."

Novinarku brine i to što ova društvena mreža nastavlja drugim korisnicima da preporučuje korisnike koji postavljaju štetan sadržaj - što je Instagram u februaru obećao da će prestati da radi.

„Viđali smo devojke koje pokušavaju da se ubiju i kako se istog dana preporučuju drugim suicidalnim devojkama. Na taj način, dakle, mreža nastavlja da raste", kaže Anemarte.

Instagram je odgovorio rekavši da su svesni da je mentalno zdravlje složen problem i da moraju da imaju uravnotežen pristup.

„Mi suštinski verujemo da postoji mesto na Instagramu na koje ljudi mogu da dođu i izraze se, čak i ako prolaze kroz veoma težak period", kaže Tara Hopkins, Instagramova šefica za javnu politiku za Evropu, Bliski Istok i Afriku.

 

Tara Hopkins
BBC

 

„Ali moramo da pronađemo pravu ravnotežu između garancije postojanja tog prostora za izražavanje i garancije zaštite ljudi od potencijalnog susreta sa nečim što može da bude istinski štetno ili uznemirujuće", kaže ona.

Hopkins kaže da je Instagram u stalnom kontaktu sa ekspertima za zdravlje i NVO-ima kao što su Samarićani, koji su kompaniju savetovali da bi uklanjanje svakog pominjanja samoubistva i samopovređivanja moglo dodatno da stigmatizuje mentalno zdravlje.

Istovremeno, ona kaže da sajt koristi kombinaciju ljudskih moderatora i mašinskog učenja za prepoznavanje i uklanjanje štetnog materijala još pre nego što on bude prijavljen. Hopkins kaže da je od ključne važnosti da korisnici ipak i dalje prijavljuju uznemirujući sadržaj kako bi kompanija mogla da uči na osnovu dobijenih pritužbi.

Kao odgovor na Anemartinu zabrinutost da Instagram nastavlja da preporučuje opasne naloge, Hopkins kaže da jednom kad je nalog obeležen, on više neće biti preporučivan drugim korisnicima.

„Iskreno, naš posao nikad neće biti završen do kraja zato što smo odabrali suptilan i, rekla bih, veoma izbalansiran pristup ovoj problematici", kaže Hopkins.

„Duboko smo posvećeni u Instagramu od vrha prema dole da uradimo ovo kako treba i da se postaramo da je ta ravnoteža uspostavljena."

Ali Hajdi i neki drugi roditelji smatraju da njihove ćerke ne bi bile mrtve da nisu koristile Instagram.

„Kad vidim šta je postavljano i koliko je aktivna Andrina bila u toj Instagram zajednici, i kad čujem šta su ostale devojke govorile, shvatam da je mojoj ćerki Instagram praktično oduzeo život. Tako se osećam", kaže ona.

„Zato što su sve druge devojke na Instagramu bile poput njene publike. Imala je nekog kome je sve mogla da pokaže. I zato verujem, da nije imala Instagram, potražila bi više pomoći u stvarnom životu."

Ingeborg kaže da moramo da se pozabavimo širim problemom. Brisanje naloga na Instagramu, kaže ona, samo bi preselilo problem na druge društvene mreže.

„Oni će samo naći nove zajednice, nove internet stranice ili već nešto treće. Mislim da zdravstveni sistem mora da bude bolji kako ljudi ne bi osećali potrebu da kače te stvari. Mogli bi da pričaju sa terapeutom ili članom porodice, umesto da postuju."

 

Ingebjorg
BBC

 

NRK je objavio svoje istraživanje otkrivši postojanje mreže i u tom procesu izložio Ingeborgin rad pažnji šire javnosti.

Norveški ministar zdravlja izjavio je za NRK da nije znao za postojanje samoubilačke mreže i da će strategija za sprečavanje samoubistava morati i nju da uvrsti. Rekao je i da je od psihijatrijskih jedinica za decu i adolescente zatražio da u sklopu svoje službe savetuju mlade o tome kako da porade na svom samopouzdanju.

Ingeborg želi da bude u prilici da spusti teret koji je preuzela na sebe. Volela bi da može da nastavi sa svojim životom i ostvari ambiciju da dovrši obuku za medicinsku sestru za rak.

Što se Hajdi tiče, ona se nada da će publicitet koji je dobila istraga pomoći da se spasu drugi životi.

„Nisam razgovarala o Instagramu sa Andrinom zato što sam se plašila da će biti ljuta i da će se samo još više povređivati. Ali sada žalim što to nisam uradila. Drugu majku bih, dakle, savetovala da ne pravi istu grešku."

„Razgovarajte sa svojim ćerkama, razgovarajte o tome."

Prvobitno istraživanje za NRK obavili Anemarte Moland, Ruben Solvang i Stale Hansen.


Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Komentari 0

    Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije BBC - BBC