Suočavanje društva sa neplodnošću: Vantelesna oplodnja ne dovodi do rađanja "veštačke" dece

U Srbiji gotovo svaki peti par ima problem sa začećem. I bez zalaženja u razloge za zastupljen problem neplodnosti, postavlja se pitanje - zašto je ovo i dalje tabu tema?
Suočavanje društva sa neplodnošću: Vantelesna oplodnja ne dovodi do rađanja "veštačke" dece
Foto: Pixabay

Vantelesna oplodnja se primenjuje decenijama unazad i sa zavidnim uspehom. Ipak, u društvu postoje stigme koje imaju za cilj da osramote one koji se odluče za ovaj način dolaska do začeća.

Vantelesna oplodnja se neretko naziva "veštačkom" oplodnjom, što samo pojačava stereotipe koje vladaju o ovoj metodi začeća i ne olakšava brojnim parovima suočavanje sa problemom neplodnosti. Naročito je, u tradicionalnom društvu kao što je naše, ovo suočavanje teško muškarcima.

Zašto je izuzetno štetno stigmatizovati vantelesnu oplodnju (VTO) i problem neplodnosti za 021.rs u serijalu "Znanjem protiv mitova" govore prof. dr Artur Bjelica, načelnik Odeljenja za humanu reprodukciju u Klinici za ginekologiju i akušerstvo KCV i Marijana Arizanović iz udruženja "Šansa za roditeljstvo".
 
Pomenuto udruženje godinama radi na unapređenju uslova za vantelesnu oplodnju u Srbiji, pogotovo kad je reč o starosnim granicama za sprovođenje VTO o trošku zdravstvenog osiguranja. Srbija je od jula omogućila da žene koji imaju do 45 godina idu na neograničen broj pokušaja VTO o trošku fonda, što je izuzetno značajno za rastući broj onih kojima je VTO možda i jedina šansa da dođu do potomstva.
 
Ako je postupak vantelesne oplodnje u Srbiji već toliko razrađen, a broj parova koji se na isti odlučuju sve veći, zašto i dalje govorimo da je ovo "veštački" način oplodnje?
 
Marijana Arizanović iz "Šanse za roditeljstvo" kaže za 021.rs da je ovaj izraz nastao kako bi se opisala oplodnja vantelesno, odnosno u laboratoriji, što se prihvatilo kao neki veštački način začeća u poređenju sa trudnoćom koja nastaje iz seksualnih odnosa.
 
"Nama je, kao udruženju, jako smetala upotreba ovog izraza i naglašavali smo čak i novinarima s kojima smo u kontaktu da ne koriste ovaj izraz koliko god se on ustalio u narodu, samo da bismo izbegli taj momenat da neko ko nije upućen i ne zna šta vantelesna oplodnja predstavlja ne stvori pogrešan utisak. Neki mogu da pomisle da je dete dobijeno vantelesnom oplodnjom na neki način drugačije, što je apsolutno pogrešno na sve načine i štetno. Izraz 'veštačka' oplodnja čujemo u upotrebi i kod onih koji dolaze kod nas na konsultaciju, jednostavno izraz je odomaćen i, ako ćemo da posmatramo vrlo široku sliku, na kraju je najbitnije da se rodi zdravo dete, zvali mi to 'veštačkom' oplodnjom ili ne", kaže Arizanović.
 
Vantelesna oplodnja se u Srbiji sprovodi više od 35 godina, kada je i sama metoda bila još u povoju na svetskom nivou, kaže za 021.rs prof. dr Artur Bjelica iz vojvođanskog porodilišta, popularne Betanije. Začetnici programa vantelesne oplodnje u bivšoj Jugoslaviji su upravo bili centri u Mariboru, Ljubljani, Novom Sadu i Beogradu. 
 
Kao što smo pomenuli, vantelesna oplodnja u današnje vreme predstavlja široko rasporostranjeni, savremeni tretman bračne, odnosno partnerske neplodnosti sa vrlo visokim procentom uspeha, a uspeh centara za vantelesnu oplodnju u našoj zemlji je na zavidnom nivou - u rangu evropskih odnosno svetskih centara. Dr Bjelica opisuje kako zapravo dolazi do začeća u postupku VTO.
 
"Zabluda o takozvanom 'neprirodnom začeću' donkele proizilazi i samog pogrešnog naziva, vrlo odomaćenog u svakodnevnom govoru – veštačka oplodnja. Takav naziv sam po sebi ukazuje da je u pitanju nije nešto što je prirodno već nastaje veštačkim putem. Istina je potpuno drugačija, ceo proces je potpuno prirodan. U toku postupka se koriste hormonski preparati identični sa hormonima u telu žene sa ciljem dobijanja većeg broja jajnih ćelija – jer u spontanom ciklusu, po pravilu nastaje samo jedna jajna ćelija. Sam postupak oplodnje je potpuno prirodan, a ponekad i potpomognut od strane embriologa. Jedina razlika je što se sama oplodnja ne događa u telu žene već u laboratorijskim uslovima. Stvoreni embrion se nakon dva do pet dana vraća u telo žene. Dakle, u pitanju je potpuno prirodan način začeća, ali se ono odigrava van tela žene i zato je ispravan naziv za ovu proceduru - vantelesna oplodnja", napominje dr Bjelica.
 
 
Problem neplodnosti je globalan, ali je najteže suočavanje s njim u malim sredinama. Marijana Arizanović iz "Šanse za roditeljstvo" kaže da je ljude nekad sramota da "lajkuju" stranicu udruženja na Fejsbuku jer će time njihovi prijatelji i porodica to videti.
 
"Postoje ljudi koji neće reći da su išli na ovu proceduru ili što je najgore, muškarci iz malog mesta možda neće ići da urade spermogram, iako je žena već uradila mnoge analize koje je mogla kod ginekologa. I dok god imamo jedan par u unutrašnjosti zemlje koji se stidi da kaže da ima problem, da razgovara o tome da ne mogu da dobiju bebu, da se stide da idu kod lekara, mi i dalje imamo mnogo posla da VTO dovedemo na nivo da, kad se pominje, da se pominje kao najnormalniji način dolaska do začeća", napominje naša sagovornica.
 
Bitno je, dodaje Marijana Arizanović, da parovi znaju da nikako nisu usamljeni - da njihov problem nije izolovan i da nisu jedini koji imaju, recimo, spontani pobačaj, već su to vrlo zastupljeni scenariji.
 
"Mnogi ne govore prijateljima da ne mogu da ostanu u drugom stanju, već se o tome govori tek kad s druge strane steknete poverenje i razumevanje. Zato mi, kao udruženje, organizujemo razna okupljanja, radionice, vebinare, kafice gde se razmenjuju iskustva - mnogo je drugačije kadu poznajete nekog ko se kreće istim putem kao vi. Vas će donekle razumeti roditelji i prijatelji koji nisu u toj situaciji, ali istinsko razumevanje naći ćemo u onima koji su to prošli", smatra Arizanović.
 
Nemogućnost ostvarivanja roditeljstva je vrlo stresogena za sve parove koji se suočavaju sa ovim problemom, naglašava dr Artur Bjelica. I ovaj stručnjak kaže da su se problemi neplodnosti parova godinama prikrivali jer je to nosilo određenu vrstu stigmatizacije u društvu, ali da je situacija u Srbiji sada ipak malo bolja. 
 
"Ipak, unazad desetak godina situacija se u Srbiji vrlo postepeno, ali korenito promenila. Vrlo otvoreno se govori o neplodnosti, dijagnostici neplodnosti samim tehnikama potpomognute oplodnje tako da se parovi mnogo lakše odluče da naprave korake ka ostvarivanju rodteljstva putem ove metode. Na globalnom nivou posmatrano, situacija naravno zavisi od razvijenosti društva i kulturalnih normi koji vladaju u određenoj sredini. U razvijenim zemljama, pitanje steriliteta odavno ne predstavlja tabu", naglašava dr Bjelica.
 
Neke od štetnih praksi su i pokušaji da pomognete paru koji ima problem dajući potpuno pogrešne, bapske savete koji nemaju nikakav efekat. To je rezultat očaja i verovanja u nadrilekarstvo, bez poznavanja kako funkcioniše začeće i, u suštini, savremena medicina. Marijana Arizanović zato kaže da je potrebno boriti se protiv ovakvih "pomoći" i obratiti se stručnjacima - i to na vreme.
 
"Vreme je ključni faktor. Svaki dan koji izgubimo ne možemo da vratimo i zato je važno da svi koji potencijalno imaju problem odu kod lekara i ne čekaju da prođu godine, a da ne preduzimaju ništa, verujući da će se situacija nekako popraviti. Naravno, ne vodi ni svaka neplodnost ka vantelesnoj oplodnji, ali hajde da ispitamo problem i dobijemo odgovore", kaže Arizanović.
 
Ako ne ispunjavate uslove za VTO o trošku zdravstvenog osiguranja, ovaj postupak će vas o privatnom trošku značajno koštati. To je samo još jedan od mnogih stresogenih faktora koji mogu da parališu parove s potencijalnim problemom neplodnosti. Zato je bitno razgovarati sa onima koji su upućeni, odnosno sa parovima sa slučnim iskustvima i sa lekarima.
 
"Srbija je jedna od retkih zemalja koja daje kandidatima za vantelesnu oplodnju koji ispunjavaju kriterijume, neograničen broj postupaka vantelesne oplodnje do žena starosti 45 godina, što predstavlja dodatno olakšavajući faktor jer su troškovi samog programa visoki, a i vrlo često on mora da se ponovi i nekoliko puta da bi stigao rezultat u vidu rađanja zdravog deteta. Tim za vantelesnu oplodnju Klinike za ginekologiju i akušerstvo je uvek na raspolaganju svim pacijentima koji se obrate putem uputa od strane izabranih lekara specijalista ginekologije da svojim savetima, dijagnostičkim smernicama i samim radom doprinese uspehu ove metode", zaključuje u razgovoru za 021.rs prof. dr Artur Bjelica iz Betanije.

  • S

    27.10.2022 19:15
    Za zainteresovanu M
    Vrlo dobro znam o čemu pisem. Žao mi je što mi neverujete.
    Kada budete išli na kontrolu kod svog ginekologa tražite dodatne informacije a ne samo da se zadovoljite bebom i normalnim porođajem. Detetu treba zdrava i srećna majka. Sve najbolje Vam želim.
  • Jovan

    27.10.2022 17:23
    Cudno da se kroz ceo tekst spominje VTO, odnosno vantelesna oplodnja kada je to stari naziv. Sadasnji naziv je BMPO - biomedicinski potpomognuta oplodnja.
  • M

    27.10.2022 16:38
    @S Koje velike probleme? Zasto pricate o necemu sto niste prosli? Prosla sam kroz to vise puta i uspela. Nikakve probleme pri porodjajima nisam imala. I bebe i ja smo savrseno zdravi.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Novi Sad - Vesti