Kako ulične parole oblikuju najmasovnije proteste u istoriji Novog Sada i Srbije?

Od početka masovnih protesta u Srbiji, posebna pažnja pridata je i porukama koje se šalju, a one se, sa obe strane, često šalju i na ulicama - u formi grafita i "uličnih parola".
Kako ulične parole oblikuju najmasovnije proteste u istoriji Novog Sada i Srbije?
Foto: 021.rs
Novinari 021.rs obišli su neke od ulica koje su bile značajne rute tokom protesta i fotografisali parole, grafite i poruke koje su na njima pronašli. Te fotografije, kao i naše arhivske fotografije od poslednjih devet meseci protesta možete videte u nastavku.
 
Osvrt na parole i grafite koje smo videli u poslednjih devet meseci, može jednako poslužiti i kao hronološka retrospektiva mnogobrojnih stvari koje su se dešavale u tom periodu, ali i kao sociološki portret trenutne društvene pobune.
 
Tako je bogatoj istoriji novosadskih grafita dodato još jedno poglavlje, možda manje bogato umetničkim i kreativnim nadahnućem, ali svakako jednako važno za potpuno razumevanje našeg grada.
 
Duško Bogdanović, novinar sa višedecenijskim iskustvom i autor više dela o grafitima Novog Sada, kaže da su "grafiti civilizacijski fenomen" te tako i da današnje poruke na ulicama "imaju nemerljiv značaj" ali dodaje i da nije optimističan za budućnost umetnosti na ulicama.
 
"Kao što je nekada postojao slogan 'Video je ubio radio-voditelja', danas bismo mogli reći – društvene mreže su ubile grafite. Nema razloga da nešto ostane na fasadi kada je dovoljno da se to nešto uslika, podeli i ono postane viralno", objašnjava Bogdanović za 021.rs.
 
Ipak, ističe da i dalje postoje trenuci u kojima grafit dobija simboličku težinu i postaje deo kolektivnog pamćenja, a tvrdi da je to slučaj i danas, tokom ovih protesta.
 
"Za mene su ti grafiti poziv, to je alarm, to je poziv na akciju", dodaje sagovornik 021.rs.
 
A objašnjava da, ipak, i današnje političke poruke na ulicama mogu imati neverovatan značaj i poruku. Međutim, njega oduševljava ne jedna od parola građana koji protestuju, nego upravo suprotno, jedan od pokušaja režima da se uličnim porukama suprotstavi građanskim uličnim porukama. Bogdanović tvrdi da je grafit 'ćaci u škole' bolji nego što bi "deset marketinških agencija moglo da smisli zajedno".
 
"Postoje i trenuci kada i sama omaška dobije simboličku snagu. Tako je omaškom nastali grafit 'ćaci u škole' na vratima gimnazije postao događaj i simbol, jer je greška u pravom trenutku eksplodirala i postala deo kolektivnog sećanja", objašnjava sagovornik za 021.rs.
 

Ipak, dodaje da su grafiti nekada, a posebno tokom devedesetih bili snažniji, i da su slali jednako važne poruke i imali istu funkciju, ali da su to radili na kreativniji način.

"To je dobro ali to se ne može porediti sa grafitima devedesetih, sa recimo grafitom poput onoga 'Novosadski korpuse, stidi se', koji je bio strašno snažan i emotivan", kaže on.
 
Bogdanović podseća i da su grafiti "uvek vezani za svoje vreme", pa dok su u devedesetima nosili snažnu antiratnu i društveno angažovanu poruku, današnje parole često funkcionišu samo kao trenutni slogani protesta. Ali dodaje da neki od njih prevaziđu svoje vreme i kontekst i postanu trajni u jeziku.
 
"Grafit ima toliku moć da može da postane deo govora i da prevaziđe sve van. To je zapravo najvažnija karakteristika", dodaje Duško Bogdanović.
 
 
Uroš Štrboja, ulični umetnik iz Novog Sada, ipak pravi jasnu razliku između grafita i parola u celosti. On dodaje da vidi značaj u trenutnim političkim porukama na ulicama ali sve to, on ističe, ipak nije ulična umetnost.
 
"Grafiti imaju umetničku notu i pravila ponašanja, a parole su samo obično pisanje po zidu koje je mogao da uradi bilo ko. To nije ulična umetnost, to su političke poruke", kaže on za 021.rs.
 
Za razliku od Bogdanovića, koji smatra da su parole i danas "alarm" i "poziv na akciju", Štrboja naglašava da poruke na ulicama možda jesu to, ali da "pravi" grafiti pripadaju globalnom umetničkom pokretu koji bi postojao i nezavisno od političkih previranja.
 
"Ulična umetnost je organizam za sebe i ona bi postojala nevezano za društvena previranja. To je globalni pokret i na tom nivou ona postoji", objašnjava umetnik.
 
Tako vidimo da trenutne političke poruke na ulicama, iako se oba sagovornika slažu da imaju nemerljiv značaj, imaju i različito tumačenje. Dok Bogdanović naglašava istorijski i simbolički značaj političkih poruka na fasadama, Štrboja na njih gleda više kao na spontano izražavanje trenutnog političkog bunta, odvojeno od ulice, odnosno od ulične umetnosti kao kreativnog izraza.
 
Bogdanović se osvrnuo i na istorijat u drugom formatu, te je pojasnio da neki grafiti ipak nadžive svoj kontekst. Odnosno, on posebno ističe da vreme i društveni kontekst "gotovo uvek" određuju snagu poruke, ali i da neki grafiti, bez obzira na epohu, uspeju da prevaziđu trenutak i postanu trajni simboli.
 
"Grafit 'Menjam indeks za pasoš' je odličan primer. Osamdesetih godina on ne bi imao nikakav smisao, jer nismo ni znali šta nas čeka iza krivine. Ali kada su došle devedesete i odlazak iz zemlje postao stvarnost, taj grafit je postao ubitačno tačan i snažan. Danas, kada ponovo živimo slično vreme, on ponovo dobija značaj i postaje potpuno funkcionalan", objašnjava Bogdanović.
 
On podseća da su takvi grafiti retki, ali upravo zbog toga pokazuju moć ulične reči – da nadživi trenutak i da se, izvan svog prvobitnog konteksta, "vrati kao univerzalna poruka".
 
I Štrboja se sa ovom ocenom slaže i tvrdi da su kultni grafiti nezamenljivi.
 
"Kultni grafiti su evergreen i večni pa se iz tog razloga i smatraju kultnim", objašnjava umetnik Uroš Štrboja za 021.rs.
Ipak, oba sagovornika veruju da će većina trenutnih političkih poruka na ulicama biti zaboravljena i ostati samo obeležje jednog vremena, ali, dodaje Bogdanović, "to ne znači da su manje važni".
 
Štrboja zaključuje da i grafiti i političke poruke govore mnogo o jednom društvu i da se mnogo lekcija o društvu može izvući na osnovu onoga što se može videti na njegovim ulicama.
 
"Po grafitima se može zaključiti i subkulturni razvoj i diverzitet stanovništva, kao i nivo razvijenosti urbane kulture", objašnjava umetnik.
 
Duško Bogdanović ipak zaključuje da grafiti i poruke na ulicama često imaju "ogromnu snagu", ali tvrdi da su posebno važni oni koji su dobro promišljeni i da upravo ti grafiti "mogu da menjaju društvo". Na kraju, razgovor zaključuje tako što kaže da je njemu poruka "ćaci u škole" ipak zabavna, i da je "potpuno nevažno da li je to odraz nepismenosti, omaške ili brzine - ipak se pamti". A tako se i osvrće i na sve njemu drage poruke na ulicama.
 
"Meni su lično draži iskreni grafiti – oni koji su duhoviti, pametni, pa makar i nastali iz greške – jer imaju snagu i ostavljaju trag", zaključuje Bogdanović za 021.rs.
OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!

Komentari 0

    Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Novi Sad - Vesti