Panini sličice: Slavni proizvođač samolepljivih sličica slavi 60. rođendan

Kako je proizvođač fudbalskih sličica preživeo lopovskog tajkuna.
Portugal's forward Cristiano Ronaldo among other stickers of football players for the 2018 World Cup in Russia
Getty Images

Panini, firma koja štampa samolepljive sličice fudbalera za kojima su ludela deca sedamdesetih i osamdesetih, slavi 60. rođendan.

Kako je uspela da preživi rat tabloida, čelični stisak prevarantskog tajkuna i konkurenciju rvača u kombinezonima od likre, i postane kompanija vredna milijardu funti?

Seksualni skandali, političke intrige i fudbal.

Sve se to redovno pojavljivalo na naslovnim strana britanskih tabloida dok su se urednici pod velikim pritiskom borili da nadmaše jedni druge usred nemilosrdnog rata tiražima osamdesetih.

Ali dok su sa štamparskih presa svakog dana izlazili milioni primeraka listova, na mastiljavim stranicama Sana i Dejli Mirora nisu se pojavljivale samo muke engleske reprezentacije predvođene Bobijem Robsonom ili huligana iz blokova.

U pokušaju da navedu čitaoce da se oproste od svojih penija, besplatno su deljene i sličice, jer je Flit Strit želeo da iskoristi fenomen koji je prohujao školama u čitavoj zemlji.

U okršaju dva rivalska lista „vlasnik Mirora Robert Maksvel čupao je kosu od muke", tvrdi stručnjak za samolepljive sličice i autor Greg Lendsdaun.

„Miror je besplatno delio Paninijeve sličice sve do Svetskog prvenstva u Meksiku 1986. godine i saradnja je bila veoma dobra za obe strane, ali onda je San odlučio da takođe želi da radi sa njima i on je tada dobio tu bitku."

„Nekoliko godina Maksvel je objavljivao Mirorov vlastiti album kao konkurenciju.

„Prvo izdanje bilo je veoma traljavo urađeno.

„Sličice su pakovali zatvorenici koji nisu uspeli da ih randomizuju kao Panini, dok su se neki fudbaleri pojavljivali u dresovima iz prethodnih godina.

„To je danas pomalo kultni album, jer je očigledno pravljen zbrda zdola.

„Nije mogao da se meri sa Paninijem. Maksvel se zapitao: 'Kako da rešim ovaj problem? Pa kupiću Panini'.

„I 1988. godine je to i učinio. Takav je čovek bio."

Robert Maxwell leans back in his chair as he talks on an office phone with his feet resting on another chair
Getty Images
Robert Maksvel je loše vodio Panini pošto je preuzeo kontrolu nad njim krajem osamdesetih, tvrde njegovi kritičari

Da su se veliki poslovni ljudi tukli oko ove firme ne bi trebalo da predstavlja preveliko iznenađenje.

Ona je 1987. u Velikoj Britaniji prodavala 100 miliona paketa samolepljivih sličica fudbalera godišnje.

Pošto su je u Italiji 1961. godine osnovala braća Benito i Đuzepe Panini, njen posao samo je rastao tokom sedamdesetih, kada se proširio i na druge evropske zemlje.

Isprva su kartice morale na svoje mesto da se lepe lepkom, ali je ova razbibriga doživela revoluciju kad se kompanija prebacila na štampanje samolepljivih sličica.

Ključna za osvajanje britanskog tržišta bila je saradnja sa časopisom Šut, koji je besplatno delio jedan od prvih albuma brenda Panini, Fudbal 78, zajedno sa malim brojem sličica.

Šut je kupovalo oko 500.000 ljudi, tako da ste imali 500.000 sigurnih primeraka svog proizvoda u rukama vaše savršene ciljne publike", objašnjava Lendsdaun iz Eseksa, autor knjige Paninijeve fudbalske sličice: Zvanično slavlje.

„Fudbal je bio oblast u kojoj se kompanija istinski proslavila, ali ona se nije zaustavljala samo na tome.

„Radili su sve vrste licenci i autorskih prava.

Smeš hits je imao vlastiti album sa samolepljivim sličicama, uz časopis Luk-in delili su se Mapeti i Flaš Gordon, motociklističke sličice išle su uz Tajgerove stripove.

„Brend je sve pokrivao."

The front cover of Panini's 1983 football sticker album
Panini
Panini je ranih osamdesetih osvojio vodeću poziciju na britanskom tržištu

Ali pošto je postao dominantna sila širom Evrope, Panini je doživeo krah ubrzo nakon što ga je kupio Maksvel.

Zato što je bila jedna od isplativijih kompanija u njegovom portfoliju, Lendsdaun kaže da je mogul „preusmeravao njen novac u druge oblasti vlastitog poslovanja, masivno opteretivši Panini dok je pokušavao da pokrije razna druga dugovanja.

Usledile su dodatne pritužbe kad je kvalitet proizvoda opao - dovevši čak do odustajanja od timskih amblema prekrivenih svetlucavom folijom 1992. i 1993. godine - a prodaja je doživela drastičan pad kad je pomama za sličicama popustila, a veliki broj rivala „razgrabio" ono što je preostalo od tržišta.

Kao dodatno obeležje njegovog svrgavanja sa trona, konkurent Merlin obezbedio je prava za prvi zvanični album sa sličicama Premijer lige, objavljen za sezonu 1993/94. godine.

Pošto su je 1989. godine osnovali četvorica ljudi koji su u velikoj meri učestvovali u Paninijevom uspehu, ova mlada firma dovedena je do ivice bankrota u prvih nekoliko meseci kad je Maksvel izvršio pritisak na distributere da ne drže njene albume u prodavnicama.

„Bilo je to strašno", priseća se Mark Hilijer iz Merlina.

„Svi smo stavili kuće pod hipoteku i podigli ogromne kredite, kao što se to obično radi kad osnujete svoju firmu."

„Onda su počeli da pristižu sudski nalozi iz njegove organizacije. To je bio njegov stil. Nije štedeo novac na advokate.

„Sećam se da sam, kad sam stigao kući, rekao ženi: 'Mislim da ćemo izgubiti kuću do kraja nedelje.'

„Potrošili smo veliku količinu novca braneći taj slučaj, iako on nikad nije završio na sudu."

A worker prepares packages of stickers at the Panini Group factory in Modena, northern Italy, ahead of the 2018 World Cup in Russia
Getty Images
Panini i dalje štampa veliku količinu sličica u svojoj fabrici u Modeni, u Italiji, gde mu je sedište

Kad je prvobitna kolekcija sličica o stripu Bino uspela da učvrsti Merlinovu poziciju, dodatna pomoć stigla je iz jednog živopisnijeg pravca - od američkih rvača kao što su Halk Hogan i Rik Fler, čiji su podvizi bili emitovani u britanska domaćinstva preko Skajevih satelitskih tanjira.

„Ranih devedesetih jedan od mojih sinova snimao je mečeve VVF-a (Svetska rvačka federacija) i nosio video kasete u školu da ih pozajmljuje drugarima", kaže Hilier.

„Koštalo me je čitavo bogatstvo, jer sam svake nedelje morao da kupujem mnogo praznih kaseta.

„Shvatili smo koliko je to popularno i kupili licencu.

„Na pozadini albuma sa sličicama reklamirali smo majice i video kasete koje smo mislili da ćemo uspeti da prodajemo uz njih.

„Jednog jutra nam je samo na vrata pokucao poštar i rekao da ima 20 džakova pošte u kombiju.

„Primili smo porudžbine u vrednosti od 80.000 funti, a to je bilo u vreme kada su ljudi uglavnom pisali čekove, tako da sam morao da odjurim u banku i predam ih bankarskom službeniku da ih unovči."

Reklamna roba, koju u to vreme nisu držali veliki maloprodajni lanci kao što su VH Smit i Vulvorts, pomogla je da se nadoknadi šteta koju je Maksvel načinio Merlinovom prilivu novca.

Njihov spor sa novinskim mogulom naglo je okončan u novembru 1991. godine, kad je ovaj stradao na moru.

U roku od nedelju dana, obelodanjeno je da je Maksvel proćerdao stotine miliona funti iz penzionog fonda Miror grupe.

Osnivači Merlina su 1995. godine, u vreme kad su već postali etabliran i krupan igrač, prodali firmu američkoj kompaniji Tops za pozamašnu sumu.

A worker prepares sheets of stickers at the Panini factory in Italy ahead of the 2018 World Cup
Getty Images
Panini i dalje prodaje stotine miliona samolepljivih sličica godišnje širom sveta

Panini je, u međuvremenu, bio „kao fudbalska loptu koja su šutirali od jedne neuspešne firme do druge", kaže Piter Vorsop, još jedan član Merlinove grupe begunaca koji je sada i sam u Paniniju kao direktor grupe za licence.

„Loše vođen" od Maksvelovog tima, Panini je prodat strip kompaniji Marvel, koja je sredinom devedesetih i sama bankrotirala.

Odatle je tim predvođen Italijanima ponovo preuzeo kontrolu i njena sreća sa sličicama se naglo preokrenula kad su odrasli ljudi nostalgični prema pasiji iz detinjstva počeli u ogromnim količinama da kupuju Paninijeve albume za Svetska prvenstva od 2006. godine pa nadalje.

Sada kada Panini prodaje „stotine miliona paketića" u 160 zemalja, izdanja za svetske šampionate Vorsop opisuje kao „neverovatno velik posao", od čega veliki deo odlazi na Latinsku Ameriku.

U Velikoj Britaniji, u sezoni 2019/20, kompanija je objavila prvi zvanični album sa samolepljivim sličicama za Premijer ligu, konačno osvojivši autorska prava posle više od četvrt veka - ali se to desilo u trenutku kad je prodaja sličica postala tek delić onoga što je bila na vrhuncu osamdesetih.

Iako nije želeo da otkriva tačne brojke, Vorsop priznaje da je „prodaja značajno opala, zbog čega smo i dobili šansu" da sklopimo ugovor.

„Moramo da obnovimo taj posao.

„Prva sezona sa albumom bila je 10 do 12 puta veća od onoga što je imao naš konkurent pre toga, naša druga godina bila je dobrano preko toga, a očekujemo da treća sezona bude još bolja."

Prodaju su pospešili ono što on naziva „zrelim kolekcionarima" - tridesetogodišnjaci i četrdesetogodišnjaci čija je ljubav prema ovom hobiju obnovljena kad su iskopali stare albume tokom zaključavanja zbog pandemije.

Ovaj izraz obuhvata i tvrdokorne entuzijaste spremne da potroše hiljade na pojedinačne sličice i dobro razređenu potragu za sportskim karticama, u kojoj Panini takođe u velikoj meri učestvuje u Severnoj Americi.

Kupovina skupih sportskih kartica za NFL, NBA i Prvu bejzbol ligu nije ništa novo, ali su fudbalski predmeti takođe počeli da privlače pažnju kolekcionara, tako da je početkom ove godine besprekorno očuvana Paninijeva sličica sa Dijegom Maradonom iz 1979. godine prodata na aukciji za 555.000 dolara.

„Ljudi jure za tim retkim karticama i sličicama ili zato što žele da ih poseduju, ili zato što znaju da mogu da ih preprodaju na sekundarnom tržištu", kaže Vorsop.

„Vi pomislite: 'Kako je moguće da sličica sa Maradonom koju smo odštampali u milionima primeraka sedamdesetih može da se proda za tako visoku sumu?', ali odgovor je vrlo jednostavan.

„One su danas veoma retke.

„Ako ste onomad nabavili tu sličicu, odmah bi išla u album.

„Ako ste imali sreće da naletite na duplikat, verovatno bi završila na vašoj školskoj vežbanki, dok bi se treća našla zidu ili ogledalu u vašoj dečjoj sobi."

A number of Panini World Cup 2014 stickers including England's Wayne Rooney - pictured in a plain white shirt due to licensing issues
Getty Images
U albumu za Svetskog prvenstvo 2014. godine engleski igrači se pojavljuju u običnim belim majicama, jer Panini nije držao prava na reprezentaciju

U stalnoj borbi sa rivalima kao što su Tops i Fanatiks dok se svaki od njih trudi da ostvari prednost na tržištu, zaposleni u Paniniju iz svih zemalja dobili su zadatak da prepoznaju „sledeću veliku stvar".

„Praćenje interesovanja dece ozbiljan je posao", kaže Vorsop.

„Ne ide nam, međutim, dobro samo sport.

„Držimo i mnogo licenci iz domena industrije zabave, kao što su Hari Poter i L.O.L, sa kojima smo do sada imali ogromnog uspeha.

„Pravljenje albuma sa samolepljivim sličicama i sportskih kartica običnom čoveku sa ulice možda izgleda kao prilično jednostavan posao, ali je tokom godina bilo mnogo intriga i manipulacija.

„Bila je to jedna uzbudljiva vožnja."


Možda će vas zanimati i ovaj video: Zamislite svet bez mobilnih telefona


Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Komentari 0

    Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije BBC - BBC