Da li mačji parazit zaista menja ponašanje?

Toksoplazmoza je dugo povezivana sa promenama u ponašanju zaraženih životinja, ali nova analiza ukazuje na to da uzrok možda nije sam parazit.
Da li mačji parazit zaista menja ponašanje?
Foto: Pixabay
Moguće je da su životinje prirodno sklonije riziku ujedno i izloženije infekciji. Toxoplasma gondii ima prilično ozloglašenu reputaciju, piše ScienceAlert.
 
Ovaj jednoćelijski parazit postao je poznat zbog navodne sposobnosti da suptilno utiče na ponašanje svojih domaćina na način koji mu pomaže da stigne do mačaka, koje su mu potrebne da bi završio svoj životni ciklus.
Od običnih miševa do ljudi, brojni naučni radovi dokumentovali su, ali i osporavali, uticaj ovog mikroorganizma na ponašanje domaćina.
 
Pacovi zaraženi parazitom T. gondii, na primer, mogu izgubiti uobičajenu odbojnost prema mirisu mačaka. U divljini je infekcija povezana sa neobičnim rizičnim ponašanjem kod životinja, od šimpanzi i hijena do vukova iz Jeloustona.
 
Međutim, iza mnogih ovih istraživanja mogao bi da se krije osnovni problem uzroka i posledice.
Šta ako su, kako u novom komentaru tvrdi zoolog Endru Davinak sa Viton koledža u Masačusetsu, životinje sklonije da dođu u kontakt sa T. gondii zato što su po prirodi sklonije riziku, umesto da postaju sklonije riziku zato što su se zarazile ovim parazitom?
 
Ta razlika je važna jer bi mogla da znači da je reputacija T. gondii kao svojevrsnog "manipulatora" delimično zasnovana na ponašanju za koje ovaj parazit zapravo nije odgovoran.
 
"Povezanost između infekcije i ponašanja sama po sebi ne može da dokaže manipulaciju ponašanjem", piše Davinak u radu objavljenom u časopisu Animal Behaviour.
 
Ako imate mačku, a verovatno čak i ako je nemate, možda ste već čuli za T. gondii. Ovaj sićušni parazit istovremeno je veoma prilagodljiv i veoma ograničen. Može da se nastani u gotovo svim toplokrvnim kičmenjacima, ali mora da stigne do neke vrste mačke kako bi se pario i razmnožavao.
 
Ako ne pronađe mačku, ne može da se razmnožava, a naučnici su povećanu sklonost riziku kod zaraženih životinja povezivali sa povećavanjem verovatnoće susreta sa mačkom.
Životinje poput pacova mogu postati čak i fatalno privučene mirisom mačjeg urina. Kod većih životinja, poput šimpanzi, infekcija parazitom T. gondii povezana je sa većim rizikom od susreta sa velikim mačkama, poput leoparda. Hijene zaražene ovim parazitom takođe češće stradaju od lavova.
 
Kod predatora poput vukova, koji nisu plen mačaka, ali često dele teritoriju sa njima, infekcija parazitom T. gondii takođe je povezana sa sklonošću ka kretanju na većim udaljenostima i preuzimanju uloge vođe čopora.
 
Utvrđivanje veze između infekcije parazitom T. gondii, poznate kao toksoplazmoza, i ponašanja ljudi pokazalo se znatno komplikovanijim.
 
Razlog je to što na ljudsko ponašanje utiče veliki broj međusobno povezanih bioloških, društvenih i faktora iz okruženja, od kojih neki mogu uticati i na verovatnoću da osoba uopšte dođe u kontakt sa T. gondii.
 
Davinak, oslanjajući se na objavljena istraživanja, tvrdi da bi ista složenost trebalo da se uzme u obzir i kod životinja.
 
Vukovi su odličan primer.
 
Studija sprovedena 2022. godine u Jeloustonu pokazala je da su vukovi čije su se teritorije više preklapale sa teritorijama puma češće bili zaraženi parazitom T. gondii.
 
Istovremeno, zaraženi vukovi češće su napuštali svoju teritoriju i postajali vođe čopora, što bi ih zauzvrat moglo dovesti u češći kontakt sa pumama i stvoriti neku vrstu povratne sprege povezane sa T. gondii.
 
Ali samo postojanje tog kruga ne znači da on počinje infekcijom parazitom T. gondii.
 
Da li je infekcija promenila ponašanje vukova, zbog čega su češće zalazili na teritoriju puma? Ili su vukovi koji su prirodno bili skloniji kretanju na većim udaljenostima jednostavno imali veće šanse da dođu u kontakt sa parazitom?
 
Originalna studija uzela je u obzir faktore poput pola, starosti, društvenog statusa i preklapanja teritorija. Međutim, Davinak tvrdi da podaci dobijeni posmatranjem ipak ne mogu u potpunosti da razjasne da li je infekcija prethodila rizičnom ponašanju ili je rizično ponašanje povećalo verovatnoću infekcije.
 
Isti problem mogao bi da se odnosi na mnoge osobine koje se kod divljih životinja povezuju sa T. gondii, kao što su smelost, dominantnost, udaljavanje od grupe i istraživanje okoline.
 
Na takvo ponašanje parazit bi zaista mogao da utiče, ali ono bi istovremeno moglo da odredi i koje će životinje najverovatnije doći u kontakt sa njim.
 
Davinak ovo opisuje kao "ekološko razvrstavanje", iste osobine ponašanja koje se pripisuju parazitu mogu uticati i na izloženost životinje tom parazitu.
 
To, međutim, ne znači da je parazit T. gondii potpuno "nevin".
 
Kontrolisani laboratorijski eksperimenti pružaju ubedljive dokaze da infekcija može da promeni ponašanje.
 
T. gondii može da izazove hronične infekcije centralnog nervnog sistema, a istraživači su identifikovali nekoliko mogućih načina na koje bi mogao da utiče na funkciju nervnog sistema, uključujući imunske signale i neuroendokrine puteve.
 
Takođe je važno napraviti razliku između toga da je životinja generalno veoma smela i toga da se drugačije ponaša prema predatorima kojima bi mogla da postane plen.
 
Opšta ponašanja povezana sa rizikom, poput lutanja, istraživanja i dominacije, mogla bi prirodno da povećaju izloženost životinje parazitu T. gondii. Međutim, neobično specifična promena u reakciji na mačjeg predatora teže se može objasniti na taj način.
 
Davinak smatra da su klasični eksperimenti sa glodarima posebno ubedljivi. Zaraženi glodari ne postaju jednostavno nepromišljeno skloni svim rizicima. Eksperimenti su otkrili specifične promene u njihovim reakcijama na miris mačaka, upravo predatora sa kojim T. gondii mora da ih dovede u kontakt kako bi završio svoj životni ciklus.
 
Neka posmatranja u divljini pokazuju sličnu specifičnost. Zaražene šimpanze, na primer, pokazivale su manju odbojnost prema urinu leoparda, svog prirodnog predatora, dok njihove reakcije na mirise drugih velikih mačaka nisu pokazivale isti jasan obrazac.
 
Primećeno je i da se zaraženi mladunci hijena više približavaju lavovima, zbog čega su izloženi većem riziku da budu ubijeni.
 
To je teže objasniti prirodnim ponašanjem koje povećava izloženost parazitu, iako posmatračka priroda ovih istraživanja znači da uzrok i posledica i dalje ne mogu potpuno da se razdvoje.
 
Ipak, to ne znači da odgovor nije moguće pronaći. Davinak smatra da je potrebno postaviti strože kriterijume za dokaze kako bi zaključci bili pouzdaniji.
 
Umesto jednostavnog poređenja zaraženih i nezaraženih životinja, buduće studije mogle bi da prate iste jedinke tokom vremena. Ako životinja koja je ranije bila oprezna postane primetno sklonija istraživanju i riziku nakon infekcije, to bi predstavljalo mnogo snažniji dokaz da je upravo parazit izazvao promenu.
 
GPS praćenje i drugi podaci o kretanju takođe bi mogli da pomognu istraživačima da utvrde gde se životinja kretala, a samim tim i kolika je bila verovatnoća njene izloženosti parazitu pre infekcije.
 
"Ovo pitanje prevazilazi bilo koji pojedinačni parazit. Kako se bihevioralna ekologija sve više bavi bolestima, biologijom invazivnih vrsta i istraživanjem mikrobioma, slična preplitanja izloženosti i ponašanja iznova će se pojavljivati", piše Davinak.
 
Kako dodaje "toxoplasma gondii jednostavno predstavlja upečatljiv i pogodan primer jednog opšteg problema, kada organizmi stupaju u interakciju sa svojim okruženjem na načine koji oblikuju sopstveni rizik od infekcije, uzročno-posledična veza ne može se zaključiti samo na osnovu korelacije".
OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

Komentari 0

    Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Život - Svet životinja

Čivave su zapravo delom kojoti

Novo istraživanje porekla pasa pokazalo je da čivave dele više segmenata svog genoma sa divljim kojotima (Canis latrans).

Svaka deveta ptica selica je pred izumiranjem

Svaka deveta ptica selica je pred izumiranjem, dok je brojnost 45 odsto migratornih vrsta, poput kukavica, grlica i arktičkih čigri, u opadanju, pokazuju podaci izneti na samitu u Keniji.