Seksualno nasilje i obrazovanje: Samo pet fakulteta u Srbiji ima pravilnike i prijavljivanju seksualnog nasilja

Svaka treća studentkinja i student doživeli su seksualno uznemiravanje od zaposlenih na fakultetu, a samo pet među više od 150 fakulteta u Srbiji ima pravilnike koji propisuju proceduru za prijavu, ukazuje Istraživanje o praksama za prijavljivanje seksualnog uznemiravanja na fakultetima.
dete u krevetu
NurPhoto/Getty images

Sugestivni pogledi, dodiri, komentari - istraživanja u Srbiji pokazuju da studenti često doživljavaju neke od oblika seksualnog uznemiravanja na fakultetu, ali da li znaju kome i kako mogu da se obrate?

„Niko na fakultetu nikada nije pomenuo kako možemo da prijavimo seksualno uznemiravanje", kaže Iva Simović, studentkinja master studija na Fakultetu za ekonomiju, finansije i administraciju (FEFA) Univerziteta Metropolitan.

Samo pet fakulteta u Srbiji ima definisanu proceduru prijavljivanja seksualnog uznemiravanja, kaže Milica Resanović, autorka Istraživanja o praksama za prijavljivanje seksualnog uznemiravanja na fakultetima u Srbiji objavljenog 1. jula.

„Fakulteti, ali ni drugi poslodavci u Srbiji, nemaju zakonsku obavezu da donesu pravilnike kojima bi propisali načine zaštite od seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja", priča stručnjak za radno pravo i profesor Pravnog fakulteta Mario Reljanović za BBC na srpskom.

Navodi o seksualnom uznemiravanju i zlostavljanju u neformalnom obrazovanju, poput škole glume Mike Aleksića i istraživačke stanice Petnica, otvorili su pitanja o problemima sa prijavljivanjem seksualnog nasilja i pokrenuli javnu diskusiju o zaštiti žrtava.

„Ovi slučajevi pokazuju da su pravilnici potrebni, i to ne samo na fakultetima, nego svuda gde ljudi dolaze po obrazovanje i postoji nejednak odnos moći između onih koji predaju i pohađaju", ističe Sanja Pavlović iz Autonomnog ženskog centra (AŽC) za BBC na srpskom.

Ima li seksualnog uznemiravanja na fakultetima

Žena pokriva lice rukama
Getty Images
Seksualno uznemiravanje doživaleo je osam od deset mladih

Svaka treća studentkinja, odnosno student, doživeli su neku vrstu seksualnog uznemiravanja od zaposlenih na fakultetu, pokazalo je istraživanje AŽC-a iz 2018. godine.

„To znači da je bila u situaciji da zaposleni na fakultetu pričaju seksualne šale, gledaju ih tako da se osećaju neprijatno ili skreću razgovor o studiranju na seksualne teme", rekla je Sanja Pavlović iz ove organizacije na predstavljanju Istraživanja o praksama za prijavljivanje.

Seksualno uznemiravanje na univerzitetima prevashodno je „muško nasilje prema ženama, jer nesrazmerno pogađa devojke i žene", dodala je.

„To je takođe najrasprostranjeniji vid seksualnog nasilja - dešava se bez obzira na to da li žena živi sa drugim muškarcem, bio to otac, brat ili partner - bukvalno je svuda oko nas", navela je Pavlović.

Ona je podsetila i na istraživanje Autonomnog ženskog centra iz 2018. godine, koje je pokazalo da je gotovo osam od deset mladih u Srbiji doživelo neki vid seksualnog uznemiravanja.

Doživljavaju ga i mladići i devojke.

Međutim, devojkama se dešava znatno češće - čak devet od deset devojaka uzrasta od 18 do 30 godina doživelo jedan ili više oblika seksualnog uznemiravanja.

Zviždanje, slanje poljupca i oblizivanje doživljava svaka druga devojka, a sa tim se suočava i svaki šesti mladić.

„Iako se seksualno uznemiravanje smatra za 'najblaži' vid seksualnog nasilja, može biti veoma potresno i teško za žrtvu", kazala je Pavlović.


Šta je seksualno uznemiravanje

U Srbiji, seksualno uznemiravanje je krivično delo.

Zakon ga naziva polno uznemiravanje, a definisano je kao „bilo koji vid verbalnog, neverbalnog ili fizičkog ponašanja" koje vređa dostojanstvo u sferi polnog života i čini da se osoba oseća poniženo, uvređeno i uplašeno, navodi se u Krivičnom zakoniku.

Do juna 2017. godine, seksualno uznemiravanje se nije smatralo krivičnim delom, kada je uvršteno u Zakonik zajedno sa proganjanjem.

„Srbija je prilično okasnila sa definisanjem ovoga kao krivičnog dela i mora mnogo toga da se radi.

„Jedno je zakonski put, ali je skroz druga priča pitanje kulture u društvu.

„Ona je i dalje usmerena ka tome da se ovakvo ponašanje shvata kao šala, kao nešto neozbiljno", rekla je ranije Sanja Pavlović za BBC na srpskom.


Prijava seksualnog uznemiravanja na fakultetu: Šta su problemi

rektorat
BBC
Zgrada Rektorata Univerziteta u Beogradu

„Samo pet fakulteta u Srbiji ima pravilnike u vezi sa zaštitom studenata od seksualnog uznemiravanja i ucenjivanja", kaže autorka studije Milica Resanović.

Pionir među njima je Fakultet političkih nauka, koji je pravilnik doneo 2014. godine, a to su do sada uradili još Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (2019), Filozofski fakultet u Beogradu (2019) i Novom Sadu (2021), kao i privatni Pravni fakultet Univerziteta Union (2019), navodi se u istraživanju.

„Tokom poslednjih meseci, od kada su se u javnosti pojavili slučajevi seksualnog zlostavljanja, pojedini fakulteti pokrenuli su izradu pravilnika", dodaje Resanović.

Jedan od njih je Fakultet dramskih umetnosti koji je u januaru, tri dana posle hapšenja vlasnika privatne škole glume Mike Aleksića, pokrenuo platformu FDU - Protiv nasilja, i oformio radnu grupu za prijave nasilja na fakultetu.

Mesec dana kasnije, radna grupa saopštila je da je primljeno 12 prijava, koje se odnose na ukupno šest osoba.

Jedna prijava prosleđena je nadležnim organima na dalje procesuiranje, a za ostale prijave je u toku prikupljanje informacija, naveli su tada.

Članovi radne grupe suočili su se sa raznim problemima, a „najveći je što se ispostavilo da je prema važećim pravnicima fakulteta moguće razmatrati samo prijave aktuelnih studentkinja i studenata", rekla je članica Studentskog parlamenta FDU Andrea Pjević na predstavljanju istraživanja.

„Tako smo se našli smo se u situaciji da imamo deset prijava koje svedoče o obrascu ponašanja koji se ponavljao, ali je samo jedna mogla da uđe u razmatranje Etičke komisije fakulteta jer je samo ona dolazila od osobe koja trenutno studira", navela je Pjević.

Ona je primetila i da je „mnogo je jasnije propisano šta smete da obučete za dolazak na fakultet nego šta neko sme da vam uradi".

Sanja Pavlović iz AŽC-a navodi da, ako pravilnika nema, „nije jasno ni kome žrtve mogu da se obrate, ni šta će biti sa prijavom, ni postoji li mogućnost sankcije".

Podseća na slučaj Petnice „gde su žrtve prijavljivale nasilje, ali nije bilo pravilnika koji bi propisao šta mora biti preduzeto".

Međutim, donošenje pravilnika ne rešava sve praktične probleme, dodaje Pavlović.

„Treba osigurati da studentkinje i studenti znaju da postoji i osigurati da razumeju kako da ga koriste", smatra.

Međutim, nema zakonske obaveze da fakulteti i drugi poslodavci u Srbiji donesu pravilnike.

Ipak, zakon prepoznaje seksualno uznemiravanje kao jedan od oblika zlostavljanja na radu, ističe Mario Reljanović, stručnjak za radno pravo.

„Jedina obaveza koju fakultet kao poslodavac ima jeste da zaposlenom pri zasnivanju radnog odnosa predoči da je zlostavljanje zabranjeno", kaže.


Seksualno me je uznemiravao instruktor vožnje"

Za BBC na srpskom ispričala Smiljana Laban iz Beograda

Uznemiravanje mi se nije desilo na fakultetu, već u auto-školi gde sam imala instruktora - osobu od autoriteta.

Bilo je to 2003. godine, nešto pred moj dvadeseti rođendan.

Nije otišlo dalje od neželjenih dodira, ali tu situaciju veoma jasno pamtim.

Dešavalo se da stavi ruku preko moje dok je na menjaču, pa je mazi.

Jednom mi je stavio ruku na koleno dok sam menjala brzine i rekao: Polako, opusti nogu".

