Žene sa invaliditetom nevidljive i kod lekara, često ne mogu ni da uđu u dom zdravlja

Iako smo, kao društvo, napredovali u domenu poštovanja ljudskih prava i dostojanstva, žene koje imaju invaliditet jedne su od najviše diskriminisanih grupa u Srbiji, državi potpisnici međunarodne Konvencije o pravima OSI.
Žene sa invaliditetom nevidljive i kod lekara, često ne mogu ni da uđu u dom zdravlja
Foto: Pixabay
Kako pokazuje istraživanje Pokrajinskog zaštitnika građana - ombudsmana i misije OEBS u Srbiji, predstavljeno danas, na Međunarodni dan osoba sa invaliditetom, zdravstvene ustanove u Vojvodini i dalje nisu dostupne ženama sa invaliditetom - pojedine uopšte nemaju rampe ili liftove, u njima radi osoblje koje ne zna kako da se ponaša u radu sa ženama koje su u kolicima ili imaju drugi oblik invaliditeta (na primer, gluvoneme žene), a zdravstveni radnici često, u odsustvu adekvatne opreme za rad, ručno čine velike ustupke da bi žena sa invaliditetom mogla da dobije zdravstvenu uslugu.
 
Istraživačica na projektu Kosana Beker naglasila je da osobe sa invaliditetom čine oko osam odsto ukupnog broja građana u Srbiji, a žene čine više od polovine tog procenta. To ih čini višestruko ugroženom kategorijom. Ona je naglasila i da se politike usmerene ka rodnoj ravnopravnosti retko ili nikada ne bave problemima invaliditeta, ali ni udruženja osoba sa invaliditetom ne stavljaju dovoljno akcenat na žene.
 
Istraživanje je rađeno tokom ove godine u 43 zdravstvene ustanove u Vojvodini, od kojih je 36 dostavilo odgovore na pitanja u upitnicima. Rađene su i fokus grupe sa zaposlenima u bolnicama i domovima zdravlja, kao i dubinski intervjui sa ženama sa invaliditetom.
 
Sistem ne prepoznaje i ne evidentira u dovoljnoj meri žene sa invaliditetom, pa je tako teško i doći do detaljnije statistike koja bi poslužila u kontekstu istraživanja. Rezultati su ipak pokazali da postoje bolnice koje nisu arhitektonski pristupačne osobama sa invaliditetom, a kada je reč o uslugama koje se pružaju ženama - ginekološkim, pre svega, iste ne mogu da se pruže kako je planirano jer oprema ne odgovara, ne postoje hidraulični stolovi u svakoj ustanovi, a neki zaposleni su čak rekli da ručno asistiraju pacijentkinjama na pregledu kako bi uopšte mogle da dobiju pregled. Takođe, mamografi, koji su bez sumnje potrebni u nekom trenutku svakoj ženi, podrazumevaju da žena mora da stoji tokom pregleda, što je poseban problem sa one koje su u kolicima.
 
Žene koje imaju poteškoća sa sluhom skoro u 100 odsto slučajeva moraju da dolaze sa pratnjom na pregled jer u ustanovama ne postoji osoba koja bi komunicirala na znakovnom jeziku. Zato, prema rečima Kosane Beker, žene često u čekaonici ni ne znaju da su prozvane, nemaju osećaj da bilo ko sa njima komunicira, niti da se trudi da to čini (osim izuzetaka, koji uspevaju da komuniciraju pisanim putem). 
 
Među zapaženijim rezultatima u istraživanju je podatak da zdravstveni radnici imaju stereotipe i predrasude i osobama sa invaliditetom. Na pitanja u kojoj meri žene uspevaju da ostvare svoja prava u bolnicama, zaposleni kažu da "naravno, uspevaju, ali da postoje problemi zbog nepristupačnosti" ili "da se trude da im izađu u susret", kao da je reč o učinjenom ustupku ili pristojnosti, a ne o ljudskim pravima.
 
Poseban problem važi za žene koje su lišene poslovne sposobnosti - one zakonski ne mogu da donesu bilo kakvu odluku u vezi sa sopstvenim zdravljem, već se o svemu pitaju njihovi roditelji i/ili staratelji.
 
Istraživačica Višnja Baćanović istakla je da Dom zdravlja "Novi Sad", na primer, ima jedan jedini toalet pristupačan ženama sa invaliditetom i to u novom objektu u Futogu, ali da je to još i pozitivno stanje u odnosu na neke druge ustanove. Lekari se, kako je istakla, često obraćaju pratiocima umesto pacijentkinjama, tretirajući ih kao da nisu prisutne, što ih dodatno dehumanizuje i čini još više nevidljivim. 
 
Još jedan od problema je ograničeno vreme pregleda, koje nije dovoljno za žene koje su u težem stanju u odnosu na druge pacijentkinje, pa se zdravstvena usluga često ne pruži u celini ili se uopšte ne pruži ženi sa invaliditetom. Dešava se da se evidentira da je određeni pregled (na primer, ginekološki) pružen, iako nije i ginekolog je smatrao da ni nema potrebe, s obzirom na to da postoji invaliditet. Ovakve pojave samo dodatno pojačavaju stereotipe da žene (i generalno, osobe) da invaliditetom nemaju seksualni život, ne rađaju decu, nemaju pitanja u vezi sa reproduktivnim zdravljem i slično.
 
Kao pozitivni primeri ističu se klinike Kliničkog centra Vojvodine, u kojima postoji mogućnost tumačenja i prevoda, a u Betaniji i mogućnost da suprug bude pratnja svojoj supruzi sa invaliditetom. Takođe, dom zdravlja u Pančevu ima hidraulične stolove za žene sa invaliditetom i čak idu na adresu pacijentkinje, Opšta bolnica u Vrbasu ima adekvatan prilaz za OSI, a dom zdravlja u Novom Sadu, osim što ima hidraulične stolove, najavljuje i da će rekonstruisani objekat na Limanu imati toalete prilagođene OSI, rađene po novim standardima.
 
Pokrajinski zaštitnik građana Zoran Pavlović naglasio je da su problemi žena sa invaliditetom sve vidljiviji i da pomaka ima, ali uglavnom u zakonskom pogledu. Izostaje, kako je naglasio, očigledna primena "na terenu" koja će omogućiti poštovanje dostojanstva osoba sa invaliditetom. On je dodao i da postoje žalbe na rad ustanova i da iste uglavnom otklone sve nedostatke čim im se obrati ombudsman, što je dobak znak.
 
Rezultati celokupnog istraživanja biće uskoro dostupni i na sajtu vojvođanskog zaštitnika građana.
  • /

    04.12.2018 13:53
    RAVNOPRAVNOST! (Ali samo kada nama to odgovara.)

    Da je naslov bio ,,Osobe sa invaliditetom nevidljive i kod lekara, često ne mogu ni da uđu u dom zdravlja'' niko ne bi imao problem sa ovim tekstom.

    Ispadne da samo kada su u pitanju žene sa invaliditetom, rampe i prevodioci za gluvoneme magično nestanu.
  • liman ns

    04.12.2018 09:56
    Osobe sa invaliditetom su jedna kategorija ljudi, i u duhu rodne ravnopravnosti NIJE u redu izdvajati ih po polu i uzrastu, zato što svi imaju PROBLEME iste prirode! Ni muškarac invalid, ni dete, jednako kao ni žene invalidi - ne mogu u kolicima ako nema rampe za invalidska kolica!

    Ne mogu muškarci invalidi pretrčati na rukama stepenište bez rampe sa kolicima u zubima!?

    MEĐUTIM, kako ovde vidim specifičan tekst koji se odnosi na ginekološke preglede i probleme koji imaju zaista samo žene invalidi, ovaj tekst (sa veoma ružnim, nepoštenim i iritirajućim naslovom) je na neki način opravdan i tiče se - delimično - (a isključivo) problema žena invalida.

    Mogla je možda i reč "ginekologija/ginekološki pregledi" biti u naslovu - i pored toga što je možda neugodno i preintimno, šteta bi bila manja, a razumevanje i učinak teksta veći!

    Ove redove takođe piše osoba sa invaliditetom, i prava su zaista nula, odnosno onolika za koliko se glasno i bez stida izborite -kada glasno tražite prolaz preko reda, oslobađanje parkinga za invalide kako biste se VI parkirali, itd..- pa čak i sve što je očigledno morate idiotima da rastumačite - jer oni negoduju, ne vide vaš invaliditet - zato što je npr vaš auto lepši od njihovog ili ste urednije obučeni od njih, i ne smrdite jer vodite računa o ličnoj higijeni (!?)..(auuu a hoće i da se svađaju jer "mi" ne plaćamo carinu i pdv kao oni (!?), a carina O, a pdv i mi invalidi plaćamo ako nismo totalni 100%...itd, sramota i omalovažavanje)
  • @x

    04.12.2018 07:21
    Zato što je to prosto činjenica života na ovoj planeti, praktično od kad je istorije. Ako si beli zdravi muškarac, nisi bio u prilici da iskusiš neki od strašnih oblika diskriminacije. Bolesni su diskriminisani, invalidi. Žene su diskriminisane, ako su uz to invalidi, to se sabira ili množi. Svako ko nije belac je iskusio diskriminaciju po boji kože. kroz istoriju, danas im ne deru kožu, ali je i dalje strašno. Crne bolesne žene invalidi su prošle još gore itd. Koliki IQ i količina školovanja i obrazovanja je potrebna da se to zna? Mislila sam da je manja, ili da neki minimum ljudi ima potrebnu pamet, ali avaj.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Novi Sad - Vesti

Preminuo Živan Berisavljević

Veliki borac za Vojvodinu i kritičar nacionalizma, nekadašnji visoki funkcioner Titove Jugoslavije i ambasador SFRJ u Londonu Živan Berisavljević preminuo je u 89. godini.