FOTO: Karikatura krvi i zla... i smeha

Krajem januara u Muzeju Vojvodine otvorena je izložba "Rat i humor 1914-1918", koja svedoči o tome da se najvećoj ljudskoj gluposti, kakav je rat, čovek mora odupreti, ali joj se uz to mora i nasmejati.
FOTO: Karikatura krvi i zla... i smeha
Foto: 021.rs
Izložba Vladimira Čeha i Milan Ristović pokazuje propagandnu, kao i antiratnu karikaturu. U Muzeju Vojvodine izložene su razglednice, naslovne strane i karikature satiričnih časopisa iz različitih delova Evrope, koje pokazuju kako su države sagledavale ratna zbivanja pre jednog veka, ali i kako se umetnost stavljala u službu propagande ne libeći se da zakorači duboko u rasizam. 
 
Preispituje se kako je rat uticao na medije, ali i uticaj u suprotnom pravcu - medija na rat. Karikaturisti su dobrim delom jednostavno dolivali ulje na vatru, stavljajući se u službu nacionalne propagande i usmeravajući svoj humoristički talenat ka proklamovanom neprijatelju. 
 
Nasuprot tome, mediji su imali uticaj na karikaturu, neretko određujući u kom smeru će kritika biti usmerena. Vladimir Čeh u "prvom i poslednjem broju 'Rata i humora'" koji prati izložbu, primećuje da su netaknute od bilo kakve kontrole, a zbog toga i zanimljive, bile rovovske novine, koje su sami vojnici stvarali najčešće direktno na liniji fronta. 
 
  
 
Čeh prenosi reči jednog korumpiranog političara koji je bio česta žrtva američkog kartikaturiste Tomasa Nasta, poručujući da ga "nije briga za tekstove u novinama, jer njegovi glasači ionako ne znaju da čitaju, ali ga brinu karikature, jer ne može da ih spreči da gledaju slike". Upravo ovakva izjava može da ukazuje na razloge zbog kojih i 100 godina od završetka rata ovdašnji političari tako silovito skaču na karikature Predraga Koraksića Koraksa i Dušana Petričića.
 
U centralnom delu prostorije Muzeja Vojvodine u kojem su postavljeni predmeti nalaze dve originalne knjige čuvenog holandskog karikaturiste Luja Remerkesa. Zanimljivo je da je te dve knjige Beogradskom univerzitetu 1932. godine poklonio Mihajlo Pupin
 
Upravo karikature Luja Remerkesa predstavljaju najuverljivi ukaz razuma u svetu bestijalne gluposti. Sami autori izložbe primećuju da je Remekers, za razliku od većine svetskih karikaturista koji su izvrgavali ruglu neprijatelja, ilustrovao strahote samog rata, mračnu stranu samog čoveka. 
 
 
 
Na godišnjicu rata Smrti se udvarački poklanja cveće uz pitanje "zar nismo premašili vaša najkrvavija očekivanja?" Kajzer Vilhelm prikazan kao đavo sedi na vrhu ljudskih lobanja, njegov mač je krvav, a pored njega je natpis: "Uber Alles" ("Iznad svih"). Upravo zbog tog "Uber Alles" istorija će se ponoviti u još smrtonosnijem sukobu nešto više od dve decenije od završetka Velikog rata. 
 
Zanimljiv deo izložbe posvećen je rovovskim satiričkim listovima, koje su stvarali vojnici na osnovu iskustva "iz prve ruke". Tako vidimo crteže iz rukopisnog lista "Rovovac" koji je raritetan po tome što je pisan, prepisivan i ilustrovan na prvoj liniji fronta. "Rovovac" je izvanredan upravo zbog svog humora najčešće iskazanog u formi stripa, a često se bavi upravo kvazi-patriotama i najvećim "zaljubljenicima" u naciju, koje imamo u svakom vremenu i koji su u svakom nevremenu najglasniji. 
 
Tako "Rovovac" daje najbolji prikaz "naših patriota" u dve slike. Na prvoj "patriota" stoji u masi na patriotskom mitingu, huška na rat od 1908. godine. Druga slika "patriote" se odnosi na period od 1914. godine, a nazvana je "put za Ameriku" na kojoj je prikazan samo brod.
 
 
 "Posle rata medalja, a možda i posao"
 
Da je "Rovovac" imao saundtrek, on bi svakako mogao da bude propraćen stihovima koje je otpevao Arsen Dedić da "oni nikad neće pasti - nove face, stari znanci/ bilo tko da je na vlasti/ na kraju se kolju janjci".
 
Vladimir Čeh i Milan Ristović uspeli su da na dobar način prikažu da, kao uostalom i sve na ovom svetu, karikatura može biti iskorišćena za podsticanje mržnje i ubistva, ali i da posluži za isceljenje i olakšanje u teškom vremenu ili pak kao mali dokaz da, možda, nisu svi potpuno poludeli. 
 
Ako išta uliva nadu, to je da će, baš kao što stoji ispod jedne karikature, "rat, ipak, potonuti".
  • @Vladimir

    13.02.2020 13:33
    War of ideas
    Čitalac je mislio konkretno na ovu vest, naravno da postoji u Muzeju. Vidimo karikature koje ismevaju srpske monarhe, ali ne i one koje veličaju genocid. Dakle, isti kultur-rasistički obrazac sa primesama autorasizma. Pomislio bi čovek da je to zbog činjenice da se na ovom portalu godinama neguje slike o divnoj, civilizovanoj i multietničkoj Austrougarskoj. Objavljivanjem tih monstruoznih karikatura bi sami sebi uskočili u usta.
  • Vladimir Čeh

    13.02.2020 08:58
    Serbiem muß sterbien
    Nalazi se na prvom panou, levo od vrata, na ulasku u salu.
  • Srbin

    13.02.2020 08:12
    Sta je tacno smesno u karikaturama koje su podsticale na mrznju i ubijanje Srba ?

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Novi Sad - Kultura