Novinarka portala 021.rs Snežana Miletić imala je priliku da se 2015. godine susretne sa Mirom Furlan na Sterijinom pozorju. Bila je to prilika za razgovor čije vam delove donosimo.
Foto: Branko Lučić
Te 2015. godine pojavila se na Sterijinom pozorju sasvim tiho, gotovo inkognito, posve nenametljivo. Na festivalu se igrao njen komad "Dok nas smrt ne razdvoji", predstava koja je izazvala mnogo suza.
Bila je to priča o sporom, mučnom i ponižavajućem umiranju glavne junakinje koja svoje poslednje dane provodi prikovana za krevet, o svim nijansama grozota koje bolest donosi, o oduzimanju svakog dostojanstva, traumatičnim porodičnim situacijama koje bolest donosi. "Dok nas smrt ne razdvoji" bila je upečatljiva studija o međuljudskim odnosima, o odnosu zdravih ljudi prema bolesnima i odnosu mlađih prema starijima – i obrnuto...
Posle predstave, Mira Furlan je primećena kako sedi u jednom ćošku hola Srpskog narodnog pozorišta, gotovo stidljivo se javljala ljudima koji su joj prilazili i čestitali joj. Izgledala je kao kakav ranjivi autsajder koji misli da mu tu nije mesto, ali kada je progovorila bilo je jasno da se radi o ženi čvrstih etičkih stavova, jasno i precizno utemeljene etike.
Foto: Branko Lučić
Tadašnji razgovor, upriličen za Sterijino pozorje, tematizovao je njen komad, ali je počeo pričom o njenim kolumnama objedinjenim u knjigu "Totalna rasprodaja" ("Samizdat"). I njen dramski tekst koji smo gledali na sceni, i ta knjiga sa divnim opservacijama o životu koji je nestao sa jednom zemljom i jednom novom koji se rađa u nekoj drugoj, bili su, rekla je, neka su vrsta lečenja od trauma, porodičnih ili ovovremenih, neka vrsta pokušaja bega u bezbedni deo ljudske duše ili zemljine kugle, kako god...
"Ta dva pisanja, očito, povezujem ja, i to što osećam i mislim... Imala sam potrebu da sve to negde izađe iz mene. Postoje tu još razne stvari koje ću ili dovršiti, ili neću... Videćemo...
Pisanje je stvarno fantastično u smislu psihoterapije, baš kao i gluma. Često se pitam nije li cela umetnost jedna velika psihoterapija. Ona nas oslobađa krivice, straha, bola, tuge...
A zašto je tako korisno formulisati svoju misao ili osećaj? Pa zato što, konačno, tako funkcioniše i terapija. Važno je da lociraš problem, da ga definišeš i prepoznaš. Onda više nisi pod njegovom kontrolom, pobediš ga na neki način."
Foto: Branko Lučić
Na propitivanje kako ona nalazi vreme za tu vrstu konsolidacije svojih emotivnih i fizičkih snaga u kontekstu vremena koje se ubrzava i otima kontroli, Furlan je rekla:
"To je prava tema. Ja ne učestvujem. Odnosno, sudelujem onoliko koliko moram, ali to nije moj izbor više. Za mene je to sve prebrzo, prepovršno i prehisterično. Ja tako ne mogu, meni treba da se zaustavim, razmislim, stanem, inače ne mogu otpratiti život, stalno kaskam i kasnim, tako se osećam."
Na pitanje o tome kako su sarađivali na predstavi "Dok nas smrt ne razdvoji" ona kao mlad pisac i Miki Manojlović kao mlad reditelj, koji je u predstavi igrao i jednu od uloga, rekla je da nije bilo varnica, da mu je sve potpuno prepustila.
"Ja nisam osoba koja lako donosi odluke, a režija je donošenje odluka, konačno, i pisanje je donošenje odluka. Meni i to teško ide, pa i kao glumica radije nešto ponudim, pa onda neka neko izabere. Zapravo, tako prebacuješ odgovornost na drugoga.
Porodica je ta koja nas pečati za ceo život, koja nas vrlo često traumatizuje zauvek. Može li čovek da se izleči od tih trauma, da se otme tom pečatu, da ga pretvori u nekakvu prednost, da ga pretoči u izlaz? Mnogi ljudi imaju u porodicama nekog ko ih nevidljivim rukama steže, ko ih vuče na dno... Pisanje, gluma, izbori koje činimo u životu, sve su to nekakvi mogući izlazi.
Neko je rekao da je naš jedini zadatak da ne postanemo svoji vlastiti roditelji, tako da... Oko toga treba uložiti truda, ali da nosimo sve te traume, to svakako, i ne samo roditelja nego i kraja odakle smo, i predaka, geografije, istorije... Onda čovek ode u Ameriku, ima dete i pita se šta je time uradio, jer i dalje vuče tu bagažu s kontinenta na kontinent i to predaje svojoj deci..."
Kako je kazala, njoj je u tom smislu potreban samoizražaj.
"Imam utisak da nove generacije lakše hendlaju tim stvarima. Mnogo su racionalnije u razdvajanju, kidanju veza. Mnogo manje su istraumatizovane i obazrive...
Foto: Branko Lučić
Možda je to zato što naprosto ništa ne znaju, a ovaj svet negde tome doprinosi. Da ne želiš znati, ne znaš, nije te briga, a da li će ih onda u jednom času negde, iza nekog ugla, zaskočiti ta privatna ili opša istorija, to je već otvoreno pitanje...
Ja mislim da je znanje to koje nas oslobađa a nove generacije, one misle suprotno, to je moj utisak. To pomalo zastrašuje, zar ne? I više nego pomalo. Stalno sam zabrinuta jer sam majka, to je neki drugi svet. Znam da je ista situacija i ovde, da to više nije samo američka priča... Čovek samom sebi zaliči na neku babu-dedu s tom žalopojkom kako znanje više nije bitno...
Meni sin stalno kaže da svaka generacija o mladima govori kako su grozni i da ne upadnem u tu spiku, kaže, nećeš se valjda pretvoriti u takvu osobu... Ja često ne razumem ovaj svet, prosto ne znam o čemu se radi. Šta je smisao svega, da imam što više love, šta će mi sve to... Ne znam, eto, zabrinuta sam nad svim tim", rekla je, između ostalog, prilikom ovog intervjua Mira Furlan.
Ne samo da je umrla predivna zena i vrhunska glumica, nego umire jedan deo mog detinjstva. Odrastao sam prvo uz bolji zivot, koji i danas rado gledam. Zatim uz seriju lost. Mnogo sam tuzan danas, jos jedan deo mog odrastanja odlazi i ostaje urezan negde duboko u meni. Putuj Miro i izvini sto si toliko propatila i morala da odes iz svoje zemlje. Nismo te zasluzili.
Ne samo što je umrla osoba koja je bila poznata,talentovana i dobra u svom poslu...Nego što je " otišlo" još jedno veoma inteligentno i samosvesno biće nadasve žena.
Toliko se malo pažnje posvećuje umnim ljudima u medijima njihovim tekstovima,njihovim rečima....da ih se mediji sete samo kada više nisu sa nama.
Nju je bilo milina slušati kada priča o životu,svojim zapažanjima,razmišljanjima.
Od nje se moglo nešto i naučiti.
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Vatikan je vratio 62 artefakta starosedelačkim narodima Kanade, u sklopu napora Katoličke crkve da se suoči sa svojom ulogom u potiskivanju autohtonih kultura u Severnoj Americi.
Lari Frejzer (49), koji je ukrao Benksijevu sliku "Devojčica sa balonom" iz londonske galerije Grouv, osuđen je na 13 meseci zatvora, prenosi Skaj njuz.
Nepoznata lica ukrala su nekoliko antičkih statua iz rimskog perioda iz sirijskog Nacionalnog muzeja u Damasku, što je dovelo do privremenog zatvaranja ove ustanove.
Očekuje se da će slika "Portret Elizabete Lederer" austrijskog slikara Gustava Klimta, koja će sledeće nedelje biti izložena na aukciji Sotbija u Njujorku, dostići cenu veću od 150 miliona dolara (129,6 miliona evra).
Francuski pisac Loran Movinje dobitnik je najstarije i istaknute francuske književne nagrade Gonkur za roman "La maison vide" (Prazna kuća), preneli su tamošnji mediji.
Holandija će Egiptu vratiti skulpturu staru 3.500 godina koja se pojavila na holandskom sajmu umetnosti, rekao je premijer Dik Shof tokom posete toj zemlji, gde se sastao s predsednikom Abdelom Fatahom al-Sisijem.
Remek-delo antičke umetnosti, mermerna skulptura "Usnulog Kupidona" iz 2. veka, pronađena je na privatnoj parceli u ulici Kastropola centru Pule u okviru arheoloških istraživanja.
Grčka je optužila Britanski muzej za "provokativnu ravnodušnost" nakon gala večere održane u muzeju, gde su gosti sedeli pored skulptura Partenona, koje zemlja decenijama zahteva da budu vraćene.
Neki od najdragocenijih dragulja iz kolekcije francuskog muzeja Luvr preneti su u Banku Francuske nakon prošlonedeljne pljačke u sred bela dana koja je ukazala na sigurnosnu ranjivost čuvenog muzeja.
Glumcu Bogdanu Dikliću sinoć je uručena Nagrada za životno delo "Dobričin prsten" za 2024. godinu na svečanosti u Jugoslovenskom dramskom pozorištu (JDP).
Luvr je ponovo danas otvoren za posetioce, prvi put posle pljačke u nedelju, kada su četiri lopova odnela osam komada nakita čija je vrednost procenjena na 88 miliona evra.
Nakit neprocenjive vrednosti ukraden je jutros iz muzeja Luvr u Parizu, lopovi su pobegli, a muzej je objavio da će biti zatvoren "zbog vanrednih razloga".
Pariska aukcijska kuća u novembru će na prodaju ponuditi dosad nepoznato delo francuskog impresioniste Pjera Ogista Renoara na kojem je prikazan njegov sin Žan, koji je kasnije postao svetski poznati reditelj.
Britanska biblioteka ponovo je izdala člansku kartu irskom piscu Oskaru Vajldu, 130 godina nakon što mu je originalna karta poništena zbog osude za homoseksualnost.
Komentari 7
Doda
Marko
Ivana
Toliko se malo pažnje posvećuje umnim ljudima u medijima njihovim tekstovima,njihovim rečima....da ih se mediji sete samo kada više nisu sa nama.
Nju je bilo milina slušati kada priča o životu,svojim zapažanjima,razmišljanjima.
Od nje se moglo nešto i naučiti.
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar