Bezbednosne strategije Srbije: Između prošlosti i budućnosti

Vojna neutralnost Srbije, kao i članstvo u Evropskoj Uniji po prvi put su se našli u strategijama nacionalne bezbednosti i odbrane, koje je Vlada Srbije usvojila početkom avgusta.
Premijerno se u strategijama kao odbrambeni cilj pominje očuvanje Republike Srpske u dejtonskoj Bosni i Hercegovini.
Praktična saradnja sa NATO-om se definiše kao zajednički interes, a saradnja sa ODKB - Organizacijom Ugovora o kolektivnoj bezbednost u kojoj glavnu reč ima Rusija, okarakterisana je kao opredeljenje, navodi se u predlogu Strategije odbrane.
„Nove strategije donose i izmene u strukturi sistema nacionalne bezbednosti, tako što se uvećava uloga predsednika Republike na uštrb Vlade, umanjuje uloga kontrole i nadzora nad sistemom i u sistemu, a načela nepristrasnosti i političke neutralnosti sasvim su iščezla", kaže za BBC na srpskom Jelena Pejić, istraživačica Beogradskog centra za bezbednosnu politiku.
- NATO i Srbija ostavili bombardovanje iza sebe
- Vojska Srbije - savremeno naoružanje, ali fale čizme
- „Posle pauze u dijalogu, razmisliti o konferenciji"
„Dokumenti okrenuti budućnosti"
Ovi najviši strateški dokumenti mogli bi biti usvojeni u oktobru, izjavio je pomoćnik ministra za politiku odbrane Milan Ranković.
„Osnovna polazišta novog nacrta obe strategije su očuvanje suvereniteta i teritorijalne celovitosti, evropske integracije, briga o srpskom narodu van granica Srbije, što je jako bitno za nas, kao i vojna neutralnost, i efikasna pravna država", naveo je Ranković.
Kako je dodao, u okviru očuvanja suvereniteta i integriteta naglašene su i pozicije o Kosovu i Metohiji kao sastavnom delu Srbije, gde se naglašava važnost Ujedinjenih nacija i potpune primene Rezolucije 1244 SB UN.
„Ta dva dokumenta, kojima su po prvi put jasno definisani nacionalni i odbrambeni interesi, okrenuti su budućnosti ne samo Srbije, već i celog regiona", dodao je.
Politika vojne neutralnosti
„Dobra stvar je što ćemo imati akcione planove i godišnje izveštaje o sprovođenju strategija, koje će razmatrati i Narodna skupština u nadležnim odborima. Nadam se da će ta praksa biti smislena i da će zaživeti", dodaje Pejić.
Vlada Srbije se u strategijama napismeno opredelila da neće ući u vojno-političke saveze, čime se dokazuje politika vojne neutralnosti.
Razliku između opredeljenosti da se sarađuje sa Rusijom i interesa da se sarađuje sa NATO, treba tumačiti „između redova", kaže Pejić.
„Sa NATO sarađujemo jer moramo, jer nam donosi brojne koristi, a sa ODKB jer želimo, jer nam je to srcu drago", ističe Pejić.

Dejtonska BiH odbrambeni cilj
Očuvanje Republike Srpske kao entiteta u sastavu Bosne i Hercegovine u skladu sa Dejtonskim sporazumom i unapređenje položaja Srba u regionu i svetu od posebnog je značaja za bezbednost i odbranu Republike Srbije, piše u strategiji odbrane.
U dokumentu piše i da će Srbija nastaviti da unapređuje specijalne paralelne odnose sa Republikom Srpskom.
„Ovo bi trebalo da bude spoljnopolitički cilj, a ne odbrambeni, i u ovom regionu sigurno se neće dobro protumačiti. Tome doprinose i izjave poput one ministra Vulina od pre neki dan kako `Republika Srpska nema svoju vojsku, ali srpski narod ima svoju vojsku`", navodi Pejić.
Ministar je to izjavio u više navrata, tokom poseta Republici Srpskoj.
Da su tekstovi strategija politički obojeni smatra i Nikola Lunić, izvršni direktor Saveta za strateške politike.
„Ovi dokumenti deluju doslovno kao da ih je u pojedinim segmentima pisao Pokret socijalista, a ne Ministarstvo odbrane", kaže on za BBC.
Nacionalna strategija bi trebalo da definiše nacionalne vrednosti, dodaje, ali Srbija nema ni to, ni strategiju spoljne politike.
Kada je reč o ulozi predsednika u sistemu odbrane, Lunić smatra da predsednik treba da ima ovlašćenja, ali da se uvedu jasni kontrolni mehanizmi.
„Predviđeno je da kontrolni mehanizmi budu u okviru Saveta za nacionalnu bezbednost, ali to telo nema resurse da sprovede kontrolu. Biće interesantno videti akcione planove, koji će to razraditi", ističe Lunić.

Kosovo - jedan od najvećih izazova
Među glavnim bezbednosnim izazovima u strategijama navedene su, pored oružane agresije, „separatističke težnje u potpunosti ispoljene na teritoriji Autonomne Pokrajine Kosovo i Metohija", koje su se negativno odrazile i na delove juga Srbije, kao i „protivpravno jednostrano proglašena nezavisnost" Kosova.
Te „nasleđene formulacije" predstavljaju opstrukciju daljem napretku pregovora Beograda i Prištine, ocenjuje Lunić.
„Predsedniku, koji vodi dijalog, takvim rečnikom nameću se ograničenja u pregovorima, što može biti kontraproduktivno", navodi on.
Zamenik ministra odbrane Kosova u ostavci, Burim Ramadani napisao je na Fejsbuku da je nekoliko nedelja pošto je Kosovo utvrdilo bezbednosnu strategiju modernizacije, Srbija usvojila svoju „miloševićevsku strategiju" i da je razlika među tim strategijama „konceptualna, duboka i razlika između dobra i zla".
Jelena Pejić ukazuje i na razliku između predloga koji su poslati parlamentu i nacrta koji je prošle godine bio na javnoj raspravi.
„Zanimljivo je da je u predlogu dodato izričito imenovanje „Velike Albanije" kao velikodržavnog projekta koji preti čitavom regionu", navodi Pejić.
Koncept totalne odbrane
U obema strategijama razrađen je koncept totalne odbrane, koji je 2009. pomenut u Strategiji odbrane u koji bi mogli da budu uključeni svi građani.
Totalna odbrana je i civilna i vojna, sprovodi se neprestano - i u miru, i u ratu, i u vanrednom stanju.
„Razrađuje se kroz različite nacionalne politike, na primer, kroz obrazovnu politiku koja treba da uključi i promociju rodoljublja i spremnosti građana da brane svoju zemlju", ističe istraživačica BCBP-a.
Sprovođenje ovog koncepta donekle je, kaže, već počelo i ponovnim razmatranjem uvođenja obaveznog vojnog roka i obaveznim polumesečnim obukama za rezerviste.
„Možemo očekivati da će svi odrasli građani morati da prođu neku vrstu obuke za odbranu zemlje, da će se i deca u osnovnoj i srednjoj školi obučavati u tu svrhu i to u okviru rodoljubivijih nastavnih planova", napominje Pejić.
- Gde je sve služenje vojnog roka obavezno
- „Slučaj tenk“: Šta vojno vozilo radi ispred Zvezdinog stadiona

Šta ne stoji u strategijama?
U predlogu Strategije nacionalne bezbednosti najveća promena u odnosu na prošlogodišnje nacrte, kako Pejić kaže, odnosi se na dodavanje neopravdano izostavljenih obzira zaštite životne sredine koja jeste važan i ugrožen nacionalni interes.
„S tim u vezi, izbrisana je i mogućnost preispitivanja nuklearne politike Srbije, što bi bilo pogubno za nas i nije u skladu sa našim evropskim putem", navodi ona.
Kao izostavljenu bezbednosnu pretnju - Lunić navodi kontrolu malog i streljačkog oružja.
„To je oružje u nelegalnoj svojini kod ljudi i predstavlja izazov za ceo Balkan", kaže Lunić.
Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk
Komentari 2
high ISO
Zoran
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar