Podizanje Venecije na viši nivo: Spas od poplava ili odlaganje neminovnog?

Venecija je "plutajući grad", ali i grad koji tone. U prošlom veku, Venecija se spustila za oko 25 centimetara, dok je u međuvremenu prosečni nivo mora porastao skoro 30 centimetara od 1900. godine.
Podizanje Venecije na viši nivo: Spas od poplava ili odlaganje neminovnog?
Foto: Pixabay
Redovne poplave nisu više slučajnost već stvarnost, a grad tone u vodene dubine njegove čuvene lagune.
 
Za posetioce, nesigurni status Venecije je i deo njene privlačnosti, ali i potreba da se se ona poseti pre nego što bude prekasno.
Profesor Pjetro Teatini ima plan
 
Šta ako Venecija može da se podigne na novu visinu? To možda zvuči kao naučna fantastika, ali je zapravo ideja veoma cenjenog inženjera koji misli da bi to mogao biti ključ za spas "plutajućeg grada", prenosi klix.ba.
 
Dok italijanska vlada trenutno troši milione evra svake godine na podizanje barijera kako bi sprečila ulazak izuzetno visoke plime u lagunu, Pjetro Teatini, vanredni profesor hidrologije i hidrauličkog inženjerstva na obližnjem Univerzitetu u Padovi, kaže da bi ispumpavanje vode u zemlju duboko ispod grada podiglo morsko dno.
 
Da li bi to podiglo i grad iznad talasa? Ili bi sve moglo da krene strašno po zlu, uzrokujući rušenje zgrada?
 
Teatini kaže da bi njegov plan Veneciji dao grejs period, odnosno odlaganje od oko 50 godina, radeći u tandemu sa trenutnim barijerama od poplava, što bi omogućilo vlastima da pronađu trajno rešenje. On veruje da bi njegov sistem mogao da podigne grad za 30 centimetara.
Podvizi za očuvanje Venecije
 
Inženjerski podvizi za očuvanje Venecije nisu ništa novo.
 
Tokom hiljadugodišnje istorije grada kao republike, zvaničnici "La Serenissime", "najmirnije" države, kako je bila ranije poznata, neprestano su preusmeravali reke, kopali nove kanale i preusmeravali vode lagune kako bi najbolje služile gradu.
 
Međutim, u 20. veku stvari su krenule po zlu. Tokom 1960-ih i 1970-ih godina, podzemne vode su crpljene iz industrijske zone Margera, na kopnu okrenutom prema laguni. 
 
Velika greška prouzrokovala je potonuće celog područja. Od 1950. do 1970. godine, dragoceni centar Venecije slegao se skoro pet centimetara.
 
Danas je glavna zaštita grada od plime i oseke - "MOSE" - skup barijera od poplava, koji se uzdiže s morskog dna kako bi odsekao lagunu od Jadrana za vreme izuzetno visokih plima.
 
Sistem, koji je prvi put isproban 2020. godine, planiran je 1980-ih, kada se predviđalo da će barijere morati da se podižu oko pet puta godišnje.
 
Međutim, s obzirom da klimatske promene doprinose porastu plima, sada je sasvim drugačija slika. 
 
U proteklih 20 godina, plima u laguni je premašila 110 centimetara, u suštini, nivo na kom može pruzrokovati katastrofalne, a ne redovne poplave grada - više od 150 puta.
 
Umesto da se barijere podižu pet puta godišnje, MOSE je već radio oko 100 puta otkako je pokrenut u oktobru 2020. godine.
 
Ipak, barijere su još u fazi testiranja i nisu zvanično operativne. Do sada se procenjuje da je taj projekat koštao oko šest milijardi evra.
 
U međuvremenu, svaki put kada se podignu barijere, laguna je efektivno zatvorena - što ne samo da utiče na saobraćaj koji dolazi u Veneciju (druga najprometnija luka u Italiji, a peta na Mediteranu), već sprečava prirodnu akciju lagune da se ispira plimama. 
 
Što se više barijere podižu, to je veći rizik da se ekosistem promeni.
 
Venecija i dalje nastavlja da tone brzinom od oko dva milimetra svake godine, dok nivoi plime rastu za oko pet milimetara godišnje.
 
Podizanjem nivoa grada za 30 centimetara, profesor Teatini veruje da bi Veneciji mogao da pokloni dve ili tri decenije - za to vreme grad bi mogao da osmisli trajni način da se bori protiv rastuće plime.
 
"Možemo reći da imamo pred sobom 50 godina (uključujući životni vek MOSE-a) da razvijemo novu strategiju. Moramo razviti mnogo drastičniji projekat", rekao je Teatini.
 
Ubrizgavanje vode u grad koji već pati od previše vode - zvuči kao recept za katastrofu, ali Teatini kaže da je sve u tome gde se voda dodaje. On cilja na vodonosne slojeve koji se protežu duboko ispod površine zemlje - na nivoima od oko 600 do 1.000 metara.
 
Ideja je proizašla iz posmatranja rezervoara ugljovodonika u dolini Po na severu Italije u toku dve decenije - bunara za skladištenje, gde se gas koji dolazi iz spoljnih cevovoda pumpa i skladišti tokom leta, kako bi se stvorile rezerve za Italiju tokom zime.
 
Inženjeri su uočili sezonsku fluktuaciju nivoa zemljišta. Tokom leta, kada se rezerve pune gasom, zemlja bi se podigla; tokom zime dok se rezerve koriste, zemljište opada.
 
Projektom se predlaže bušenje desetak bušotina u krugu od 10 kilometara oko grada Venecije, vodeći računa da se sve one drže u laguni - da se ne protežu u Jadran ili ispod kopna.
 
Debeli sloj gline ispod površine lagune znači da nema šanse da voda prodre prema gore.
 
Projekat bi započeo s test-bušotinom prečnika 20 cm i dubine 1.000 metara. U nju bi se umetnuo filter kroz koji bi voda lagano tekla u tlo. Postupak je sličan onom kod vađenja podzemne vode, samo u suprotnom smeru.
 
Teatini ističe da nije reč o frakturisanju, tehnici koja koristi visoki pritisak za razbijanje stena, već o kontrolisanom ubrizgavanju pod niskim pritiskom, bez pucanja stena. Ako se voda pumpa prebrzo, mogu da se stvore pukotine, što bi bilo izuzetno opasno. Testiranje bi trajalo dve do tri godine, a koštalo bi između 30 i 40 miliona evra. 
 
Ukupna cena projekta bila bi tri puta jeftinija od MOSE-a.
 
Neki stručnjaci sumnjaju u Teatinijev plan, ali on tvrdi da je to zbog ograničenog znanja o dubinskim geološkim strukturama. Oni koji se bave geomehanikom dubokog tla, kaže profesor, smatraju da projekat može da se izvede.
 
Teatini se ovom idejom bavi decenijama. Njegov mentor Đuzepe Gambolati još je 70-ih godina prošlog veka predložio ubrizgavanje vode duboko u tlo.
 
Ali, projekat nikad nije ozbiljno razmotren.
 
"Moramo početi nešto da radimo, i to odmah. Ovo je jedini predlog koji je već razrađen i može se testirati sutra, samo je potrebna politička odluka", kaže Teatini.
On dodaje da bi prepuštanje grada sudbini bila - najradikalnija opcija.
 
"Venecija je jedinstvena, ne postoji drugo mesto poput nje. I zato je moramo očuvati, ako je ikako moguće, u njenom prirodnom okruženju: laguni, s gondolama, vaporetima i svim onim što čini njen duh", kazao je Teatini.
OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
  • ...

    08.05.2025 15:41
    A da traze savet o Holandije?

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Život - Magazin