Rad bez plate i pretnje deportacijom: Šta se dešava sa egipatskim radnicima u Srbiji?

Egipatski radnici koji su radili na gradilištima u Beogradu, Novom Sadu, Zlatiboru i Boru tvrde da mesecima nisu dobijali zarade, i ističu da nije bilo reakcija iz institucija.
Rad bez plate i pretnje deportacijom: Šta se dešava sa egipatskim radnicima u Srbiji?
Foto: 021.rs (Ilustracija)
Devet egipatskih radnika, koji su radili na gradilištu u beogradskom naselju Jajinci, tvrdi da im zarade nisu isplaćene u skladu sa ugovorima koje su potpisali. 
 
Neki od njih su, kako navode, radili i po tri meseca, dok su tokom tog perioda dobijali samo manji iznos novca - za hranu.
Oni su u medije istupili sa tvrdnjom da im zarade nisu isplaćivane u skladu sa ugovorima, da su radili duže od dogovorenog radnog vremena i da su, nakon što su pokušali da ostvare svoja prava, bili izloženi pritiscima i pretnjama - čak i pretnjama deportacijom. 
 
Iako su se, kako navode organizacije koje su im pružale podršku, obraćali policiji, inspekciji rada i drugim institucijama, konkretnih reakcija tvrde da nije bilo.
Prema tvrdnjama organizacija koje ih zastupaju, pre svega Zrenjaninskog socijalnog foruma, u pitanju nisu izolovani slučajevi, već više odvojenih grupa radnika koji su u različitim periodima radile za različite poslodavce, najčešće preko posredničkih agencija. 
 
Zajedničko im je to što su, kako tvrde, potpisivali ugovore koji su predviđali mesečnu isplatu zarade, ali da ta obaveza u praksi nije ispoštovana.
 
Iz Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, kao ni iz Inspektorata za rad, do zaključivanja ovog teksta nije stigao odgovor na pitanja 021.rs o ovim navodima i o eventualnim kontrolama.
 
Različite grupe - isti obrasci
 
Kako za 021.rs objašnjava Tara Rukeci Milivojević, ispred neformalne grupe Egipatski radnici, oni su upoznati sa slučajevima četiri različite grupe egipatskih radnika čija prava su bila, ili su još uvek ugrožena. 
 
Prema njenim rečima, grupa koja je radila na gradilištu u Beogradu koja broji devet egipatskih radnika, jeste samo jedan u nizu "primera eksploatacije, kako egipatskih, tako i svih drugih inostranih radnika".
 
Ona objašnjava da su radnicima na ovom gradilištu bila obećana redovna primanja, u koja su oni verovali - prvenstveno zbog ugovora koji su imali.
 
Ipak na kraju su mesecima radili bez novca, neki i po tri meseca, a neki koji su "malo bolje prošli" po mesec dana. Ona kaže da radnicima zarade nisu isplaćivane na mesečnom nivou, kako je predviđeno zakonom i ugovorima koje su potpisali, već da su dobijali samo manji iznos novca za hranu.
 
Rukeci Milivojević navodi i da druga grupa radnika, koja je prijavila dva različita poslodavca kao ljude koji su ih izrabljivali, potražuje po radniku više od 2.000 evra.
Falični ugovori i pare na ruke
 
Aktivistkinja Tara Rukeci Milivojević dodaje i da ugovori koje radnici imaju često ne sadrže sve elemente ugovora o radu, iako, kako kaže, prolaze kroz institucije poput Nacionalne službe za zapošljavanje i PIO fonda.
 
U tim ugovorima, kako navodi, najčešće stoji samo da radnici rade puno radno vreme od 40 sati nedeljno i da je satnica plaćena u skladu sa zakonom - 308 ili 337 dinara po satu. 
 
Međutim, ona tvrdi da poslodavci istovremeno imaju usmene dogovore sa radnicima da će sat biti plaćen znatno više i to po pet, šest ili sedam evra.
 
"Kada radnici kasnije potražuju svoje zarade, suočavaju se sa ugovorima u kojima piše nešto sasvim drugo od onoga što im je obećano, i stoga neretko odustaju od svojih zahteva", navodi ona, dodajući da su radnici često zbog toga obmanuti.
 
Rukeci Milivojević tvrdi i da pojedini poslodavci prikazuju uredne bankarske isplate, ali samo na minimalnu zaradu, dok se, kako kaže, prećutkuje stvarni obim rada i činjenica da radnici rade znatno više od zakonski dozvoljenog broja prekovremenih sati.
 
U velikom broju slučajeva, prema njenim rečima, zarade nisu uopšte isplaćivane preko bankovnog računa, već isključivo u gotovini.
 
"Institucije su, po mom iskustvu, mnogo brže u kažnjavanju radnika za manje prekršaje nego poslodavaca za ozbiljne povrede zakona", dodaje ona.
 
Kako navodi, poslodavci koji su isplaćivali minimalac na račun često odbijaju da priznaju da postoji dug prema radnicima. Ipak, tvrdi da postoje poruke u kojima se radnicima nudi neka vrsta isplate, ali bez advokata, bez bankovnog transfera i, kako kaže, "na vratima aviona", odnosno pred polazak kući. 
 
Ona podseća da se slična situacija dogodila i u prvom slučaju egipatskih radnika iz juna prošle godine, kada je i formirana neformalna grupa Egipatski radnici.
 
Urdarević: Ključna uloga inspekcije
 
Kako za 021.rs objašnjava profesor radnog prava na kragujevačkom Pravnom fakultetu Bojan Urdarević, zakon ne predviđa nijednu od ovih praksi.
 
"Zarada ima alimentacioni karakter i mora se isplaćivati mesečno. Ne postoji radni odnos u kojem se zarada isplaćuje na kraju posla", objašnjava Urdarević.
 
Profesor dodaje i da se neisplaćivanje zarada u Srbiji ne tretira kao krivično delo, već kao prekršaj, jer krivično delo neisplaćivanja zarade ne postoji u važećem zakonodavstvu. Ipak, on dodaje da to jesu prekršaji koji bi trebali da zavrede pažnju nadležnih. 
 
"U takvim slučajevima ključnu ulogu imaju inspekcijski organi", navodi on. Ali kaže i da potpuno razume razočaranost radnika, i da te reakcije umeju biti "trome". 
 
I dodaje da, iako zakon u Srbiji načelno nije loš, najveći problem je njegova primena koja, kako on kaže, dovodi do sve češće i sve prisutnije radne eksploatacije inostranih radnika.
 
Poslovni problemi - znači nema plata
 
Aktivistkinja Tara Rukeci Milivojević se više godina bavila slučajevima eksploatacije stranih radnika, i objašnjava da se u skorašnjem periodu razvila nova praksa poslodavaca. 
 
Poslodavci, prema njenim tvrdnjama, u novijim slučajevima neisplaćivanje zarada pravdaju lošim poslovnim okolnostima, penalima koje plaćaju investitorima i drugim privatnim ili poslovnim razlozima.
 
I ovde je profesor Urdarević jasan i kaže da je ovo potpuno nedozvoljeno. 
 
"Ne postoji nijedan osnov u Zakonu o radu koji bi poslodavcu davao pravo da ne isplati zaradu zbog poslovnih problema. Ako zarada nije isplaćena, to se ne može pravdati lošim poslovanjem", kaže Urdarević.
 
Ali i ovde on kaže da je problem isti, te da ne postoji dovoljno dobar nadzor nad primenom ovog zakona. 
 
Jedan od poslodavaca koji je angažovao egipatske radnike, a kod kog su ti radnici prijavili nepravilnosti i nekorektan odnos, za 021.rs je naveo da su ovi radnici "nestručni" i da su mu "naneli veliku štetu".
 
On je insistirao na anonimnosti, ali rekao je da su radnici kod njega radili samo nekoliko dana, i za navode o neisplaćenim zaradama rekao je da je "kriva posrednička agencija", ali da je on svakako imao "samo štetu od njihovog angažovanja". 
 
Umesto institucija - civilni sektor
 
Tara Rukeci Milivojević i profesor Urdarević saglasni su da su u ovakvim slučajevima od presudnog značaja reakcije organizacija civilnog sektora, koji su prema njima, uglavnom dosta ažurniji i pažljiviji nego zvanične institucije. A to prepoznaju i sami radnici. 
 
Slične prijave organizacije civilnog društva dobijaju gotovo svakodnevno, kažu za 021.rs iz organizacije ASTRA, koja se bavi podrškom žrtvama trgovine ljudima i radne eksploatacije.
 
Iz ASTRE navode da su bili kontaktirani i u vezi sa slučajem egipatskih radnika, nakon čega su, zajedno sa saradnicima iz Zrenjaninskog socijalnog foruma, radili na ovom slučaju.
 
"Pored terenske posete i primarne procene situacije, radnicima je pružena informativna podrška o njihovim pravima kao stranim radnicima u Srbiji, a potom je upućena i detaljna prijava svim relevantnim institucijama", navode iz organizacije ASTRA.
 
Kako ističu iz ove organizacije, prijave stranih radnika zbog neisplaćenih zarada i loših uslova rada gotovo su svakodnevne.
 
"Ne radi se samo o neisplaćenim zaradama, već i o lošim uslovima rada i smeštaja, dovođenju u zabludu i zloupotrebi odnosa zavisnosti", navode iz organizacije ASTRA.
 
Prema njihovim rečima, strani radnici su posebno izloženi kršenju radnih prava u građevinskom sektoru, ali i u uslužnim delatnostima, kao i u sektoru brige i nege.
 
"Kada ste u drugoj zemlji, u nepoznatom okruženju i bez poznavanja jezika i procedura, rizik od zloupotrebe je znatno veći", navodi ASTRA.
 
Iz ASTRE objašnjavaju da su pretnje deportacijom i gubitkom boravka čest mehanizam pritiska na strane radnike.
 
"Radnici često ne znaju koja su njihova prava, što se koristi za zastrašivanje. Poslodavci ih ucenjuju radnom dozvolom, zadržavanjem ličnih dokumenata ili pretnjama policijom", navode iz ove organizacije.
 
Kako dodaju, radnici često rade sa vizom D, verujući da je to radna dozvola, iako je ona samo prvi korak ka legalnom zaposlenju. I iz ASTRE ocenjuju da su reakcije institucija u slučajevima prijava stranih radnika često spore i neadekvatne.
 
"Čak i kada prijavimo slučaj kao potencijalnu trgovinu ljudima, dešava se da se, ukoliko policija i tužilaštvo ne prepoznaju elemente tog krivičnog dela, ceo slučaj odbaci bez daljeg postupanja, iako se tim ljudima očigledno dogodilo nešto ozbiljno loše", navodi ASTRA.
 
Iz ove organizacije upozoravaju da se u praksi često zanemaruju povrede radnih prava, neisplaćene zarade, povrede na radu i utaja poreza, iako su, kako navode, ti problemi jasno prisutni u velikom broju slučajeva.
 
Šta kaže egipatska ambasada?
 
Povodom ovog slučaja, obratili smo se i egipatskoj ambasadi u Srbiji koji tvrde da ambasada, uprkos pokušajima, nije uspela da ostvari direktan kontakt sa ovim radnicima koji su se medijima obratili sa žalbama na uslove rada. 
 
"Ne mogu da se oslonim na prepiske ili posredne informacije. Kao ambasador, moram da razgovaram direktno sa egipatskim državljanima koji se žale kako bih mogao da im pomognem", rekao je ambasador Egipta Ahmed Salama Sulejman za 021.rs.
 
On je objasnio i da bez neposrednog kontakta sa radnicima u ovom slučaju, ne želi i ne može da zauzme konačan stav o tome šta se tu desilo.
 
Sulejman navodi da je, prema dokumentaciji i informacijama do kojih je do sada došao, kontaktirao poslodavca i egipatske radnike koji i dalje rade u toj kompaniji, ali da, kako kaže, "nije pronašao ništa sporno".
 
"To, međutim, ne znači da problemi ne postoje, već da ja u ovom trenutku nemam potpune informacije", pojasnio je.
 
Ambasador je istakao i da ne želi da ovi slučajevi budu razlog za generalizaciju, i da se predstave kao pravilo.
 
"Ne mogu da kažem da su svi egipatski radnici u Srbiji u lošoj situaciji. Greške i nesporazumi se dešavaju svuda, ali svaki slučaj svakako mora da se ispita", naveo je Sulejman.
 
On je naglasio i da je spreman da podrži egipatske radnike, ukoliko se lično obrate ambasadi i iznesu svoje navode. 
 
"Ako dođu i kažu mi šta se dešava, ja ću stati uz njih. Ali moram da ih čujem direktno", zaključio je ambasador. 
 
Tara Rukeci Milivojević ipak zaključuje tvrdnjom da radnici jesu pokušali da kontaktiraju ambasadu u više navrata, posebno tokom mandata prethodnog ambasadora, ali da ambasada nije pokazala spremnost da im pomogne "ni u jednom trenutku".
OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

  • Ann

    21.01.2026 10:07
    Poslodavci
    Naši poslodavci nikako da se opamete. Zato je sve teže naći radnike jer se poslodavci decenijama ponašaju bahato bez da trpe posledice jer inspekcija uglavnom ne radi svoj posao. I nisu svi vezani za vladajući stranku. Mnogi inspektori su potkupljivi, pri tom nema ih dovoljno a naročito onih koji znaju da rade svoj posao.
  • Paja

    21.01.2026 09:53
    Ono, kada ti više nije dovoljna ni jeftina radna snaga već robovi u pravom smislu reči... Domaće stanovništvo beži, ali je toliko loše da ni mučenici iz Afrike i Azije neće ovde da žive...
  • 1239

    21.01.2026 09:53
    Reakcije inspekcijskih organa ne samo što umeju biti "trome" nego neretko i izostaju zbog njihove opšte poznate "nenadležnosti" za bilo šta i korumpiranosti. Ako uopšte i izađu na teren, izaći će samo da bi primili mito da ne sačine zapisnik o zatečenom stanju.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Srbija