Osim kašnjenja SMS poruka, građani ukazuju i na to da upozorenja često sadrže premalo informacija koje bi im pomogle da prepoznaju nestalo dete.
Sistem "Pronađi me" u Srbiji funkcioniše od 2023. godine, a aktivira se u slučajevima nestanka dece kada su ispunjeni određeni uslovi.
Ipak, njegovo funkcionisanje pokazalo je da postoji prostor za tehnička unapređenja, kako bi informacije do građana stizale istovremeno i pravovremeno.
Izvršna direktorka i suosnivačica organizacije ASTRA Marija Anđelković kaže za 021.rs da sistem može biti efikasan, ali da je neophodno unaprediti način slanja upozorenja i građanima pružiti više konkretnih informacija.
Ističe i da Srbija još ne koristi sve mogućnosti koje već ima na raspolaganju, poput obaveštavanja putem ekrana na autoputevima, benzinskim pumpama, autobuskim stanicama i aerodromima.
U razgovoru za 021.rs, Anđelković objašnjava kada se sistem "Pronađi me" aktivira, zbog čega poruke kasne i koje informacije bi trebalo da sadrže. Govori i o evropskom broju za nestalu decu 116 000, koji u Srbiji vodi ASTRA, najčešćim razlozima nestanaka dece, ali i o tome kako bi sistem mogao da bude unapređen po uzoru na druge evropske zemlje.
021: Kako objašnjavate kašnjenje poruka i koliko ono utiče na efikasnost sistema?
Anđelković: I u prethodnim slučajevima, kao i u ovom, neki građani su poruku dobili odmah, neki naknadno, a pojedini tek nakon pronalaska deteta. To pokazuje da sistem treba tehnički unaprediti.
Važno je znati da se "Pronađi me" ne aktivira automatski prilikom svakog nestanka deteta. Automatska aktivacija predviđena je za određene situacije, poput nestanka deteta mlađeg od sedam godina, deteta sa invaliditetom, kada postoji sumnja na životnu opasnost ili da je nestanak posledica krivičnog dela. U ostalim slučajevima procenjuje se da li postoje uslovi za aktiviranje sistema.
Procedura podrazumeva da roditelj ili staratelj prijavi nestanak policiji, nakon čega policija obavlja procenu. Načelnik policijske uprave donosi odluku o aktiviranju sistema, a zatim se javnost obaveštava putem SMS poruka i drugih kanala. Osim poruka na mobilnim telefonima, predviđeni su i prekidi televizijskog i radio-programa, kao i obaveštavanje putem ekrana na autoputevima, aerodromima, železničkim i autobuskim stanicama.
021: Jedna od čestih zamerki jeste ta da su poruke veoma šture i da ne sadrže dovoljno informacija o nestalom detetu. Da li bi upozorenja trebalo da budu detaljnija?
Anđelković: Svakako, ukoliko pozivamo stanovništvo da obrati pažnju na to da li se dete nalazi u njihovoj blizini, poruka bi trebalo da sadrži što više konkretnih podataka. To podrazumeva opis fizičkog izgleda deteta, odeću koju je poslednji put nosilo, kao i karakteristične detalje po kojima bi moglo da se prepozna, poput mladeža ili nekog drugog specifičnog obeležja.
Naravno, postoje situacije u kojima policija namerno ne objavljuje određene informacije, jer ima saznanja da bi njihovo objavljivanje moglo da ugrozi dete. To se, na primer, može dogoditi u slučajevima otmice ili bekstva deteta od kuće. Tada se procenjuje i da li je uopšte bezbedno javno objaviti potragu.
Međutim, u slučajevima poput poslednjeg nestanka u Smederevskoj Palanci, građanima bi trebalo pružiti više informacija kako bi mogli aktivno da se uključe u potragu.
021: Koliko je, uprkos ovim nedostacima, sistem "Pronađi me" do sada bio efikasan?
Anđelković: Kada govorimo o efikasnosti, u 98 odsto slučajeva ovaj sistem jeste efikasan. U Srbiji je većina dece pronađena nakon što je potraga putem sistema "Pronađi me" objavljena. Naša statistika ne odstupa značajno od podataka iz zemalja Evropske unije, kada se uzmu u obzir teritorija i broj stanovnika.
Ipak, ne možemo govoriti o potpunoj efikasnosti ukoliko poruke ne stižu istovremeno i pravovremeno. One ne mogu stizati 12 sati nakon nestanka deteta, niti nakon što je dete već pronađeno.
Takođe, važno je aktivirati i druge kanale obaveštavanja, poput ekrana na autoputevima, benzinskim pumpama, autobuskim stanicama i aerodromima, u zavisnosti od toga gde je dete nestalo i gde bi moglo da se nalazi. Tek kada se svi ti mehanizmi koriste na odgovarajući način, možemo reći da smo uradili sve što je bilo moguće.
021: U Srbiji postoji i evropski broj za nestalu decu 116 000, koji vodi ASTRA. Čemu ovaj broj služi i koliko građani znaju da mogu da mu se obrate?
Anđelković: Broj 116 000 postoji u 36 zemalja, uključujući Srbiju. On ne služi samo za prijavljivanje nestanka dece već i za pružanje psihosocijalne podrške roditeljima čije je dete nestalo, kao i za informisanje građana o tome kako da reaguju i na koji način mogu da doprinesu prevenciji. ASTRA ovaj broj u Srbiji vodi više od 14 godina. Dostupan je 24 sata dnevno, sedam dana u nedelji, i do sada smo primili gotovo 6.000 poziva.
Najveći broj slučajeva odnosi se na bekstvo dece od kuće ili iz doma, što čini gotovo 50 odsto svih slučajeva. Zatim slede razdvajanje dece od roditelja ili staratelja, odnosno slučajevi dece bez pratnje, sa udelom od blizu 20 odsto.
Tu su i roditeljske otmice, najčešće povezane sa nerazrešenim partnerskim odnosima i nepoštovanjem sudskih odluka o starateljstvu. Otmice koje počini treće lice čine svega tri odsto slučajeva. To su, međutim, upravo oni slučajevi koji privlače najveću pažnju javnosti i najviše uznemiravaju građane.
021: Podaci koje navodite pokazuju da najveći broj nestanaka nije posledica otmica, već bekstva dece. Šta je u tim slučajevima najvažnije uraditi nakon što dete bude pronađeno?
Anđelković: Veoma je važno raditi na prevenciji i ne govoriti o nestancima dece samo povodom Svetskog dana nestale dece, 25. maja. Roditelji treba da znaju za broj 116 000 i da se informišu o tome kome mogu da se obrate.
Posebno je važno uspostaviti protokole za postupanje sa decom koja su pronađena i vraćena kući. Nijedno dete ne beži od kuće bez razloga. Zato nije dovoljno samo pronaći dete i vratiti ga porodici, već je neophodno da sistem socijalne zaštite nastavi da prati dete i porodicu i da im pruži odgovarajuću podršku.
O tome bi trebalo govoriti i u školama. Prevencija, ali i praćenje deteta nakon pronalaska, ključni su kako se ne bi ponovili slučajevi bekstva od kuće, što je veoma često.
021: Kada je reč o tehničkim rešenjima, pojedine evropske zemlje koriste takozvani Cell Broadcast sistem, koji omogućava gotovo istovremeno slanje upozorenja svim mobilnim telefonima na određenom području. Da li bi njegovo uvođenje bilo efikasnije rešenje za Srbiju?
Anđelković: U tehničkom smislu, svakako bi bilo efikasnije. Taj sistem koriste pojedine zemlje Evropske unije, a postoje i različiti modeli organizacije aktiviranja upozorenja.
U Srbiji smo se opredelili za takozvani policijski model, što znači da policija donosi odluku o aktiviranju sistema, dok Ministarstvo informisanja i telekomunikacija sprovodi tu odluku u tehničkom smislu.
U drugim zemljama postoje drugačija rešenja. U Belgiji, na primer, tužilaštvo donosi odluku o aktiviranju sistema, dok ga tehnički aktivira nevladina organizacija Child Focus, koja takođe vodi broj 116 000. U Holandiji policija donosi odluku i aktivira sistem, dok u Grčkoj u odlučivanju učestvuju tužilaštvo i policija, a sistem aktivira nevladina organizacija Hamogelo.
Dakle, postoje različiti modeli i svako tehničko unapređenje bi bilo korisno. Ipak, moram da naglasim da mi u Srbiji još nismo u potpunosti aktivirali ni mogućnosti koje već imamo na raspolaganju.
Na primer, već sada možemo da koristimo ekrane na autoputevima, na kojima se vozači obaveštavaju o ograničenju brzine i bezbednoj udaljenosti. U Grčkoj se upozorenja o nestalom detetu automatski prikazuju i na tim ekranima, kako bi ih videli ljudi koji se kreću autoputem.
Isto važi za benzinske pumpe, autobuske stanice i aerodrome, gde bi monitori mogli automatski da prikazuju fotografiju deteta i osnovne podatke o njemu. To je nešto što već sada možemo da koristimo, a ne radimo.
Ne treba, dakle, samo poslati poruku reda radi, već građanima pružiti dovoljno informacija i pravovremeno ih obavestiti kako bi zaista mogli aktivno da učestvuju u potrazi.
Komentari 0
Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar