Ekspert za 021.rs: Kako se u SAD prijavljuju i procesuiraju slučajevi rodno-zasnovanog nasilja?

Protokoli za procesuiranje nasilja u porodici u SAD su slični onima u Srbiji, kaže u razgovoru za 021.rs američki ekspert iz Kancelarije orkužnog tužioca u San Dijegu, Rajan Saunders.
Ekspert za 021.rs: Kako se u SAD prijavljuju i procesuiraju slučajevi rodno-zasnovanog nasilja?
Foto: 021.rs

Saunders koji je u Srbiju došao da u okviru programa koji realizuje Ambasada SAD sa Ministarstvom unutrašnjih poslova održi predavanja u vezi sa rodno zasnovanim nasiljem, bezbednošću i zaštite žrtve i američkoj praksi, za 021.rs priča o tome kako funkcioniše sistem u SAD. 

Osim toga, Saunders je ocenio da su neki protokoli i zakonske odredbe u Srbiji korisni i da bi se mogli primeniti u Americi.

Kako kaže Saunders, bilo mu je zanimljivo da razgovara o stvarima koje oni u Americi rade bolje, ali i o onima koje se rade u SAD, a mogle bi da se primene u Srbiji u cilju efikasnije zaštite žrtava. 
 
Sagovornik portala 021.rs objašnjava i kako je nastao protokol koji postoji u San Dijegu.
 
"Protokol je ustanovljen kada su se sve institucije sastale sa Kancelarijom okružnog tužioca, socijalnim i zdravstvenim radnicima, kako bismo osmislili uniformni standard koji ćemo svi primenjivati prilikom istraživanja slučajeva porodičnog nasilja", kaže Saunders. 
Stručnjak iz Kancelarije okružnog tužioca kaže da su žrtvi porodičnog nasilja, na osnovu ovog protokola, ponuđeni određeni resursi.
 
"Na primer, ako su fizičke povrede uključene, biće joj odmah ponuđena lekarska pomoć. Policajac na licu mesta će ponuditi hitnu zaštitnu meru. To znači da će sudija biti dostupan u bilo koje doba dana da je potvrdi. Ovo podrazumeva da osumnjičeni ne sme da ima nikakav kontakt sa žrtvom pet dana. Žrtvu kontaktiraju pravni zastupnici koji mogu da im pomognu da dobiju zabranu prilaska. Ako su deca prisutna, vode ih u centar u kom ih intervjuiše specijalno obučen socijalni radnik", navodi sagovornik 021.rs.
 
Kako opisuje Saunders, kada su deca prisutna prilikom slučaja nasilja u porodici, policajci su u obavezi da razmotre njihovo ponašanje i u velikom broju slučajeva se uz nasilje nad ženom procesuira i zlostavljanje dece. 
 
"Učimo naše tužioce da su deca koja su prisutna treba da budu zaštićena i da počinilac može da bude tužen, ne samo za nasilje, već i za zlostavljanje dece, jer ako neko pretuče detetovu majku pred detetom, to će da ima trajni uticaj na njegovu psihu", ističe Saunders.
 
Takođe, uvođenje obaveze prijavljivanja nasilja za medicinsko osoblje koje primeti povrede ili ukoliko im se žrtva pomeri, mnogo je olakšalo posao policije i tužilaca, smatra Saunders.
 
"Možemo da postanemo svesni rodno-zasnovanog nasilja tek kad je prijavljeno. Postoji puno slučajeva gde žene ne prijavljuju nasilje i onda za to saznamo kada odu u bolnicu. Čak i kada žrtve nisu spremne da nam kažu šta se desilo, mi i dalje pokušavamo da nađemo dokaze koji bi nam omogućili da gonimo počinioca i zaštitimo žrtvu. Nažalost, to nije uvek lako", kaže naš sagovornik. 
 
Odgovarajući na pitanje zašto je standard pet dana zabrane kontakta počinioca sa žrtvom, Saunders kaže da je to zato što im to daje vremena da odluče da li će podići optužnicu i da se sastanu sa žrtvom. 
 
"Ako možemo da podnesemo tužbu, onda tražimo od suda da donese nalog za zaštitu. Ako ne možemo da podignemo optužnicu, i dalje imamo nekoliko dana da razgovaramo sa žrtvom i pomognemo joj da dobije zabranu prilaska. To nam kupuje vreme da nađemo dovoljno dokaza ili obezbedimo veću zaštitu za žrtve", kaže naš sagovornik.
 
Kao jednu od najkorisnijih stvari u američkom sistemu, a za koje smatra da bi mogle da budu primenjive u Srbiji, pominje kamere koje policajci nose prilikom izlaska na teren, "jer žrtve često, iz razumljivih razloga, promene priču kada slučaj dođe do suda".
 
S obzirom na to da je u Sjedinjenim Američkim Državama, baš kao i u Srbiji, bilo više slučajeva u kojima nasilnik prekrši zabranu prilaska koji su se završili fatalnim ishodima, pitali smo Saundersa da li je ovo adekvatna zaštita.
 
"Tačno, zabrana prilaska je samo parče papira. Ja sam lično imao slučaj gde je jednoj devojci obezbeđena zabrana prilaska. Raskinula je sa dečkom koji ju je proganjao. U međuvremenu je počela da se viđa sa drugim muškarcem. Progonitelj se krio ispred njene kuće. Kada je ispratila novog dečka do auta, on se ušunjao u njen stan, zadavio je i zakopao. Zvala se Keti. Nakon toga, njena majka nam je pomogla da uvedemo novi zakon koji nam je dozvolio da uvedemo GPS nanogvice onima koji imaju zabranu prilaska. Finansiranje ovog projekta je malo teže, ali to je nešto što možemo da uradimo u ekstremnim okolnostima kada procenimo da je neko u opasnosti. Voleo bih da možemo to češće da koristimo, ali još  uvek nismo uspeli da obezbedimo dovoljno novca. Mislim da je to dobar način da zaštitimo žrtve, jer ne možemo samo da 'bacimo parče papira' na nasilnika i tako se odbranimo. Ako nasilnik ima nanogvicu sa GPS-om, koristi se tehnologija kojom možemo da postavimo radijus, tako da znamo kada nasilnik napusti određenu oblast ili se približi oblasti u kojoj je žrtva, i ona i policajac dobiju notifikaciju da je u blizini", objašnjava Rajan Saunders.
 
Sagovornik našeg portala navodi da postoje i drugi mehanizmi za zaštitu žrtava rodno-zasnovanog nasilja, uključujući usmeravanje u sigurne kuće ili na terapiju, ali i da se radi na dodatnim rešenjima. 
 
"Počeli smo da gradimo centre, zapravo ogromne zgrade, gde se pružaju sve usluge žrtvama nasilja. Kada žrtva nazove policiju, možemo da je dovedemo u taj centar. Dodeljuje joj se psihološka podrška, tu su i detektivi, forenzička medicina, kao i socijalni radnici za decu. Imamo NVO partnere, uključujući i advokate koji rade besplatno. Otvaramo i privremene smeštaje. Ovi smeštaji su specifični po tome što pokušavamo da ih napravimo tako da se žene koje su preživele nasilje osete što bliže normalnom životu. U smeštajima postoje i frizerski saloni i butici", priča Saunders. 
Američki ekspert ocenjuje da postoje neke stvari u sistemu u Srbiji koje bi mogle da se primene u SAD.
 
"Ono što sam naučio sarađujući sa vašim policajcima i tužiocima je da socijalni radnici idu sa policijom da obave procenu, mi to nemamo. Ono što mi imamo je da policajci idu na teren, javljaju tužiocima, tužioci imaju profesionalce obučene da pružaju psihološku podršku, koji kontaktiraju žrtvu i obavljaju procenu", kaže Saunders.
 
Takođe, on kaže da u Zakonu o sprečavanju nasilja u porodici u Srbiji postoje neke dobre odredbe, kao što su mogućnosti da se procesuiraju psihičko i ekonomsko nasilje. 
 
Saunders je održao predavanje profesionalcima iz Srbije koji rade u oblasti istraživanja i procesuiranja rodno-zasnovanog nasilja u Novom Sadu u sredu, 6. decembra.

Komentari 0

    Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Srbija