Džoni Keš: Čovek koji je verovao da niko ne može da bude srećan dok su drugoj osobi uskraćena osnovna prava

Da je muzika mnogo više od nota, a tekst mnogo više od reči sklopljenih u rečenicu, dobro je razumeo legendarni američki kantautor Džoni Keš, koji je tokom svoje pedesetogodišnje karijere u svet slao i poruke o socijalnoj pravdi.
Keš se kao autor, ali i kao čovek, drastično menjao tokom života, ali ono što je ostala konstanta u njegovom radu bila je borba za marginalizovane, potlačene i one "manje srećne od njega". Njegove pesme sklopljene su tako da se sa njima poistoveti običan čovek, prosečan radišni Amerikanac, ali isto tako da ih satima može analizirati zaljubljenik u poeziju. 
 
 
Mnogo pre nego što su postojali efikasni mehanizmi za sprečavanje torture u kazneno-popravnim zavodima, Keš je sa svojim bendom ušetao u dva najozloglašenija zatvora u Americi, Folsom i Sen Kventin, i održao koncert za zatvorenike, zalažući se za oproštaj i iskupljenje. Jedna od najpoznatijih fotografija Džonija Keša, kada pokazuje srednji prst, snimljena je u Sen Kventinu kada mu je zvanični fotograf predložio da ga uslika sa upravnikom zatvora. Keš se identifikovao sa zatvorenicima i zapravo je osećao dužnost da im olakša život, jer da je situacija drugačija i da on nije bio to što jeste, verovatno bi završio na istom mestu. U to vreme, više nego ikada, iza rešetaka su najčešće završavali oni koji nisu imali novca za advokata, pa su tako i zbog najsitnijih prestupa dobijali višegodišnje kazne.
 
Ovaj primer oslikava Kešovu "ideju vodilju" u životu, da niko, pa ni on sam, ne može i nema prava da bude srećan dok god su jednoj grupi ljudi ili jednoj osobi uskraćena osnovna prava.
 
Džoni Keš aktivno se zalagao i za prava američkih urođenika kao i za otvorene razgovore o zločinima britanskih doseljenika nad njima. Već ranih godina svoje karijere objavio je album "Bitter Tears: Ballads of the American Indian" na kom su bile pesme urođeničkih plemena, a izdavačka kuća odbila je da podrži ovaj album zbog sadržaja koji je "previše radikalan" i "neprijemčiv" većinskoj publici. Keš je na to odgovorio tako što ih je nazvao kukavicama i nastavio da promoviše album o svom trošku. Ova ploča objavljena 1964. godine zamalo je uništila karijeru legendarnog muzičara, jer svet komercijalne muzike nije bio spreman da se suoči sa stvarima izrečenim na njoj. Pokret za prava američkih urođenika osnovan je tek četiri godine nakon toga, ali čak i tada je javnost pružala veliki otpor ovakvim idejama. 
 
 
Zajedno sa svojom suprugom Džun Karter putovao je u Vijetnam 1971. godine kako bi svirao za američke vojnike, ali nakon povratka sa te "turneje" postao je strastveni protivnik rata, što je opevao i u jednom stihu čuvene "Man in black" ("Nosim crno u žalosti za sve živote koji su mogli biti). Nakon što je napisao još nekoliko pesama o ratu, rekao je da je "jedino dobro što je izašlo iz rata pesma).
 
Ipak, Keš je najpoznatiji po odbrani radnika. Kada se završio Vijetnamski rat, pitali su da li će još nastaviti da nosi crninu. Odgovorio je da ne vidi mnogo razloga da promeni svoj stav.
 
"Stari su još uvek zanemareni, siromašni su i dalje siromašni, mladi i dalje umiru pre svog vremena i mi ne radimo ništa da popravimo stvari. Postoji još mnogo tame da se iznese", objasnio je. 
 
Za razliku od mnogih današnjih zvezda, postojalo je malo stvari koje je Keš zahtevao da mu se obezbede tokom nastupa, a jedna od njih bila je da ekipa koja radi na organizaciji koncerta ima sindikat. 
 
Tokom cele karijere Keš se borio za ideale u koje je verovao. Borio se čak i protiv muzičke industrije i političara, ponekad i protiv sebe, sve u svrhu toga da bude dobar Amerikanac, a pre svega dobar čovek. 
 
U četvrtak, 20. februara, svet je obeležavao dan socijalne pravde. U sredu, 26. februara, slavi se 88 godina od rođenja Džonija Keša. Povodom ovih datuma, u nedelju, 23. februara, u Radio kafeu organizujemo "Veče posvećeno Džoniju Kešu: Walk the Line". Gledaćemo film "The Gift: The Journey of Johnny Cash" iz 2019. godine, slušati muziku koju je stvarao tokom gotovo pet decenija karijere i piti viski na akciji. Opširnije OVDE.
  • BELENYI

    21.02.2020 17:35
    PPPPP
    Pravi pravcati VELIKAN - legenda nad legendama ! Kamo sreće da je na zemaljskoj kugli bilo i da ima - više takvih ljudi kakav je on bio.
  • Johnny Cash

    21.02.2020 15:15
    Koja je to faca bila .
    Istinska legenda .

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Zabava - Muzika