Na današnji dan, pre 77 godina, sloboda je umarširala u Novi Sad, a rečima "živeo grade heroja, sloboda i ti ste vršnjaci" Mika Antić je česitao Novom Sadu orden grada heroja.
Foto: 021.rs
Tog 23. oktobra 1944. godine na ulicama vojvođanske prestonice slavila se pobeda nad fašizmom, a kako je ispričao Teodor Gavrilović Rile, komesar Novosadskog partizanskog odreda, mase su izlazile na ulice i oduševljeno pozdravljale borce.
"Kad smo se u centru grada sreli, prvo smo istakli trobojku sa petokrakom na zgradu opštine. Ubrzo se okupila masa sveta i počelo je opšte veselje... Taj dan oslobođenja Novog Sada bio je i ostao najlepši dan mog života", ispričao je Gavrilović 1975. godine.
Borac Sedme vojvođanske brigade Stevan Vlahović je prošle godine, prisećajući se Dana oslobođenja za 021.rs rekao da je narod bio oduševljen, da se bacalo cveće i da su svi pevali i igrali.
"Bilo je neopisivo veselje u gradu. Novi Sad se oslobodio od fašizma", rekao je Vlahović.
Novi Sad je oslobođen bez skoro ijednog ispaljenog metka, sem sporadičnih puškaranja sa zaštitnicama neprijateljskih jedinica uglavnom na širem obodu gradskog područja. Fašističke snage bile su u masovnom povlačenju ka Slavoniji i Sremu gde se formirala linija fronta koja će postati poznati Sremski front narednih meseci. Ipak, taj dan je Novi Sad dočekao nakon tri i po godine mukotrpne okupacije tokom koje se stanovništvo grada gotovo prepolovilo, pa ovoliko oduševljenje na ulicama grada koji je do tada viđao samo tugu, užas i smrt, ne može da čudi.
Više od 20.000 ljudi je proterano iz Novog Sada, a oko 5.000 ih je ubijeno na stratištima širom Evrope, odnosno dali su živote u jedinicama NOB-a. Grad je pretrpeo i velike gubitke i razaranja. Najmonstruozniji zločin je bila Racija januara 1942. godine kada je pod led Dunava bačeno više od 800 Jevreja, 400 Srba i desetine Roma i drugih stanovnika.
Uništavanje grada je bilo takvo da nije bilo ni struje, što je bila i posledica savezničkog bombardovanja tokom leta 1944. godine.
Novi Sad, grad sa oko 70.000 stanovnika različitih nacionalnosti i veroispovesti, prvi susret sa strahotama rata imao je već 6. aprila 1941, istog dana kada je bombardovanjem Beograda počeo napad na Jugoslaviju. Tog dana neprijateljski avioni bombardovali su novosadski aerodrom, železničku raskrsnicu na Sajllovu i pucali na gradske ulice, a čak i na jednu sahranu. Već tada, pale su prve žrtve u Novom Sadu.
Mađarske fašističke trupe ušle su u Novi Sad već 13. aprila i započele trodnevnu pucnjavu, hapšenja, pljačku i ubijanja. Pretpostavlja se da je tokom ta tri dana ubijeno više od 500 Novosađana.
U gradu su promenjeni nazivi ulica, trgova i bulevara, ali nije promenjen prkosni duh Novosađana. U danima okupacije, u Novom Sadu su delovale diverzantske jedinice otpora. Oni su gradom širili propagandne materijale protiv fašizma, sekli su telefonske žice, napadali vojne magacine i pisali antifašističke parole. Poznato je da su novosadski partizani 25. jula 1941. godine u novosadskom ataru zapalili žito da bi otežali snabdevanje neprijateljske vojske. Sutradan su dvojica, Milan Simin i Antal Nemet, poginuli u sukobu sa neprijateljem. Treći, Živko Radovanović, bio je uhvaćen, osuđen na smrt i obešen 2. avgusta.
Do sredine februara 1942. u Novom Sadu izginuli su istaknuti članovi narodnooslobodilačkog pokreta, Radivoj Ćirpanov, Kosta Šokica, Đorđe Zličić, Đorđe Mikeš i drugi.
U Novom Sadu je 1942. štampan prvi broj Slobodne Vojvodine, u kući u tadašnjoj Kisačkoj 89, pored Almaškog groblja. Redakcija i štamparija imale su samo 2,66 metara kvadratnih. U taj mali prostor stali su pisaća mašina, radio, polica za štampane stranice i svetiljka koja je morala da se gasi na znak svake opasnosti. Veruje se da su ilegalci po Novom Sadu podelili oko 100 primeraka novina.
U noći između 18. i 19. novembra 1942. godine kuću su opkolile okupatorske snage. U pucnjavi su poginuli domaćin, Ćira Šovljanski i urednik Branko Bajić. Tada je ranjen i Svetozar Marković i tako je uhapšen. U istrazi je svirepo mučen, a potom ubijen u dvorištu kasarne u Futoškoj ulici. U oproštajnoj poruci napisao je da u smrt ide "bez najmanjeg straha", jer je potpuno svestan onoga što je radio i za šta je živeo.
