Zapravo, prvo mesto u ABA 2 ligi omogućava učešće naredne godine u ABA ligi, što je dugogodišnji cilj KK Vojvodina.
Dve (ređe tri) prvoplasirane ekipe iz KLS stiču pravo nadmetanja u ABA 2 ligi, s tim da u ovom nadmetanju može učestvovati još poneka ekipa, ako menadžment ABA asocijacije proceni da će neki tim dobre reputacije i iz većeg grada sticajem okolnosti izostati.
Mnogo obećali
Vojvodina je prethodne godine bila treća u KLS, dok je izgubila u finalu ABA 2 lige, sličan solidan plasman bio je i prethodnih sezona. Pred start ovogodišnjih nadmetanja crveno-beli su najavljivali ostvarivanje želje, dakle plasman u ABA ligu, dok je drugo mesto u KLS doživljavano kao najniže moguće.
Učinak je, međutim, neuporedivo bleđi, moglo bi se reći očajan - ispadanje već u četvrtfinalu ABA 2 lige i tek peto mesto u KLS.
Neuspeh je tim veći što je u oba nadmetanja konkurencija bila primetno slabija nego ranije, čemu treba dodati da se crveno-beli ne mogu previše žaliti na nedostatak sportske sreće, slučajnost ili loše arbitre. U osnovi igrali su loše, bilo je drastičnih oscilacija u igri i to gotovo u svakoj utakmici.
Tako je prošla i četvrta godina mandata predsednika kluba Željka Rebrače, a da se igra isti rang takmičenja. Za ispunjenje obećanja nekadašnjeg istaknutog reprezentativca o plasmanu u ABA ligu ostala je još samo jedna sezona. No, da bi na jesen bilo bolje, neophodno je dobro sagledati gde se do sada grešilo i kako poboljšati igru i rezultate.
Očajno prazno gledalište tokom cele sezone je možda i ponajbolji pokazatelj koliko je Voša zapala u osrednjost i previše oslonjena na strane i košarkaše ponikle i razvijene u drugim klubovima.
Dobri juniori
Možda čudi, ali ne može se reći da se u klubu nisu svojski trudili. Veoma dobri rezultati juniora i kadeta pokazuju da se sa mlađim selekcijama radi sve bolje. Ono što je nekadašnji stožer kluba Mića Radanović okupio i započeo, novi juniorski trener Milan Tubić je izvanredno nastavio i u podmlatku uspešno stasavaju nadareni mladići.
Poznato je da najmanje pet, šest juniora ima izvanredan potencijal da za dve, tri sezone budu nosioci igre tima, a ima ih i u još mlađim kadetima. Potrebno je samo pravilno ih voditi upravo u najosetljivijoj fazi prelaska u seniorski sastav.
No, protekle sezone, osim nedopustivo velikog broja poraza, možda se najviše grešilo pokušajima da se igra preokrene upornim oslanjanjem na seniore koji iz nedelje u nedelju igrahu sve slabije. Izostala je promocija juniora, a nešto se pokušalo tek u poslednjim utakmicama KLS, kada je loš plasman bio izvestan, a pritisak javnosti sve veći. Valjda je, napokon, i stručnom štabu i upravi kluba postalo jasno na čemu već od jeseni valja graditi podmlađenu i osveženu Vojvodinu.
Odlazak mladih
Zadnji susret u KLS i poraz od OKK Beograd sa 75:100 je indikativan. Rivala je predvodio (i briljirao) mlađani plejmejker Vojinović, koji je ponikao i do pre dve godine igrao u juniorima Voše, a iz kluba je otišao nezadovoljan što ni tadašnji trener Vojvodine, mada rezultatski uspešan, nije pokazivao naklonost za razvoj mladih igrača.
Slično je bilo i sa mlađanim Kontićem, sada prvotimcem Slobode iz Užica, Vučkovićem, osloncem Dinamika, i mnogim drugima. Ukoliko se nastavi odlazak nadarenih, Voša nikada neće uspeti da kostur tima izgradi od juniora poniklih u klubu, a da sa strane dovede dva, tri igrača najviše klase koji bitno podižu kvalitet igre cele ekipe i vode ka uspehu.
U tom smislu uprava Voše valja da potraži takozvani razvojni klub u kome bi nastupali oni mladi igrači koji još nisu stasali za prvi tim, a čiji talenat je nesporan. Slično kao što rade Crvena zvezda, Partizan i vodeći evropski klubovi.
Svakako da publika i navijači pažnju usmeravaju prvenstveno prema rezultatima seniorskog sastava, tu se iskazuje sportski domet. Stoga je „prvi tim“ uvek u središtu aktivnosti, mladima je cilj postati nosilac igre seniorske postave. Drugim rečima, izvesno je da uprava mora kontinuirano i bez prekida da vodi računa o seniorima, ali tako da se nadareni juniori postupno slivaju u seniorski tim i postaju njegov oslonac, a ne da nezadovoljni sportsku afirmaciju traže u drugoj sredini.
