Slika novosadskog urbanizma: Jedinstvena kuća sa oslikanom fasadom okružena višespratnicama

Grad raste i samim tim se menja, niču zgrade "velikih gabarita", a ono što je bilo nekada polako nestaje pred snagom mašinerije ili se gubi u zaboravu, kao što je slučaj sa kućom oslikane fasade na uglu ulica Petra Drapšina i Laze Kostića.
Slika novosadskog urbanizma: Jedinstvena kuća sa oslikanom fasadom okružena višespratnicama
Foto: 021.rs
Tako je uvek bilo. Svako ko je predstavljao vlast dobijao je mandat da radi sa gradom šta mu je volja, kao da je u pitanju nečija bašta. Nasuprot tome, nije sve što je izgrađeno pre nekoliko decenija ni vredno čuvanja.
 
Menjanje grada može gotovo uvek da vam bude u vidokrugu. Tu su kranovi, dizalice, kamioni, mešalice, građevinari bez šlemova. Tako, na primer, na levoj strani Ulice Jovana Subotića u centru grada, na delu od Đorđa Markovića Kodera do Kisačke, nije sačuvana gotovo nijedna kuća. Pod investitorskom mašinerijom "polegla" je i jedna od najstarijih kuća u gradu - Kamberova - koja se prvi put u spisima pominje davne 1809. 
 
Prava slika novosadskog urbanizma, težnje da se zadovolje apetiti investitora i grada koji konstantno raste, može se pronaći na uglu ulica Laze Kostića i Petra Drapšina. Na ovoj lokaciji nalazi se jedinstvena kuća u Novom Sadu, koja je prepoznata i kao kulturno dobro, ali koja gubi na svojoj vrednosti.
 
Kuća sa oslikanom fasadom u spisima se prvi put pominje 1906. godine, a dugo vremena o njoj nije bilo poznato ništa. Ipak, uspeli su oni koji se bave gradom i njegovom istorijom da pronađu zapise o ovom jedinstvenom objektu, pa i da saznaju da su vlasnici bili Moro Levenberger i njegova supruga Eugenija Štajnic, dok je autor projekta ostao nepoznat.
 
  
 
Prenosila se i kao legenda to da ju je navodno izgradio neki novosadski slikar, koji je iz prostora kupole slikao vedute Novog Sada, ali je sve ostalo na pričama pojedinih starijih građana. 
 
Istoričarka umetnosti Donka Stančić u svojoj knjizi "Novi Sad od kuće do kuće" beleži kako je reč o "jednom od najživopisnijih stambenih zdanja", kao i da je bilo jedno od najvrednijih u svojoj okolini. Kako primećuje Donka Stančić, kuća zbog dinamične izgradnje gubi svoj smisao, ali ostaje to da je jedina u gradu na čijoj je fasadi sačuvan dekorativni oslikani sloj.
 
U momentu kada je objavljena knjiga Donke Stančić, a to je bila 2005. godina, jedna višespratnica je bila smeštena sa desne strane kuće sa oslikanom fasadom. Petnaest godina kasnije, kuća je u potpunosti okružena višespratnicama, a oslikana fasada se ne može baš naslutiti.
 
Deluje kao da kuća i njena fasada čekaju da ponovo budu otkrivene, baš kao što je otkrivena osamdesetih godina prošlog veka, kada su je krili slojevi maltera.
 
"U pitanju su kompozicije sa dva različita floralna motiva, kojima su bile prekrivene sve raspoložive ravne površine uličnih fasada", beleži poznata istoričarka umetnosti.
 
 
Kako se može pročitati na sajtu Zavoda za zaštitu spomenika Novog Sada, kuću krase raznovrsni dekorativni elementi, poput gotičkog trolista, konzola po ugledu na renesansu, a tu je i kupola prekrivena pločicama od cink-lima. 
 
U svom tekstu o ovoj kući Stančić zaključuje da od godina otkrića, pa sve do danas (2005.), jedinstveno dekorativno zidno slikarstvo nema obnovu. I to se nije promenilo ni 15 godina od objavljivanja knjige.
 
Kuća je ušuškana među visokim zgradama, u njoj su smeštene kancelarije, a koja je tačno njena sudbina nije poznato. Iako uživa status kulturnog dobra, naučila se već lekcija na primeru trščara u Ulici Marka Kraljevića, a to je da taj status ne mora da znači mnogo kada se poklope interesi investitora i vlasnika.
 
Ne može da ostane neprimećena ta ironija da kuća čiji se značaj ističe zbog oslikane fasade, danas, blago rečeno, nema baš lepo uređenu spoljašnost. Umesto dekoracije starije od jednog veka, prolaznici gledaju malter, grafite, te već "ispranu" boju fasade.
 
Ipak, teško ju je ne primetiti kada prolazite ovim delom grada. Ako ni zbog čega drugog, onda zbog toga što danas dobija "novu jedinstvenost". Pogled na nju govori o istoriji, ali i sadašnjosti. Kao da je istrgnuta iz istorije i uglavljena među višespratnice. 
 
Alegorija je to novosadskog urbanizma - velikih apetita ljudi u odelima sa biznis planovima o višespratnim palatama, gardenima i avenijama, koji pred sobom brišu nekadašnji identitet grada, iz prašine građevinskog otpada stvarajući novi, tesni, visoki i bez prostora za neprofitabilne sentimentalnosti.
 
Sadržaj je podržan od strane organizacije The European Endowment for Democracy (EED).
  • Dragan

    12.08.2020 18:17
    Hh
    Kakav interesbinvestitora.Jednostavno to zemljište nije za pridaju.Investitor nek uloži gde je prazno ako hoće ako neće ima ko hiće.A investitoravproterati iz zemlje.
  • Misha

    06.08.2020 23:51
    Po već razrađenom modelu za zaštićene zgrade, namerno se ne ulaže ne bi li postala "nebezbedna" i morala da se sruši, a onda i tu šestospratnica plus tri sprata u potkrovlju.
  • /

    06.08.2020 07:56
    /
    @Moša
    mislis da je bezbedno to sta se zida?
    eno, neke satelitske zgrade su potonule skoro citav metar u zemlju za samo 50g
    @Kokakole
    od 45-e ovde je 70% nenovosadjana. rusi se jer nema pravih vlasnika
    @Pokojni Čika Franja
    kako sad? svi madjari, hrvati i nemci su kolektivno krivi a samo bosanci - nisu.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Novi Sad - Novosadske priče

Kako su Novosađani naučili NATO "red vožnje"

Imao sam 11 godina. Tog dana se išlo prepodne u školu, popodne smo uobičajeno išli napolje da se igramo ubeđujući one koje su roditelji sprečili, da neće biti nikakvog bombardovanja...

Student nije zapalio žito

Na fasadi kasarne u Ulici vojvode Bojovića jedna spomen ploča čuva priču o studentima koji su zapalili pšenicu. I to su platili životom.

Iz centra na "brdo" 2: Biti na nogama

Krajem aprila 1979. u Velikoj Britaniji su održani izbori - pokazalo se istorijski - na kojima su Konzervativci potukli do tada vladajuće Laburiste.

Iz centra na "brdo"

Na "brdo" - kako smo u šali zvali zdanje Televizije Novi Sad smeštenu na Mišeluku na obroncima Fruške, došao sam iz centra grada.

Tri prsta iz Novog Sada

Na različite načine Srbi i građani ove zemlje demonstriraju patriotizam i poštovanje prema nacionalnim simbolima.