Srpsko zdravstvo kasni godinama za svetom, maligne bolesti odnose živote

Srbija prednjači u Evropi kada je u pitanju kasni stadijum u kojem se maligna obolenja otkrivaju, što se može pripisati niskoj zdravstvenoj svesti stanovništva, slaboj brizi o sopstvenom zdravlju, ali i stilu životu ispunjenom stresom i nezdravim navikama.
Srpsko zdravstvo kasni godinama za svetom, maligne bolesti odnose živote
Foto: Pixabay
Kada je u pitanju rak grlića materice, Srbija je četvrta u Evropi po broju obolelih, dok se po umiranju od ove vrste raka kod žena nalazi na trećem mestu na "starom kontinentu", odmah posle Rumunije i Moldavije, pokazuje zvanična statistika. Iako se godinama unazad najavljuje, Srbija još uvek nema vakcinu protiv humanog papiloma virusa, koja predstavlja najefikasniju meru primarne prevencije raka grlića materice. 
 
Situacija nije mnogo bolja ni kada je reč o raku debelog creva, što je drugi najčešći zloćudni tumor u oboljevanju i umiranju u Srbiji. Svake godine od ovog raka oboli gotovo 4.500, dok umre više od 3.000 građana. Od raka dojke godišnje oboli oko 4.600 žena, dok od ove bolesti umre 1.600 njih. 
 
Doktorka Dragana Đilas, radiološkinja u Poliklinici "Consilium" i predsednica Senološkog udruženja Srbije, poručuje za 021.rs da maligna oboljenja nastaju zbog različitih uzroka, ali da je u osnovi svakog tumora oštećenje gena. To oštećenje može da bude uzrokovano naslednim faktorima, pa je poznato da oštećenje "brka" gena može da izazove rak dojke, a žene mogu da testiraju da li imaju ili nemaju to oštećenje.
 
"Međutim, kod većine tumora nije tako. Čak ni kod većine malignih tumora dojke nije tako da možemo da ustanovimo da imamo taj gen za karcinom dojke, nego su to neka različita oštećenja sa kojima se srećemo u toku našeg života. Neka od njih su posledica našeg životnog stila, na primer ako neko jede izrazito nekvalitetnu hranu i gojazan je, zatim su tu i alkoholičari, pušači. Isto tako postoje rizici na koje ne možemo da utičemo ili nismo ni svesni da smo im izloženi, kao što je radijacija. Svi smo izloženi sunčevim zracima, oni u nekom momentu mogu da budu izuzetno štetni za nas, da izazovu oštećenje gena. Između ostalog, tu su i zračenja koja nisu od sunca kao izvora, koja možemo negde da 'pokupimo' u toku životu, hemijski štetne materije...", objašnjava doktorka Đilas.
 
Problem lista čekanja
 
O listama čekanja u Srbiji se često piše u medijima, ali stručnjaci ističu da nije reč o "srpskom izumu" i da je u pitanju problem koji postoji i u drugim državama. Doktorka Đilas ukazuje na to da u ozbiljnim ustanovama postoje prioriteti, te je potrebno da lekar opšte prakse prepozna osobu koja je prioritet i da signalizira specijalisti kod kojeg je šalje da je reč o pacijentu sa potencijalno zloćudnom bolešću.
 
"Mi lekari smo na prvom mestu humani, prepoznaćemo ukoliko postoji prioritet kod nekoga. S druge strane, sasvim je poznato da u čitavoj Evropi postoje liste čekanja za snimanja kao što je magnetna rezonanca. Nigde se ne može doći na red vrlo brzo, osim ako ne snosite sami troškovi snimanja ili imate privatno osiguranje", poručuje Đilas.
 
Pokrajinski sekretar za zdravstvo doc. dr Zoran Gojković navodi za 021.rs da se liste čekanja za zračnu terapiju u Vojvodini smanjuju, ali nisu nestale niti su pokazatelj pravog stanja oboljenja u Pokrajini. U svakom slučaju je potrebno još mnogo ulaganja u opremu koja je zastarela i kaska za svetskim standardima. Pre dve godine, kada je osposobljen objekat Kamenica 2, krenulo se u maksimalnu eksploataciju kapaciteta linearnih akceleratora, što je dovelo do toga da se lista čekanja od 1.200 bolesnika smanji na oko 300 pacijenata.
 
"Imamo pet linearnih akceleratora koji rade na institutima, četiri su na Institutu za onkologiju, jedan na Institutu za plućne bolesti, gde nema više lista čekanja za zračnu terapiju pacijenata koji imaju maligni proces na plućima. U saradnji sa Vladom Srbije, odnosno iz kredita Svetske banke, završen je idejni projekat za još dva bunkera u Sremskoj Kamenici i planirano je da sledeće godine Institut dobije još dva linearna akceleratora. Time ćemo skoro u potpunosti izgubiti liste čekanja i to je ono što je važno. Mi ćemo krajem sledeće godine imati pet novih linearnih akceleratora i to zadovoljava standard za zračnu terapiju, s tim što razmišljamo da u još jednom bunkeru uđemo eventualno 2020. godine u kupovinu još jednog akceleratora koji bi bio 'back-up' u slučaju da se neki od aparata pokvari, kako bismo imali kontinuitet u sprovođenju zračnih terapija", kaže Gojković.
 
Naš sagovornik najavljuje i da bi Institut u Sremskoj Kamenici sledeće godine trebalo da dobije novi PET-CT aparat, koji bi u potpunosti smanjio liste čekanja za zračnu terapiju. 
 
Kontroverza oko NATO bombardovanja
 
Proteklih godina vodi se debata o posledicama NATO bombardovanja po zdravlje stanovnika Srbije. Dok jedni tvrde da za porast broja obolelih od raka uzrok leži u osiromašenom uranijumu i NATO bombardovanju, drugi navode da to i nema mnogo veze sa uzrocima oboljenja. Tako je izabrana Komisija za istragu posledica NATO bombardovanja, dok u Severnoatlantskom savezu poručuju da su se oni posledicama bavili pre 19 godina i da su došli do zaključka da osiromašeni uranijum tokom sukoba na Kosovu nije bio uzrok trajnih zdravstvenih rizika.
 
Doktorka Đilas smatra da je formiranje tima koji bi ustanovio potencijalne posledice NATO bombardovanja po zdravlje građana dobar korak, jer je reč o kompleksnom pitanju.
 
"Međutim, obično se posledice tako velikih katastrofa, a taj događaj je za nas imao razmere katastrofa, mogu ustanoviti tek posle više decenija. Mislim da ćemo na taj odgovor morati da sačekamo. S druge strane, pitanje je da li ćemo ga ikada i dobiti. U poslednjih 20 godina zaista je došlo do porasta broja karcinoma dojke. Pre 20 godina u Vojvodini je svaka deseta žena imala karcinom dojke, a sada ga ima svaka osma. Ali to ne možemo da pripišemo NATO bombardovanju. To možemo da pripišemo različitim hormonskim faktorima, tome što žene češće uzimaju hormonske tablete na bazi estrogena, zatim zbog gojaznosti, načina ishrane, stilu života koji podrazumeva veću izloženost stresu... Tako da će, verujem, biti teško razlučiti zbog čega maligniteta ima sve više, a de facto ih ima, koji deo toga može da bude uzrokovan NATO bombardovanjem, a šta je uzrokovano svim ostalim mogućim faktorima", dodaje naša sagovornica.
 
Ono na čemu je bitno da se radi jeste rana detekcija malignih oboljenja. Pokrajinski sekretar za zdravstvo Zoran Gojković poručuje da Srbija nije jedina država koja se bori protiv visokog mortaliteta.
 
"Imamo veliki broj onkoloških bolesnika, ali to je prvenstveno posledica loše prevencije, odnosno kasne dijagnostike. Ranu detekciju, ranu dijagnostiku, ne možete da sprovedete bez najsofisticiranijih medicinskih aparata, odnosno da svaka bolnica ima ozbiljan CT, rendgen, svaka bolnica da ima mamograf i ultrazvuk, da pacijenti shvate koliki je značaj prevencije, da se okanu pušenja, alkoholizma i da vode računa o ishrani. Ako govorimo o tome, moramo reći da imamo najveći procenat pušača u Evropi, na vodećem smo mestu po alkoholizmu, ne postoji zdravstveni sistem koji to može da podnese, pa ni zdravstveni sistemi bogatijih zemalja", ukazuje Gojković.
 
Dragana Đilas objašnjava da učestalost pojedinih tumora u Srbiji u odnosu na zemlje u regionu i Evropi nije nešto veća, ali postoje izuzeci kao što je karcinom grlića materice. Kako kaže, za većinu drugih tumora, kao što su karcinom dojke, pluća, debelog creva, ne prednjačimo u tome koliki broj ljudi oboljeva od ovih bolesti, ali prednjačimo po tome u kojem stadijumu se ove bolesti dijagnostikuju.
 
"Razlog za to je niska svest stanovništva i slaba briga o sopstvenom zdravlju. Možemo da krivimo lekare za to, desi se i lekarska greška i kasnije prepoznavanje oboljenja, ali bismo mogli da pričamo i na tu temu, pa je tako kod nas dozvoljeno da se ljudi koji nisu prošli obuku bave različitim dijagnostičkim metodama, i to praktikuju kako u državnim tako i u privatnim ustanovama, to ni na koji način regulisano, a ni sankcionisano. Međutim, to je mnogo ređe, a mnogo češće je da postoji generalna nebriga. Naše stanovništvo nije zdravstveno prosvećeno, ne vodi dovoljno računa o sebi, niti vodi računa o faktorima rizika, životnom stilu, a na kraju krajeva, ne obraća pažnju na promene na sopstvenom telu", navodi Đilas za 021.
 
Naša sagovornica podseća i na to da se ljudi u Srbiji, nezavisno od toga da li dolaze iz ruralne ili gradske sredine, neretko stide nečega što pronađu na svom telu, zbog čega ne reaguju. Ističe i da smo poznati kao "inadžije", što može da bude dobro u sportu, ali kada je zdravlje u pitanju i kada se izbegava lečenje, od toga nema nikakve koristi.
---
Realizaciju članka iz projekta "Živeti zdravo je moje pravo" finansijski je podržao Pokrajinski sekretarijat za kulturu, informisanje i odnose sa verskim zajednicama Autonomne Pokrajine Vojvodine. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.
  • @@zzzz

    13.11.2018 23:03
    Centri za mentalno zdravlje
    Ako je tacno da su tri odeljenja imala tri pacijenta onda je pitanje zasto i ovo jedno koje je ostalo postoji, Diskutovao sam postojece stanje i unistavanje onoga sto je bilo dobro, a ne sta fali Novom Sadu. Sto se tice Centara za mentalno zdravlje u Novom Sadu ono postoji ali na istoj mudro reorganizovanoj Klinici za psihijatriju KC Vojvodine koja je dostupna samo ljudima sa uputom lekara opste medicine i gde ga cekaju mudri profesori koji se setaju pored pacijenata koji leze u krevetima. To je jedini Centar za mentalno zdravlje na svetu koji se nalazi u klinickim uslovima sa osnovnim poslom da hospitalizuje a ne da je dostupan svima sa problemima mentalnog zdravlja bez ikakvih administartivnih prepreka.
  • @zzzz

    13.11.2018 19:32
    Izabrao si los primer, jer je poznato da su ta tri odeljenja redovno imala tri pacijenata sva tri zajedno. Nije poenta da se bistri politika na tercijarnom nivou, deinistitucionalizacija je svakako trend u psihijatriji 21. veka, poenta je da se otvaraju Centri za mentalno zdravlje koji ce biti dostupni svakom coveku kad mu pomoc zatreba, i bez uputa. Vazno je takodje i omogucavanje psihoterapije koja je kod nas nepostojeca u drzavnoj praksi, a ne da se "lezi" u ludnici do besvesti, dok nekoliko profesorskih velicina zamisljeno klima glavom, onih 2-3 sata koliko su prisutni na svom radnom mestu, svake druge nedelje, jer kongres... Ostalo se slazem.
  • Deran

    13.11.2018 19:13
    Kakvi preventivni pregledi, ja otišao da trazim kolonoskopski pregled, jer mi cela familija pomrla od raka debelog creva i dobio termin za 15 meseci, ej 15 meseci. Toliko o preventivi.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Novi Sad - Vesti