Kada novca ima previše
Učestali neuspesi i loš plasman su poprilično ustalasali sportsku javnost grada. Vidljivo je da, uprkos korektnom finansiranju kluba, rezultata za sada nema. Ne bi se moglo reći da se u klubu ne radi, naprotiv, radi se ozbiljno. Utisak je da se u radu i grešilo, pojedini potezi su se pokazali spornim i sa posledicama koje dugo traju. Najviše na seniorima, čiji rezultati su, naravno, u žiži sportske javnosti.
Sadašnja uprava je, dakle, nasledila klub gotovo bez mlađih selekcija, sasvim prosečnih rezultata i igrača. Tu je bilo i pola miliona evra duga. Prevelika svota za tadašnji nivo kluba. Novi predsednik je povukao odličan potez kada je na mesto prvog trenera postavio Miloša Isakova Kovačevića, dotadašnjeg pomoćnika.
Ekipa je odmah počela da se bori za vrh tabele i uspevala da se plasira u ABA 2 ligu. Kvalitet seniorskog sastava se uočljivo poboljšavao, ali sredinom pretprošle sezone mladi trener se iznenada razboleo, a ekipa, mada veoma iskusna, počela je da gubi utakmice. Pomoćnici i novoangažovani trener su se neuspešno smenjivali u vođenju ekipe, Voša je nastavila sa porazima i, na kraju, nije uspela da izbori ulazak u ABA ligu. Tu je započeo brodolom koji nije zaustavljen ni netom završene sezone.
Suprotan efekat
Zapravo, potonulo se još niže. Razlog je u novcu. Možda bi se moglo reći zato što je u jednom trenutku novca bilo i previše. Uprava, zanesena željom za plasman u viši rang, povećala je stipendije, premnogo za ovaj rang i kvalitet takmičenja.
Efekat je bio suprotan očekivanjima, igrači ne da nisu poboljšali igru, već su naglo pali u kvalitetu. Kada se i trener razboleo, neuspesi su se učestalili i postajali sve grublji. Međutim, tu nije kraj nevoljama.
Neke od obećanih i očekivanih sportskih donacija nisu pristigle u klub, pa se visoko uvećavanje sportskih nadoknada igračima i trenerima na kraju iskazalo kao dug kluba. U jednom trenutku je bio i veći od nasleđenog i anuliranog, ali je kasnije smanjen. Koliko trenutno iznosi, u klubu uporno kriju, pa čaršija iznosi svoje procene.
Oslonac na domaće igrače
Protekle sezone problem sa novcem nije rešen, naprotiv, dug je kontinuirano opterećivao igrače, trenere, upravu. Bitno je ograničavao ionako dosta mali roster tima u startu. Ekipa koja uporedo igra u dva nadmetanja jedva da je imala sedam, osam potvrđenih igrača i još dvojicu mladih za razvoj.
Poseban problem je kvalitet stranaca koji su igrali. Bili su izrazito slabi, a u košarkaškim krugovima se već svi šegače kako su strani igrači u Voši uočljivo slabiji od stranaca u drugim ekipama KLS.
Jeste da tri Amera ove sezone nisu bili finansijski zahtevni, ali njihov učinak je nevidljiv, zapravo beznačajan. Voša kao da strane igrače dovodi "na lepu reč menadžera", bez detaljnije provere njihove sportske vrednosti.
Pred početak sezone doveden je i novi trener, Marko Dimitrijević, koji je ranije uspešno vodio nekoliko ekipa iz KLS. Ozbiljan stručni ugled izgradio je ponajviše u kraljevačkoj Slogi i zemunskoj Mladosti. Oformio je zanimljiv sastav, ne malog potencijala, ali kuburilo se sa centrima i tu jedva da se do kraja sezone nešto zakrpilo.
Nesporno je da se mnogo trudio, ekipu su od starta stalno pratili pehovi sa dugim povredama ključnih igrača, od Savanovića, preko Stajčića i Sešna do Simovića. Ekipa je gubila utakmice u kojima je vodila sa petnaest, šesnaest razlike. To se Voši dešavalo i ranije, ali je još više bilo mečeva koje je dobijala nakon što je protivnik vodio relativno visoko. Ovoga puta takvih pobeda gotovo da nije bilo.
Mnogo posla za letnju pauzu
Sezona je završena, nerešenih pitanja je više nego ikada ranije. Utisak je da aktuelna uprava teško da može sama učiniti sve što bi trebalo. Bez pomoći grada i jakog sponzora ne može se izići iz zaduženosti, a neophodno je. Dug bitno ograničava pojačanje trenerskog štaba i kompletiranje takmičarskog sastava.
Mada je Vojvodina zabeležila slabiji plasman seniorskog tima, stručna mišljenja su da je vrednost ekipe iznad ostvarenog rezultata. Klub je, imajući u vidu napredak u radu mlađih selekcija, na putu da postane izrazito snažan.
Dolazeća letnja pauza je period tokom koga je na upravi, sponzorima i gradu da reše pitanje duga, oforme jaču ekipu više oslonjenu na u klubu ponikle košarkaše, produže ugovor treneru juniorske ekipe, pojačaju seniorski trenerski štab... To je put kojim se stiže do ABA lige.
Komentari 2
Vlada
Anonimus
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar