VIDEO: 10 građevina koje su odnele veliki broj života

Tužna je istina da su neki od najvećih inženjerskih dostignuća u istoriji plaćeni bukvalno krvlju i suzama.
Mnogi životi izgubljeni pri gradnji mnogih važnih infrastrukturnih projekata, mogli su biti spašeni. Ovde su nabrojene samo one građevine iz novije istorije za koje se mogao barem otprilike proveriti broj poginulih.  
 
10. Brana u Willow Islandu - 1978. 
 
Poginuo: 51 radnik 
 
Iako postoje i drugi projekti u kojima je stradalo toliko ljudi, ovaj slučaj iz Zapadne Virdžinije je tragičan jer su u istom trenutku poginuli svi radnici koji su se našli unutar betonske konstrukcije čija se kruna urušila domino-efektom poput kule od karata. 
 
U tom trenutku unutar betonske kupole bio je 51 radnik i svi su na mestu ostali mrtvi. Ovako masovne pogibije događale su se obično nakon saobraćajnih nesreća, ali nikad pri gradnji neke nove građevine.  
 
 
9. Hidroelektrana Grand Coulee  - 1933 - 1942. 
 
Poginulo: više od 80 radnika 
 
Izgradnja brana nekad je bila prilično riskantna stvar, a zahtevala je mnogo miniranja i naporan rad na velikim visinama. Između 1933. i 1942. godine gradila se hidroelektrana Grand Coulee u državi Vašington, na reci Kolumbija. Danas je jedna od najvećih hidroelektrana u SAD-u. 
 
Većina radnika koji su izgubili živote gradeći branu, stradali su zbog pada s velike visine. Brana je duga 1592 metara, a visoka 168 metara. Na brani se nalazi polukružna prelivna čelična brana, koja ima ukupni kapacitet protoka od 28.317 kubnih metara vode u sekundi. 
 
Visina vodenog stuba ili maksimalni raspoloživi vodeni pad je 116 metara. 
 
 
8. Hooverova brana - 1931 - 1935. 
 
Poginulo: 112 radnika 
 
Veroatno jedan od najpoznatijih ili zloglasnih građevinskih projekata u istoriji, Hooverova brana. Hooverova brana je betonska  brana i hidroelektrana, na reci Kolorado, između dve američke savezne države Arizone i Nevade. Sagrađena je između 1931. i 1936, za vreme Velike ekonomske krize u SAD.  
 
Brana je visoka 221,4 metara, a duga je 379 metara. Veštačko jezero Mead, koje je stvoreno s branom, ima ukupnu površinu 640 kvadratnih kilometara. 
 
Većina radnika umrla je od toplotnog ili srčanog udara jer je zbog smanjenja troškova kompanija "Bechtel" htela da završi branu u što kraćem roku. Završena je čak dve godine pre roka, ali su radnici platili životima. 
 
 
7. Asuanska brana 1960 - 1970. 
 
Poginulih: 550 radnika 
 
Reč je o Novoj ausanskoj brani, odnosno drugoj po redu, jer su prvu gradili Britanci. Nalazi se nedaleko grada Asuana na reci Nil. Egiptu je u ovom poduhvatu pomogao Sovjetski Savez. Branu je gradilo više od 30.000 radnika, od kojih je čak 500 izgubilo živote. 
 
Projekat je zahtevao preusmeravanje reke Nil što je imalo ozbiljan uticaj na životnu sredinu i poljoprivredne kulture u okolnom području. Zbog toga je na druga područja preseljeno čak 100.000 ljudi, a zauvek su izgubljena neka vredna arheološka nalazišta. 
 
Brana je dugačka 3.830 metara od čega 520 metara između obala reke, visina joj je 111 metara. Stvoreno je Naserovo jezero dužine skoro 600 km, prosečne širine 10 km, maksimalne širine 50 km, površine veće od 6.200 kvadratnih kilometara i maksimalne dubine 182 m. 
 
 
6. Autoput Karakorum 1959 - 1978. 
 
Poginulo: 900 radnika 
 
Ovaj autoput se proteže na više od 1.200 kilometara i povezuje Islamabad u Pakistanu s Kashgarom u Kini. To je najveći međunarodni put na svetu. Put prolazi kroz neke od najopasnijih planina, ispod planinskih vrhova kao što su Nanga Parbat i K2, oba na nadmorskoj visini većoj od 8.000 metara. 
 
Gradili su ju vojnici jedne i druge države, a broj poginulih ne čudi jer su mnogi stradali zbog brojnih klizišta. Put je i danas jedan od najopasnijih na svetu, a Kina je rekla da je to njen 'poklon Pakistanu' iako mnogi smatraju da su zapravo na taj način proširili svoj uticaj, budući da autoput može da služi i za prebacivanje teškog naoružanja iz unutrašnjosti na Indijski okean.  
 
 
5. Hawks Nest tunel 1927. 
 
Poginulo: između 470 i 1.000 ljudi 
 
U početku je trebalo da bude jednostavno preusmeravanje reke New River u Zapadnu Virdžiniju, ali je taj građevinski projekat prerastao u jednu od najvećih katastrofa u istoriji SAD-a. Mizerni zdravstveni i sigurnosni propisi su nažalost rezultirali mnogim smrtnim slučajevima usled silikoze. 
 
Reč je o profesionalnoj bolesti od koje uglavnom oboljevaju rudari zbog udisanja kristalne silikatne prašine. Iako je službeni broj smrti bio 109 konačni broj bliži je brojci od 1.000 ljudi. Najviše je bilo siromašnih Afro-amerikanaca koji su došli da rade za - preračunato u današnju vrednost - tri dolara po satu, a morali su da rade i po 60 sati nedeljno. Lekari koje je zaposlila kompanija koja je gradila tunel, njihovu plućnu bolest kolokvijalno su nazvali 'tunelitis', a oboleli radnici uglavnom nisu imali novca da se vrate kućama, pa su umirali u radničkim kampovima. Neki od njih bili bi prebačeni u okolna sela, a samo manji broj poslali su vozom porodicama.  
 
 
4. Transkontinentalna železnica kroz SAD 1860 - 1869. 
 
Poginulo: 1.000-1.500 radnika 
 
Sredinom 19. veka vlada SAD-a odlučila je da gradi železnicu između Kaunsil Bafsa i San Franciska, odnosno Istočne i Zapadne obale Amerike. Velika većina radnika bili su zatvorenici ili ilegalni imigranti, tako da stvaran broj umrlih nikad neće biti poznat. 
 
Najviše muke imali su zbog neprestanih borbi s Indijancima i pri savladavanju neprohodnog terena Stenovitih planina. Nakon šest godina rada, dve trase spojile su se kod Promontorja u Juti - 10. maja 1869, nakon što su položili 2.900 km pruge. 
 
 
3. Belomorsko-baltički kanal 1931 - 1933. 
 
Poginulo između 12.000 i 25.000 ljudi 
 
Ovaj kanal povezuje Belo more i Baltičko more preko jezera Onjega. Danas kanal služi samo za prevoz lakših tereta i dnevno njime saobraća 40-ak brodova. Kanal ide od grada Belomorska na Belom moru, preko jezera Vigozero, do jezera Onjega. Odatle se nastavlja rekom Svir do jezera Ladoga, a potom rekom Nevom do Baltičkog mora. Završava se kod grada Sankt Peterburga. 
 
To je najduži veštački kanal na svetu a na projektu je radilo ukupno 126.000 radnika. Cena izgradnje je smrt između 12.000 i 25.000 ljudi. Veruje se da je većina tih nesrećnih ljudi umrla zbog teškog rada na niskim temperaturama, u velikoj vlazi, kao i zbog neuhranjenosti i kuge. 
 
 
2. Panamski kanal 1880 - 1914. 
 
Poginulo: oko 27.500 ljudi 
 
Panamski kanal dug je 81,6 km. Na najužem mestu je širok 91,5 m, a na najširem 350 m. Dubina iznosi 13,7 m. Građen je u nekoliko faza i na kraju je postao jedan od najzahtevnijih projekata. 
 
Gradnju su pokrenuli Francuzi a tokom 34 godine, koliko je trajala gradnja, poginulo je oko 25.000 radnika. No, Francuzi su zabeležili samo službene smrti u svojim bolnicama, što sigurno nije konačna brojka. Velika većina radnika umrla je usled groznice i malarije. 
 
Zahvaljujući njima danas je Panamski kanal, uz onaj Suecki, jedan od najvažnijih pomorskih puteva. Svake godine kanalom prođe više od 14.000 brodova prevozeći više od 205 miliona tona tereta. 
 
 
1. Železnica Burma-Tajland 1942 - 1943. 
 
Poginulih 90.000 civila i 16.000 ratnih zarobljenika  
 
Verovatno su mnogi gledali ratni film 'Most na reci Kvai' reditelja Dejvida Lina, pa već znaju o čemu je reč. Ovu železničku prugu, koju se još zove i 'Pruga smrti', izgradili su Japanci kako bi osigurali vojnu pomoć i zalihe oružja Burmi u Drugom svetskom ratu.  Povezuje Bangkok na Tajlandu i Rangun, danas glavni grad Mjanmara i zapravo ju je gradilo oko 60.000 savezničkih ratnih zarobljenika i oko 180.000 civila. 
 
Zbog nehumanih uslova, moreni glađu, raznim bolestima i telesnom iscrpljenošću tokom godinu dana koliko je trajala izgradnja 415 km pruge, život je izgubilo oko 16.000 savezničkih ratnih zarobljenika, od čega 6.318 Britanaca, 2.815 Australijanaca, 2.490 Holanđana, 356 Amerikanaca i manji broj Kanađana i Novozelanđana. Lokalni stanovnici takođe su umirali na gradilištu. 
 
Danas se ta pruga koristi samo u dužini od 130 kilometara i to onaj deo koji prolazi Tajlandom. Poslednjih 20-ak godina razmišljalo se o obnavljanju pruge u punoj dužini ali je veći deo originalne deonice potopljen izgradnjom brane Vajiralongkorn na Tajlandu.
 
  • ing 2

    01.12.2017 12:31
    @Ing. 30.11.2017 • 13:14
    "da oni ne bi mogli da renoviraju pruge za svega par godina da hoce?"...

    tesko . Daleko smo od moderne izgradnje kao nebo od zemlje.
  • vozac

    01.12.2017 10:26
    @ @Ing.
    "problem je druge vrste
    Pa sta ti mislis, da oni ne bi mogli da renoviraju pruge za svega par godina da hoce? Mogli bi, nisu oni glupi,.."

    Ne , ne bi mogli . Nije stvar samo u kradji vec i u tome sto mi zaista ne znamo da uradimo nesto kvalitetno . Pa mi ne umemo da zakrpimo rupu na putu a kamoli nesto ozbiljnije.
    http://www.kurir.rs/vesti/drustvo/2464165/bruka-na-koridoru-11-ruse-nove-tunele-jer-su-niski-steta-4-miliona-evra
    http://www.blic.rs/vesti/srbija/karambol-urusio-se-potporni-zid-na-koridoru-10-u-preduzecu-kazu-da-je-to-normalno/qvn7235
  • @Ing.

    30.11.2017 13:14
    problem je druge vrste
    Pa sta ti mislis, da oni ne bi mogli da renoviraju pruge za svega par godina da hoce? Mogli bi, nisu oni glupi, ali onda ne bi mogli da kradu novac namenjen za to i da zaposljavaju tonu verne stranacke birokratije po raznim nepotrebnim agencijama za sve i svasta.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Zabava - Zanimljivosti

Egiptu vraćena ukradena statua Ramzesa II

Statua stara 3.400 godina koja prikazuje glavu Ramzesa II, vraćena je iz Švajcarske u Egipat, nakon što je ukradena i prokrijumčarena iz zemlje pre više od tri decenije.

Mesec će dobiti svoju vremensku zonu

Bela kuća objavila je memorandum u kojem traži od američke svemirske agencije NASA da uspostavi novi standard za lunarne vremenske prilike do 2026. godine.