Bilo je to spontano i neslužbeno, to kažnjavanje koje su nazivali épuration sauvage (divlje čišćenje).
Sprovodili su ga nedeljama i mesecima nakon Dana D, 6. juna 1944. godine kada su savezničke trupe "čistile" oslobođene francuske gradove i sela od nacista. Nakon euforije i slavlja, olakšanja i nade u bolje sutra, započelo je kažnjavanje.
Žrtve te posebne kazne bili su najranjiviji članovi društva - žene. Optužene za "horizontalnu saradnju", tj. spavanje s neprijateljem, bile su laka meta zločincima koji su ih javno ponizili. Obrijali su im glave, skinuli, namazali katranom i tako su morale da hodaju gradom, dok su ih drugi gađali kamenjem, udarali, tukli, pljuvali, a neke čak i ubili, piše "Time". Jedna slika iz tog razdoblja prikazuje ženu koju dvojica drže dok treći muškarac grabi njenu kosu i seče je makazama.
Kažnjenice su uvek bile žene, a oni koji su ih kažnjavali muškarci, koji za tu kaznu nisu imali nikakvu službenu odluku, nikakav zakon ili slično po kojem bi delovali. Neki su bili lojalni članovi otpora, dok su se drugi bavili nekim površnim aktivnostima. Tokom tog čišćenja ubijeno je 6.000 ljudi. Okrutno kažnjavanje nije se fokusiralo na ozbiljne zločine saradnje sa neprijateljem, već na žene optužene za druženje i spavanje sa neprijateljem.
Većina istorijskih dokumenata bavi se nacističkim zločinima tokom Drugog svetskog rata, ali nakon oslobođenja započela je jedna sasvim drugačija noćna mora. Najmanje 20.000 Francuskinja ošišane su tokom te čistke u talasima tokom godina dana, od 1944. do 1945. godine. Istoričar Entoni Bivor veruje kako bi prave brojke mogle biti još i veće.
Takve sumnje i kažnjavanja deo su seksizma koji je započeo znatno pre Dana D i koji možemo videti čak i danas. Počinje nekim strašnim zločinom, tada se krive pa i kažnjavaju žene, agresivno, a zatim ti napadi postaju deo istorije, zaboravljeni. Sedamdeset i četiri godine nakon Dana D, varvarstvo tog épuration sauvage, nasilja nad ženama, često se ne spominje. U knjizi "The Lost Vintage" autorke En Mah, predstavljene su priče tih žena i optužbe koje su im se kačile oko vrata.
Neke od tih žena stvarno su i spavale sa nacistima, neke su bile prostitutke, a neke silovane. Neke su bile mete osvete, namešteno im je i pogrešno su optužene. Neke su sa okupatorima bile samo u kratkom kontaktu, kao što je bio slučaj žene koja je izrađivala vence za pogrebe. Jednog dana je radila uz otvoreni prozor ispred kojeg je šetao nemački vojnik i počeo je s njom da priča. Njihova cela konverzacija odvijala se preko tog prozora, on nikad nije ušao u njenu kuću.
Nakon oslobođenja, kako priča jedan svedok, rulja je došla po nju, skinula ju i vukla po gradu, uz ćerku, tinejdžerku iza nje. Većina onih koje su kažnjavali bile su same, neudate, udovice ili udate žene čiji su muškarci bili ratni zarobljenici. Majkama koje su bile same spavanje s nacistima često je bio jedni način da dođu do hrane koja im je bila potrebna da bi prehranile svoju izgladnelu decu i sebe.
I to se nije događalo samo u Francuskoj, već i u Belgiji, Italiji, Holandiji i Norveškoj, iako ne u takvim razmerama. Istoričari procenjuju da su stotine hiljada žena bile seksualno roblje japanskoj vojsci. Godine 1993. japanski šef kabineta službeno je priznao te zločine nad ženama, ženama za utehu kako su ih nazivali. I izvinio se.
Međutim, i dalje to pitanje ostaje kontroverza o kojoj se retko priča. Nakon rata mnoge te žene su umrle nakon svega što su im radili, neke su počinile samoubistvo, a one koje su preživele, decenijama su krile ta traumatična iskustva, neke čak i do kraja svog života.
Prepoznavanje patnji ovih žena i onoga kroz šta su prošle važan je korak u priznavanju dugotrajne nejednakosti polova. Te žene nisu imale nikakvih mogućnosti da se odbrane, nije bilo suđenja, nikakve podrške, pa su ošišane žene postale javna meta ponižene nacije, žrtveno jagnje za ponižene, odbačene, sve u pokušaju da se opere sramota i poraz.
Čitate li knjige, gledate li filmove, čemu služe sve te nove tehnologije kad ste ostali jednako zatucani kao i pre rata?
Šta vam daje pravo da mislite da znate ko je šta radio za vreme okupacije?
Uverenje da ste baš vi svevideći bogovi?
Kog đavola služe onda visoke stručne škole za razna veštačenja u sudovima i zašto sudije ne sude po unutrašnjem osećaju a ne po sudskom veštačenju, ako ste vi u pravu da svako sve o svakome zna?
Neka se potpuno ukine sud onda i neka narod sudi uvek, ako sud u državi ne treba!
Zatucanom narodu ne vredi imati sud.
Trebaju mu samo žrtvena jagnjad a to su naravno slabiji kobe može lažno da sumnjiči koliko mu volja.
Na svu sreću pa žene danas mogu da abortiraju rođenje takvih...
Postoji jedan ružan izraz za muškarce koji projektuju na žene a ima veze sa time čiji su sinovi.
Ako si pobedio u ratu da bi ubio iz svog naroda sve nedokazane neprijatelje, onda ti džaba takva pobeda.
Baš zato su komunisti propali.
Njih te žene nisu ničim ugrožavale a nije postojao ni neophodan dokaz krivice!
Sa saradnicima okupatora to je sasvim legalno i legitimno raditi.Ne vidim problem tu.Žao mi je jedino lažno ili pogrešno optuženih i kažnjenih žena(osoba) što se ostalih tiče to su i zaslužili i muškarci i žene.
Ovi prizori su svakako surovi i mučni, pogotovo jer je reč o ženama, ali ih ne treba gledati van konteksta. Reč je o kazni za izdaju i kolaboraciju sa neprijateljem, za čega uglavnom sledi streljanje.
Treba razmisliti o tome kako je sve izgledalo dok je trajala okupacija, okupator plajčakao zemlju, progonio i ubijao narod, dok su dame provilegovane, jer tim istim neprijateljima služe za razonodu, uživanje i podizanje ega.
Kako li je sve to u izgledalo u očima okupiranog i poniženog naroda?
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Osobe koje se identifikuju kao lezbejke, homoseksualci ili biseksualne osobe (LGB+) imaju niži očekivani životni vek od heteroseksualnih ljudi, sugerišu novi podaci.
Kina je masovnim programom sadnje drveća uspela da pošumi obod pustinje Taklamakan, jedne od najsurovijih na svetu, a novo istraživanje pokazuje da to područje sada apsorbuje više CO2 nego što ga emituje.
Dvojica Britanaca odbili su da plate račun u iznosu od 165 funti (oko 190 evra) u jednom restoranu u Bartonu u centralnoj Engleskoj, nakon što su naveli da su u hrani pronašli dlake.
U ledu pećine u Rumuniji pronađen je soj bakterije star oko 5.000 godina koji pokazuje otpornost na deset savremenih antibiotika, objavljeno je u novoj studiji.
Na najgledanijem TV programu u Kini, Prolećnoj gala večeri, roboti koje je razvila kompanija "Unitree Robotics" pojavili su se zajedno sa učenicima iz škole borilačkih veština Henan Tagou.
Žizel Peliko (73), Francuskinja koja je preživela mnogobrojna silovanja dok je bila bez svesti, objavila je memoare u kojima opisuje pretrpljenu traumu i razloge zbog kojih je odlučila da javno istupi.
Nakon prvog telefonskog razgovora u istoriji prošlo je 150 godina i nikada nije bilo lakše pozvati nekoga, ali za neke ljude podizanje slušalice i dalje je veoma teška stvar.
Prosečna starost građana Evropske unije bila je 1. januara ove godine 44,9 godina, i taj medijalni prosek je bio 2,1 godinu veći nego 2015. godine, kada je iznosio 42,8 godina.
Italija se suočava sa ozbiljnom demografskom krizom koja drastično ugrožava standard budućih generacija, a današnji mladi su osuđeni na starost u siromaštvu zbog sve manjeg broja radnika koji će uplaćivati doprinose.
Članovi posade kompanije Britiš ervejz navodno su doživeli "osećaj odvojenosti od tela" nakon što su nehotice pojeli gumene bombone sa kanabisom koje im je poklonio putnik.
Parisko tužilaštvo saopštilo je danas da je devet ljudi uhapšeno u okviru istrage o, kako se sumnja, prevari od 10 miliona evra oko ulaznca za Luvr koja je trajala deceniju.
Komentari 3
Pretpostavka krivice
Lepo piše da većina nisu bile ništa krive!!!!!
Čitate li knjige, gledate li filmove, čemu služe sve te nove tehnologije kad ste ostali jednako zatucani kao i pre rata?
Šta vam daje pravo da mislite da znate ko je šta radio za vreme okupacije?
Uverenje da ste baš vi svevideći bogovi?
Kog đavola služe onda visoke stručne škole za razna veštačenja u sudovima i zašto sudije ne sude po unutrašnjem osećaju a ne po sudskom veštačenju, ako ste vi u pravu da svako sve o svakome zna?
Neka se potpuno ukine sud onda i neka narod sudi uvek, ako sud u državi ne treba!
Zatucanom narodu ne vredi imati sud.
Trebaju mu samo žrtvena jagnjad a to su naravno slabiji kobe može lažno da sumnjiči koliko mu volja.
Na svu sreću pa žene danas mogu da abortiraju rođenje takvih...
Postoji jedan ružan izraz za muškarce koji projektuju na žene a ima veze sa time čiji su sinovi.
Ako si pobedio u ratu da bi ubio iz svog naroda sve nedokazane neprijatelje, onda ti džaba takva pobeda.
Baš zato su komunisti propali.
Njih te žene nisu ničim ugrožavale a nije postojao ni neophodan dokaz krivice!
A i ako je postojao postoje civilizovani načini.
Nisu one bile odgovorne za okupatorska dejstva!
Jeste vi išli u školu???
Pera NN
Telep
Treba razmisliti o tome kako je sve izgledalo dok je trajala okupacija, okupator plajčakao zemlju, progonio i ubijao narod, dok su dame provilegovane, jer tim istim neprijateljima služe za razonodu, uživanje i podizanje ega.
Kako li je sve to u izgledalo u očima okupiranog i poniženog naroda?
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar