Dve nedelje kasnije - ni traga ni glasa o koloni podrške Vučiću: Gde su nestali šetači sa Kosova?

Prošle nedelje je naslovnice skoro svih tabloida ukrasila ista rečenica: "Vučić poslao snažnu poruku: Večeras u Parizu, uskoro u Negotinu, Mionici, Sečnju, Novom Sadu - Uvek uz svoj narod".
Dve nedelje kasnije - ni traga ni glasa o koloni podrške Vučiću: Gde su nestali šetači sa Kosova?
Foto: Screenshot (Youtube/Kosovo Online)

Da može i bolje od toga demonstrirao je Alo koji je "moćan iskaz" upotpunio i svojim originalnim zapažanjem: "Narod Srbije ne da svoje tkivo. Vučić poslao snažnu poruku…", a donekle i Srpski telegraf rečenicom: "Kakva poruka iz srca Pariza", piše Radar.

Ukoliko nam srce nije stalo od tog izliva elokventnosti i moći (s čim je tabloidna resavska škola očito računala), pa smo se udubili u pravo značenje izrečenog, mogli smo da saznamo da će Vučić ipak otići u Novi Sad, od kog je ne zna se koliko puta odustao, ali da će pre toga obići Negotin, Mionicu i Sečanj…
Dakle, istorijska poseta "svog" najranjenijeg dela naroda se odlaže bar dok ne zađemo u duboku zimu, što i ne bi bio veliki problem (ako je Novi Sad preživeo godinu dana nakon nesreće bez njegove posete, preživeće i dodatnih nekoliko meseci), da nije šetača sa Kosova.
 
Ipak je krajnje neodgovorno, čak i od vlasti kakvu imamo, da 60 svojih vernih pristalica koji su sa Kosova krenuli peške ka Novom Sadu još 29. oktobra, primorava da hodaju ukrug dok se Vučić ne smisli da održi miting na kome će njihov dolazak biti centralna tačka.
 
Mada za njihovu sudbinu ne bi trebalo kriviti Vučića jer ih, po sopstvenom priznanju, nikada lično nije ni pozvao u Novi Sad, a još manje je zahtevao da peške pređu 315 kilometara za 10 dana. 
 
Sami su se odlučili da kopiraju studente i da obraduju predsednika njegovim omiljenim disciplinama "kontrašetnjom" i "kontramitingom", a jedan od šetača, Milan Arsić iz Gornjeg Kusca je rekao: "Krenuli smo u Novi Sad, da pokažemo da smo uz predsednika Vučića i mnogo nam znači što on daje podršku ljudima na Kosovu i Metohiji. Uz Božju pomoć stići ćemo do cilja."
Da li je u pitanju bila Božja ili neka druga pomoć ne znamo, ali su je imali: na volšeban način su se stvorili autobusi koji su ih prevozili čim se sklone kamere, smeštaji u hotelima, a i Darko Glišić da bi ih pozdravio rečima da su oni "prva linija odbrane jer su krenuli u marš slobode, u marš za Srbiju, za njen opstanak, u marš za predsednika kojeg je narod izabrao".
 
Tako opremljeni i motivisani su povremeno koračali verujući u najavu da će mnogo veći skup od studentskog pomena biti održan, a da će ga oni uveličati svojim dolaskom i "podizanjem glasa protiv blokada i zaustavljanja Srbije".

Hitali su ka najvećem vatrometu i najvećoj bakljadi (bar tri puta većoj od one za studente), uživajući i u onim nešto manjim koje su im organizovane u Ušću kod Kraljeva, Preljini kod Čačka, Meljaku kod Barajeva, a posebno onom u Beogradu, jer je osvajanje Ćacilenda od strane vlasti omogućilo da budu u samom centru grada a ne da im "pogaču, so i srpske pesme" izmeste u Sremčicu ili neko drugo mesto kod Beograda. 
 
Tu ih je dodatno častio i MUP tvrdnjom da ih je dočekalo 47.500 ljudi, ali i predsednik SNS-a Miloš Vučević, više nego potresnim govorom: "Praštajte nam što vas ne čuvamo dovoljno, što smo se bavili koja je ulica slobodna po Beogradu, Novom Sadu, Nišu, Kragujevcu, Valjevu, Somboru, što smo se bavili da li đaci smeju da uče ili studenti da polažu ispite, što su nam za to vreme proterivali, hapsili, upucavali Srbe na Kosovu i Metohiji, a gledali da razvlaste Republiku Srpsku. Praštajte nam što smo se bavili trivijalnim stvarima, tobože, baveći se pravdom onom kojom nameću blokaderi, a rušeći suštinski državu."
 
Šteta što u tom emotivnom naletu Vučević nije zatražio oprost i zbog toga što su ih nakon tog 5. novembra izgubili na deonici Beograd - Novi Sad, jer na svoje odredište nikada nisu stigli, a svi nerežimski reporteri su se rastrčali po Vojvodini i dve nedelje pokušavali da ih pronađu na nekom sporednom putu i da im pomognu u slučaju da su zalutali. Ništa, nema im ni traga, a pritom ih čak ni njima naklonjeni MUP ne traži.

Da su se kojim slučajem vratili kući, sigurno bismo za to čuli - naprednjaci bi im obezbedili svoje taksiste koji bi ih poput studenata vratili, a sugrađani bi im obezbedili još veće slavlje, jer kada se nešto kopira, onda se valjda kopira do kraja.
 
Kosovski lojalisti za jednokratnu upotrebu
 
Teško je poverovati u zlonamerne tvrdnje koje se sve češće pojavljuju na X platformi da su "stigli u Rumuniju sa kanisterima", ali je nejasno da li je država u naletu otuđenja od sopstvenih građana odlučila da joj ni lojalisti sa Kosova više nisu potrebni, ili ih je sklonila negde na sigurno i drži u pripravnosti za trenutak u kom će Vučić zakazati "najveće okupljanje ikada" u Novom Sadu.
 
Šta god da je, ipak se radi o odgovornosti šetača sa Kosova i ceni koju će morati da plate za naivnost koju su ispoljili verujući da će Vučić ikada u tom gradu održati miting.

Od pada nadstrešnice samo je jednom bio u Novom Sadu, ali ne da bi odao poštu žrtvama već da bi odao poštu razbijenom prozoru na prostorijama SNS-a. Bilo je to samo šest dana nakon tragedije kada su se protesti pojavljivali samo u naznakama i kada je imao dovoljno policije da ga zaštiti, pa se ipak nije usudio da promoli glavu izvan stranke.
 
Ceo tekst Radara pročitajte OVDE.
OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

  • Zoran Virijevic

    22.11.2025 13:07
    Bru
    U Ćacilendu su
  • Prizren

    22.11.2025 13:00
    Kosovo je srce Srbije.
    Jel tako Vučiću?
    Pa što si ga izdao i predao?
  • Tole

    22.11.2025 12:57
    Botovi, hajmo malo činjenica.

    2012.godine,na severu Kosova bilo sve srpsko: policija, sudstvo, zdravstvo, školstvo, katastar, el. distribucija, mobilna i fiksna telefonija.

    Došao Vučić na vlast 2013.godine.
    Sve gore navedeno je predao nezavisnoj državi Kosovo.

    Zaboravili?
    Sad kliknite minus.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Srbija