Ograničene marže - populistički, ali neophodan potez

Republička vlast je 24. avgusta najavila uredbu kojom od 1. septembra ograničava trgovačke marže na 20 odsto.
Ograničene marže - populistički, ali neophodan potez
Foto: Beta (Miloš Miškov)
Nekoliko dana kasnije Vlada Srbije je potpunije definisala meru od koje se očekuje da snizi cene za najmanje 3.000 artikala iz 23 grupe proizvoda najvažnijih za standard siromašnijih slojeva stanovništva. Ujedno, i bankama je na 7,5 odsto ograničena kamata kod odobravanja potrošačkih kredita. 
 
Razumljivo je da su građani odobravanjem reagovali na najavljenu meru, dok je teže shvatljiv naglašeno kritičan stav opozicije zasnovan na stavu da se administrativnim merama ne može suprotstaviti rastu cena, već da je jačanje konkurencije put kojim se obuzdava preteran profit stečen na osnovu monopolske pozicije.
Pola plate za hranu
 
Na srpskom tržištu su uočljive visoke cene, naročito upravo kod osnovnih egzistencijalnih potrepština. Tako je pre tri godine rast cena hrane bio 24,3 odsto, bezmalo dvostruko iznad inflacije. U prvoj polovini tekuće godine, hrana je u proseku skuplja 7,4, dok je inflacija uočljivo niža, 4,9 odsto. 
 
Za vlast je još neugodnije da minimalna plata, i pored nekoliko sukcesivnih i ne beznačajnih uvećanja, i dalje ne pokriva minimalnu potrošačku korpu. Poređenje sa evropskim državama pokazuje da su cene, posebno hrane, gotovo 20 odsto niže u Turskoj, Rumuniji i Severnoj Makedoniji, dok su u prodavnicama Crne Gore, Bugarske, Mađarske, Slovačke i BiH jeftinije deset, pa i koji procenat više. 
 
Iznenađuje da su razlike još veće kada su u pitanju upravo manje kvalitetni, time i jeftiniji artikli. A to je ono što se u Srbiji najčešće, praktično svakodnevno, kupuje. Pri tome u zemlji na brdovitom Balkanu na hranu odlazi 40 do 48 odsto zarade, dok za iste potrebe prosečan stanovnik Evropske unije odvaja tek 15 do 19 odsto svoje plate.
Jaki aduti
 
Koliko je život u Srbiji sveden na golo preživljavanje pokazuje poređenje sa Nemačkom, zemljom koja se u svetskim razmerama doživljava kao pristupačna po ceni hrane za sve svoje žitelje, naravno i siromašnije. 
 
Hrana je u Nemačkoj samo osam odsto skuplja nego u Srbiji, dok je prosečna neto zarada oko 3.200 evra, dakle tri i po puta veća od 900 evra uobičajene srpske plate. Procenjivalo se da vlast mora učiniti oštriji potez protiv rasta cena, prethodne akcije u stilu "Bolja cena" nisu dale rezultate. Sada kada postaje jasno da ne samo naprednjaci, već i Aleksandar Vučić lično svaki dan gubi pristalice, mora se igrati jačim adutima. 
 
I predsednik je, imajući u vidu i svakodnevne proteste studenata i opozicije, odlučio da na sto izruči jače štihove. Mada već duže vreme vlast ne želi udovoljiti opozicionom zahtevu za vanrednim izborima, Vučić dobro zna da će se, najduže za godinu i po dana, ponovo morati testirati volja građana. Stoga bi i njemu i stranci dobro došlo da poradi na rejtingu.
Najveći najhalaviji
 
Nije slučajno odabrano da se popularnost poveća na hrani. To je vitalno pitanje za neuobičajeno velik deo srpskog stanovništva, naročito za segment naklonjen akutelnoj vlasti. Takođe i treća uzastopna loša poljoprivredna godina lako bi mogla da se u oktobru reflektuje kroz novi rast cena, pa je pretilo da skupoća hrane dodatno podstakne nezadovoljstvo i protesti ponovo vrate masovnost iz marta i aprila. 
 
I predsednik je odlučio da odigra oštro i dirne u trgovačke marže i bankarske kamate. Naravno, po običaju, Vučić se pripremio za akciju. Ukazao je da trgovci imaju čitav niz marži, za svaku od usluga koje pružaju naplaćuju novu maržu, primera radi za pozicioniranje artikla u nivo ljudskog pogleda, za akcijsko snižavanje cene, dok odloženim rokom isplate dobavljače često primoravaju da ih beskamatno kreditiraju. Pokazalo se da prosečna marža u Srbiji nije, kako se isticalo, 20, već se kreće između 30 i 45 odsto. 
 
Poređenja radi u evropskim državama po razvijenosti sličnim Srbiji retko kada prelazi 27 odsto, u Nemačkoj se kreće oko 25 odsto. Poznati evropski trgovački lanac je lane u matičnoj Nemačkoj maržu sa 26,7 snizio na 23,5 odsto, dok je u Srbiji sa 30 povećao na 32 odsto. Inače, najveću maržu u Srbiji, ne slučajno obelodanio je Vučić, ima Delez, daleko najveći i najprofitabilniji lanac u Srbiji.
 
Dupliranje marže
 
Unazad četiri sezone, ukupan prihod svih trgovačkih lanaca od marži u Srbiji je u proseku sa 19 narastao na 38 odsto prodajne cene i to je rezultiralo i više nego udvostručavanjem profita trgovaca. Neuobičajeno da se isti trgovački lanac u Nemačkoj zadovoljava da zarađuje jedan i po odsto prodajne cene, dok u Srbiji čist profit premašuje i deset odsto. 
 
Treba znati da su troškovi poslovanja - pre svega oni najveći, plate i struja - u Srbiji daleko niži nego što su u evropskim državama, pa bi bilo ekonomski logičnije da i marže ovde budu niže. A nisu, nego su skuplje i to poprilično. Bilo je i te kako osnova da država reaguje na (pre)visoku maržu. 
 
Zakonske mogućnosti nisu prevelike, nadzor nad trgovačkim ponašanjem prepušten je Komisiji za utvrđivanje monopola, ali ona radi ekstremno sporo i nema pravo da direktno utiče na cenu. Može samo da novčano kazni za zloupotrebu tržišne pozicije ili monopolsko ponašanje, ali nema nadležnosti da direktno utiče na cene. 
 
Stoga se vlast odlučila da reaguje na osnovu "poremećaja na tržištu koji se ne može urediti uobičajenim ekonomskim merama vlade". Ali, u ovom slučaju može da donese odluke koje traju najviše šest meseci, što i jeste rok važenja nedavne uredbe Vlade Srbije.
 
Slučaj sa mlekom
 
Opozicija osnovano primećuje da je u pitanju državno propisivanje visine marže, odnosno odstupanje od tržišta i samostalnosti privrednih (trgovačkih) subjekata. U osnovi je pitanje ima li u neuobičajeno visokim maržama u Srbiji uticaja monopol ili zloupotrebe tržišne pozicije. Nevolja po opoziciju je što je možda najveći monopol nastao upravo kada je veći deo nje bio na vlasti. 
 
Reč je o poznatoj privatizaciji mlekarske industrije, kada je do tada izrazito razuđenu preradu sirovog mleka pokupovao jedan kupac i Imlek postao otkupljivač gotovo 85 odsto ponuđenog sirovog mleka. Svojevremeno je Komisija za zaštitu konkurencije praktično utvrdila monopol, ali je akcija voljom države zaustavljena, a čelnica Komisije Dajana Bajalović brzo je iščezla sa političke scene. 
 
A upravo je i danas monopol u ovoj oblasti izuzetno prisutan, pa jedini otkupljivač litar sirovog mleka plaća otprilike 50 dinara, te seljaku i ne tako mala državna subvencija od 18 dinara ne znači mnogo. Paori koji žive relativno blizu Novog Sada inače na vratima kuće u svom selu litar mleka prodaju po 110-120 dinara. Vidi se kolika je dobit po osnovu zloupotrebe pozicije jedinog velikog kupca, time i monopoliste.
 
Zašto bankari ćute
 
Biće zanimljivo videti kako će reagovati trgovci. Pokušaj da pritisak preusmere na dobavljače nije uspeo. Moraće da se zadovolje sa znatno manjim profitom, ali i dalje je u pitanju pristojna zarada. Moguće da će nešto smanjiti broj zaposlenih i povećati broj samouslužnih kasa ili da povećaju cenu proizvodima čija je marža i sada ispod maksimalno dozvoljenih 20 odsto. 
 
Ipak, realno svi veliki dobavljači u Srbiji posluju veoma dobro, mnogo profitabilnije nego u drugim zemljama sličnog nivoa razvoja. Takođe, i u novim uslovima mogu i nadalje ostvarivati solidnu zaradu. Jer, još uvek su svesni da u Srbiji konkurencija trgovaca nije dovoljna, a država bi se mogla potruditi da olakša ulazak novih evropskih lanaca, baš kao i da pojeftini i ubrza izdavanje za izgradnju novih objekata i tako pospeši takmičenje trgovaca. Teško da će trgovci raditi protiv sebe, a ni šest meseci nije previše dug rok, lako se izdrži i očas prođe. 
 
Iz banaka nema glasova protiv uredbe o ograničavanju kamate na potrošačke kredite, po običaju ćute. Bankari u Srbiji, naime, zarađuju mnogo više i od trgovaca. Lane su profitirali 1,63 milijarde evra, 20,2 odsto vrednosti njihovog kapitala, odnosno 3,05 odsto aktive. 
 
Osnovni izvor zarade je izrazita i sve veća razlika između aktivnih i pasivnih kamata, odnosno cene koju građani plaćaju bankama za pozajmljeni novac spram cene koju banke plaćaju štedišama za poverenu lovu. U drugim evropskim zemljama, prosečno se zarađuje cirka 10,5 odsto vrednosti kapitala, odnosno 0,75 odsto vrednosti aktive... Naravno da će banke u Srbiji ćutati.
OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
  • Imre

    01.09.2025 16:19
    Najveća đavolja prevara, prema Crkvenim ocima i književnosti, jeste to što je uspeo da ubedi čovečanstvo da ne postoji, čime je sebi obezbedio najveću slobodu delovanja i uticaja.
  • Ns

    01.09.2025 16:16
    Vece cene danas nego juce
  • Friško

    01.09.2025 16:15
    Miri
    Fala našem precedniku na novim štampanim novčanicama u apoenima od 1.000 a pogotovo od 2.000 rsd..lepo mirisu,onako bas sveže..Vozdigao tone zlata,znači bezanija iz zemlje uskoro..

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Biznis i ekonomija

Bogatiji nego ikad: Kako Tramp zarađuje iz Bele kuće

Američki predsednik Donald Tramp od početka svog drugog mandata uložio je ogroman novac u različite sektore. Kritičari mu zameraju da koristi svoj položaj – i to prilično otvoreno – kako bi uvećao lično bogatstvo.

Tramp udvostručio carine na uvoz iz Indije

Predsednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp udvostručio je danas carine na uvoz iz Indije, čime one sada iznose 50 odsto i time naneo ozbiljan udarac odnosima Vašingtona i Nju Delhija.