Bilo je vrlo sugestivno i odvratno.

Trebala su mi možda dva časa da shvatim šta se dešava, jer sam posle prvog sebe ubedila da nema šanse da on radi takve stvari.

Na drugom času kada se to desilo, shvatila sam da ne umišljam.

Instruktor je bio blizak sa članovima moje najuže porodice, što je u mojoj glavi dodatno zakomplikovalo situaciju.

Nisam prijavila zato što sam se bojala da time mogu da pokvarim porodične odnose.

Umesto toga, zamolila sam jednog visokog druga koji je nosio cokule da me ispraća na časove, praveći se da mi je dečko.

To je upalilo - instruktor se povukao.

Mami sam ispričala šta se desilo tek posle mnogo godina i ona mi je rekla da joj je drago što sam se snašla u toj situaciji.

Danas žalim što ga nisam prijavila.


Šta Srbija može da nauči od Velike Britanije

Primere dobre prakse zaštite od seksualnog uznemiravanja srpski univerziteti mogli bi da preuzmu od britanskih, smatra autorka istraživanja Milica Resanović.

Na primer, pravilnici britanskih univerziteta mnogo konkretnije definišu pojmove u vezi sa za seksualnim uznemiravanjem nego što je to slučaj u Srbiji, kaže ona.

„Tamo se kao nasilje pominju, na primer, seksualni komentari i šale, prikazivanje slika i fotografija, sugestivni pogledi i zurenje, širenje tračeva, pitanja o nečijem privatnom ili seksualnom životu, ali i deljenje informacija o vlastitom", dodaje Resanović.

Kao jednu od važnih razlika Resanović navodi da srpski pravilnici, za razliku od britanskih, ne sadrže pojam pristanka (consent).

„Pojedini pravilnici britanskih univerziteta saglasnost definišu kao pristanak uz potpuno razumevanje situacije i bez prinude", kaže Resanović.

Dok se u Srbiji od studentkinja i studenata traži da navedu ime i prezime na obrascu za prijavu zlostavljanja, u Velikoj Britaniji moguće su i anonimne prijave.

„U takvim slučajevima, ne pokreće se zvanična istraga, već se informacije koriste za dalje praćenje situacije", navodi Resanović.



Kakva promena je potrebna

Za početak, potrebno je da svi fakulteti, ali i druge obrazovne institucije, usvoje dokumente kojima će regulisati prevenciju seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja, ističe Resanović.

„Takođe, potrebno je precizirati šta su sankcije za takva ponašanja", dodaje.

Treba usvojiti nultu toleranciju na nasilje, ali i raditi na edukaciji zaposlenih.

„Oni treba da nauče šta je zapravo seksualno uznemiravanje, koja su sve ponašanja nedozvoljena, kako da rade sa žrtvama i na koje instance mogu da upute žrtve", kaže.

Resanović ukazuje i da je potrebno promeniti rokove za prijavljivanje koji, prema postojećim pravilnicima, omogućavaju žrtvama da prijave nasilje „samo ako trenutno studiraju".

Iako fakultet na kojem studira u Srbiji za sada nema pravilnik, Iva Simović veruje da bi se „snašla" da se nađe u situaciji da prijavljuje uznemiravanje.

„Ako bi mi se tako nešto desilo, prvo bih rekla nekome iz kolektiva u koga imam poverenja, pa onda prijavila fakultetskoj službi, a ako to ne pomogne, tražila bih drugi način da rešim problem".

Ali, dodaje, ona ima 33 godine i sigurnija je u sebe nego ranije.

„Što si mlađa, lakše je da te neko izmanipuliše, a iz tog stanja je mnogo teže odupreti se napasniku, a kamoli izložiti se i obelodaniti prestup.

„Kako sazrevaš, bolje shvataš društvenu odgovornost koju imaš i naučiš da to nije tvoja sramota", ističe Simović.


Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

  • Mile

    05.07.2021 15:08
    Univerziteti imaju kodekse,pa po se po njima procesuira ovakvo ponasanje.
    E, sad bolje da ste poucili studente nego sto pistete bzv., samo pravite stetu jer misle da ne mogu da se zastite.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije BBC - BBC

Kurt Kobejn: Šta bi bilo da je on poživeo?

Da je legenda rok muzike Kurt Kobejn, koji je umro pre 30 godina, danas živ, imao bi 57 godina. Neke njegove osobine, koje nismo dovoljno cenili, mogu nam pomoći da pretpostavimo kakav bi on bio danas.