Novosadska trka smrti - priča o obećanju, strahu, nadi i bestijalnom zločinu u jednom gradu

Prošlo je punih 80 godina od najstrašnijeg pokolja u istoriji Novog Sada. Tih hladnih januarskih dana mađarski fašisti ubili su više od 1.200 Novosađana.
Novosadska trka smrti - priča o obećanju, strahu, nadi i bestijalnom zločinu u jednom gradu
Foto: 021.rs

Na meti zloglasne racije bili su Srbi, Jevreji, Romi, ostali narodi koji nisu bili po volji zločinačkog režima, kao i njihovi direktni protivnici - pripadnici i saradnici Narodnooslobodilačkog pokreta, koji su okupatori želeli da uguše.

Novi Sad je bio mesto pokolja od 21. do 23. januara. Pre toga racija se širila po Južnoj Bačkoj. Zločince treba i imenovati - bili su to pripadnici mađarske fašističke vojske, žandarmi, oružane formacije koje su imale podršku mađarskog stanovništva, ali i direktnu ili prećutnu saglasnost nemačke populacije u Novom Sadu. Tu su, naravno, bile i izdajice svog naroda - Srbi koji su sedeli u okupacionom aparatu. 
 
Rano ujutru 21. januara 1942. godine Novi Sad je bio izlepljen plakatima koji su poručivali da je gotovo svima zabranjeno kretanje i izlazak iz kuća, uz informaciju da se naređenje donosi jer se traga za sumnjivim licima i oružjem. Bila je to, naravno, laž. Žandari, Honvedi, razbojnici krenuli su novosadskim ulicama i započeli sa pljačkom i ubijanjem. 
U ovakvim stradanjima može da se pokaže ono najbolje u ljudima, ali, nažalost, uglavnom se svedoči bestijalnosti čoveka. Da je tako pokazuju i ubistva koja su počinjena na terenu Novosadskog atletskog kluba (NAK), koje se nalazilo neposredno uz prugu na putu ka Štrandu - na prostoru na kom se danas nalaze TC "Promenada" i zgrade u Blagoja Parovića. Iako je danas ovaj deo grada prilično naseljen, te 1942. NAK je bio dovoljno udaljen od najbližih kuća i zločinci su mogli neometano da se iživljavaju nad građanima.
 
NAK je uglavnom okupljao Mađare, dok su Srbi i Jevreji bili okupljeni oko Vojvodine i Jude Makabija. Simbolično, NAK-ov stadion je na početku okupacije nazvan "Adolf Hitler". Time su zločini izvršeni na terenu koji je nosio ime glavnog ideologa svih užasa koji su odneli živote miliona ljudi širom sveta. 
 
Prema svedočanstvima, 23. januara, oko 11.30 časova, na teren je dovedeno oko 40 osoba, uglavnom Jevreja, među kojima je bilo najviše žena. Ovi ljudi su, nakon isterivanja iz svojih kuća, dovezeni na zamrznuti teren koji je bio prekriven ledom i snegom. Neki od njih su već imali vidljive povrede i poderanu odeću. 
 
 
Znali su da ono što ih čeka nije dobro. Možda jedina izvesnost bila je ta da je tog 23. januara bio petak. Šabat je bio predaleko. Preblizu su bile cevi pušaka. Novi Sad im je, možda, kao u romanu Aleksandra Tišme, izgledao dalek, "potonuo svojim niskim kućama u maglu i šiblje, kao zagušljiv san".
 
Oni koji prvi stignu na drugu stranu terena biće pošteđeni smrti, rekli su im okupatorski vojnici. I lagali su ih. 
 
Ali instinkt laž ne prepoznaje - ljudi su počeli da trče, a vojnici da se smeju i dobacuju. Kako su prolazile sekunde i kako je obuća parala sneg pod nogama, možda se i javila nada da će biti pošteđeni. A onda su se čuli pucnji iz pušaka i puškomitraljeza. Potom su ljudi počeli da padaju, pogođeni u leđa. 
 
Niko nije dospeo na drugu stranu. 
 
  
 
Nije im pucano samo u leđa. Da niko ne preživi pobrinuli su se i okupatori koji su se nalazili na pruzi. Potom je usledila - overa. Vojnici su išli od tela do tela i svako koga bi odao znak života bio bi usmrćen pucnjem iz pištolja. 
 
Beživotna tela su potom "pregledana". Eufemizam za opljačkana. Odneto je šta je ostalo kod mrtvih Novosađana. Oni su ostavljeni da leže u snegu. 
 
Po navodima svedoka, dan kasnije su se pojavili radnici koji su odneli tela i sahranili ih na Uspenskom groblju. Tragovi zločina su uklonjeni. 
Iako postoje svedočenja o ovom zločinu, koji se pominje i u sudskih spisama u suđenjima odgovornima za Novosadsku raciju, nije poznato da li su direktni počinioci identifikovani i potom kažnjeni za svoje zlodelo. 
 
Igralište Novosadskog atletskog kluba koristilo se još tokom Drugog svetskog rata, jer se fudbalski klub takmičio u mađarskom prvenstvu. Po oslobođenju igralište je napušteno, a po pričama starijih Novosađana, zločin koji su na ovom terenu počinili fašistički okupatori nije zaboravljen i drugi sportski klubovi nisu želeli da ga koriste.
 
Tokom pedesetih godina sudbina zloglasnog mesta je zapečaćena tako što je urbanističkim planovima predviđeno da tuda prođe budući Bulevar AVNOJ-a, danas Bulevar cara Lazara. Sa fotografija iz šezdesetih godina, kada je počelo i uklanjanje pruge, može se videti gde se nalazio teren. 
 
  
 
Premda su pojedina stratišta iz Novosadske racije označena, na mestu nekadašnjeg NAK-a nema nikakvog obeležja koje bi svedočilo na tragičan događaj iz istorije grada - na novosadsku trku smrti. 
  • M

    26.01.2022 00:55
    Hvala 021 na sjajnom tekstu.Slava nevinim zrtvama i vecni spokoj.
  • Ema

    22.01.2022 12:23
    Zašto
    Ne snimite dokumentarac sa bakom dok je još živa? Možete snimiti telefonom i dati neom da izmontira.
  • Detelinarac

    21.01.2022 21:39
    Istorija
    Bilo bi zgodno i preko potrebno kada bi se progovorilo i o onome sta se desilo Madjarima nakon 1944. Dakle o odmazdi o kojoj se cuti i koja se precutkuje. Ko hoce moze da procita o tome u knjigama istorije koje se bave Vojvodinom i Madjarima 1918-1947 ili 1941-1946. Dva imena autora knjiga koje sam procitao: Sajti i Kasas. Obe su objavljene u NS; i to 2010. i 1996. Hocu da kazem vojvodjanski Madjari su platili za "svoj" zlocin.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Novi Sad - Novosadske priče

Kako su Novosađani naučili NATO "red vožnje"

Imao sam 11 godina. Tog dana se išlo prepodne u školu, popodne smo uobičajeno išli napolje da se igramo ubeđujući one koje su roditelji sprečili, da neće biti nikakvog bombardovanja...

Student nije zapalio žito

Na fasadi kasarne u Ulici vojvode Bojovića jedna spomen ploča čuva priču o studentima koji su zapalili pšenicu. I to su platili životom.

Iz centra na "brdo" 2: Biti na nogama

Krajem aprila 1979. u Velikoj Britaniji su održani izbori - pokazalo se istorijski - na kojima su Konzervativci potukli do tada vladajuće Laburiste.

Iz centra na "brdo"

Na "brdo" - kako smo u šali zvali zdanje Televizije Novi Sad smeštenu na Mišeluku na obroncima Fruške, došao sam iz centra grada.

Tri prsta iz Novog Sada

Na različite načine Srbi i građani ove zemlje demonstriraju patriotizam i poštovanje prema nacionalnim simbolima.