Za vreme rata Novi Sad je bombardovan pet puta. Posebno teško je bilo 6. septembra 1944. kada je bombardovan aerodrom, železnička stanica, fabrika porcelana, i civilne zgrade.
Posle uspešne borbe koju su vodili sa grupom Nemaca kod Žablja, oko 700 boraca Novosadskog partizanskog odreda dobilo je naređenje da krene u Novi Sad. Došavši iz pravca Klise, oni su temerinskim putem i drugim ulicama, 23. oktobra, oko pola sedam ujutro, dospeli u centar grada. U narodnooslobodilačkom pokretu u gradu evidentirano je 2.365 neposrednih učesnika iz Novog Sada, od toga 555 žena.
Zbog otpora stanovništva fašističkim snagama i zbog velikih žrtvi koje su Novosađani pretrpeli tokom okupacije, Novi Sad je 1975. godine odlikovan ordenom Grada heroja. U posebnom izdanju knjige štampane da podseća na ovu čast, objavljena je i izmenjena verzija pesme "Pehar" Miroslava Antića.
Na strani gde je vecina ljudi iz Vojvodine bila.
Mislim samo da vecina misli kako su ti oslobodioci bili neki spas, ali setite se sta su posle radili, kome su oduzimali zemlju, kuce...pi..mate...ine
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Zborovi građana Novog Sada večeras organizuju skup podrške Dijani Hrka, čiji je sin jedna od žrtava pada nadstrešnice u Novom Sadu, koja je danas počela štrajk glađu.
Advokat odbornika u Skupštni Novog Sada Miše Bačulova, Milan Alanović, izjavio je da je njegov klijent stabilnog zdravstvenog stanja, ali je i dalje na odeljenju intenzivne nege.
Hapšenja Miše Bačulova, odbornika u Skupštini Novog Sada, imaće sudbinu "sličnih spektakularnih (hapšenja) koje tabloidi koriste za zaluđivanje i zastrašivanje bar dela javnosti, a nadležni organi razvlače u nedogled".
Dijana Hrka, majka Stefana Hrke, poginulog u padu nadstrešnice na novosadskoj Železničkoj stanici, u 11.52 časa počela je štrajk glađu ispred zgrade Skupštine Srbije u Beogradu.
Grupa građana, među kojima je i desetak studenata, krenula je iz Novog Sada pešice u Beograd, kako bi podržali Dijanu Hrku koja je započela štrajk glađu.
Predsednik Aleksandar Vučić izjavio je da su blokaderi odgovorili negativno na njegovo izvinjenje, za teške reči koje je izgovarao o njima, jer je "takva mladost, u revolucinarom zanosu istrče pre nego što promisle".
Gradonačelnik Novog Sada Žarko Mićin izjavio je da bi trebalo da ekipe JKP "Čistoća" ceo posao čišćenja grada završe do ponoći, nakon održanog skupa na koji su pozvali studenti povodom godišnjice pada nadstrešnice.
Predsednica Skupštine Srbije Ana Brnabić ocenila je da je dobro što je današnje obeležavanje godišnjice pada nadstrešnice u Novom Sadu prošlo mirno i izrazila nadu da će tako biti do kraja dana.
"Vidimo se i sutra i svakog drugog dana, dok ne bude pravda", piše na transparentu koji su istakli studenti na Petrovaradinskoj tvrđavi na kraju komemorativnog skupa u Novom Sadu.
Svetski mediji poput Le Mond i El Pais pisali su o današnjem komemorativnom skupu u Novom Sadu koji se održava u znak sećanja na 16 poginulih u padu nadstrešnice Železničke stanice u tom gradu.
Jedan od najboljih tenisera svih vremena Novak Đoković oglasio se na društvenim mrežama povodom godišnjice pogibije 16 ljudi na Železničkoj stanici u Novom Sadu.
Grupa od 60 Srba sa Kosova koji su 29. oktobra krenuli pešice za Novi Sad, kako bi podržali Aleksandra Vučića, predsednika Srbije, dočekana je pogrdama u Mrčajevcima, prema snimku objavljenom na društvenim mrežama.
Komentari 45
Novosađan
Ta strana je dočekala oslobođenje od okupatora i domaćih izdajnika ‘45.
Preživeli ratne strahote, stradanja i logore… da to je bila većina u Vojvodini.
Limanac
Na strani gde je vecina ljudi iz Vojvodine bila.
Mislim samo da vecina misli kako su ti oslobodioci bili neki spas, ali setite se sta su posle radili, kome su oduzimali zemlju, kuce...pi..mate...ine
Novosađan
E sad, ako za tebe nisu bili oslobodioci, vrlo je očigledno, da su tvoji pripadali drugoj strani…….
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar