Handke, Andželina Džoli, Bono: (Ne)poželjni na Balkanu

Svetski poznati muzičari, glumci i književnici koji su zbog mišljenja osporavani u bivšoj Jugoslaviji.
Andželina Džoli i Peter Handke - borci za ljudska prava na suprotnim stranama
Frazer Harrison/Francisco Leong
Andželina Džoli i Peter Handke - borci za ljudska prava na suprotnim stranama

Persona non grata - ovaj izraz se na Balkanu upotrebljava svako malo.

Iz diplomatije prešao je u dnevnu politiku, a odatle se preselio u umetnost.

Nepoželjnima u bivšim zemljama Jugoslavije nezvanično su proglašavani svetski poznati muzičari, glumci i književnici.

Razlog je, gotovo uvek, njihovo mišljenje o ratovima tokom devedesetih.

Poslednja osoba na listi nepoželjnih je austrijski književnik i ovogodišnji dobitnik Nobela za književnost Peter Handke. Proglašen je personom non grata u Sarajevu jer je „negirao genocid u Srebrenici".

Predlog Stranke demokratske akcije (SDA) jednoglasno je usvojen na sednici skupštine kantona Sarajevo.

Slične peticije i zahtevi pokretani su i protiv glumice Anđeline Džoli, pevača grupe U2 Bono Voksa, kao i glumca Žerara Depardjea.


Šta je persona non grata

  • Doslovno znači „nepoželjna osoba"
  • Ovo je izraz koji se koristi u diplomatiji i znači da je dotičnoj osobi zabranjen ulaz u određenu zemlju ili ostanak u istoj od strane vlade te zemlje
  • Nepoželjna osoba se time proglašava za neprihvatljivu, i obično biva opozvana u svoju matičnu zemlju kada je u pitanju diplomata
  • Koristi se za izbacivanje diplomata osumnjičenih za špijunažu ili kao simbolični pokazatelj nezadovoljstva (na primer, italijansko izbacivanje egipatskog prvog sekretara 1984. godine)
  • Uzajamna izbacivanja su se događala posebno tokom Hladnog rata, a u skorije doba između Sjedinjenih Država i Venecuele
AFP
AFP
Kada je 2014. došao u Oslo po Ibsen nagradu, dočekali su ga protesti. Na plakatu iza njega piše da Handke „negira genocid"

Handke - poređenja sa Andrićem i „ponižavanje žrtava"

Ambasadori Albanije, Bosne i Hercegovine (BiH), Kosova i Hrvatske bojkotovali su dodelu Nobelovih nagrada zbog nagrade Handkeu i njegove „podrške velikosrpskoj politici Slobodana Miloševića".

Iz klub zastupnika Stranke demokratske akcije iz Sarajeva naveli su da je dobitnik Nobela „u javnim istupima za vreme agresije na BiH javno podržavao velikosrpski režim na čelu s ratnim zločincem Slobodanom Miloševićem".

„Handke je uprkos svim presudama Međunarodnog suda u Hagu i svedočenjima preživelih žrtava genocida u nekoliko navrata negirao genocid u Srebrenici.

„Posebno zabrinjavajućim smatramo činjenicu da Handke ni danas ne menja svoje stavove.

„Već ide korak dalje pa najavljuje svoj dolazak u našu zemlju i posetu majkama iz Kravice i okoline Srebrenice", kažu iz ove stranke.

Dodaju da je dodela Nobelove nagrade „ovakvom (ne)čoveku nova uvreda za žrtve".

S druge strane, Aleksandar Vučić, predsednik Srbije poslao je čestitku austrijskom piscu u kojoj je istakao je da Srbija smatra Handkea za istinskog prijatelja.

„Srbija Vas smatra za istinskog prijatelja i, biću slobodan da kažem, Vašu Nobelovu nagradu doživljavamo kao da je dobio neko od nas.

„Sada, uz Ivu Andrića, slavimo još jednog našeg Nobelovca", naveo je Vučić.

On je izrazio nadu da će Handke uskoro posetiti Srbiju.

Početkom devedesetih Handke je objavio Rastanak sanjara od izgubljene zemlje, gde žali zbog raspada Jugoslavije.

Rat je onda počeo i završio se, a Handke je 1996. objavio esej Zimsko putovanje na Dunav, Savu, Moravu i Drinu: Pravda za Srbiju, u kojem kritikuje zapadne medije.

Nekoliko godina kasnije kritikovao je NATO bombardovanje Jugoslavije, a 2006. je govorio na Miloševićevoj sahrani.

Andželina Džoli: Zemlje krvi i meda i različitih mišljenja

Jedan film je Andželinu Džoli u Srbiji od omiljene glumice sa posterima Lare Kroft vinuo među nepoželjne.

To je bio njen rediteljski prvenac „U zemlji krvi i meda" iz 2012. godine u kom prikazala odnos Srbina Danijela i muslimanke Ajle za vreme eskalacije rata u Bosni.

Ajla je, u filmu, odvedena u zloglasni logor za koji se priča da ga vodi njen bivši dečko Danijel.

Ubrzo su se onlajn pojavile peticije za proglašavanje glumice personom non grata u Srbiji i BiH.

Predsednica Saveza logoraša Kantona Sarajevo Enisa Salčinović rekla je da je Džoli verodostojno prikazala ratne događaje u BiH, „posebno seksualna zlostavljanja žena u logorima Vojske Republike Srpske".

Džoli je u Sarajevu kada je išla da promoviše film, na pitanje da li će posetiti i Beograd, rekla da smatra „da nije najbolji trenutak za to".

„Ne plašim se za moju bezbednost, ali smatram da trenutak nije najbolji.

„Oseća se agresivnost i netrpeljivost u srpskim medijima.

„Mislim da ljudi u Srbiji neće moći jasno da vide poruku filma. Ne osećam se dobrodošlom u ovom trenutku", rekla je Džoli.

Anđelina Džoli u BBC studiju u Londonu, decembar 2018.
Anna Gordon/Today
Anđelina Džoli nagovestila mogućnost da uplovi u političke vode. Ovo je izjavila prošle godine za BBC radio

Bono: Od Alije Izetbegovića do lažna tri prsta

Pevač grupe U2 Bono Voks dobio je bosanski pasoš 1995. godine od Alije Izetbegovića, kada je proglašen i počasnim građaninom Bosne i Hercegovine.

Bono se i preko satelita javio u opkoljeno Sarajevo sa stadiona u Vembliju u avgustu 1993. godine. Gradu i BiH je posvećena i pesma Miss Sarajevo.

Grupa 1997. godine održava i spektakularan koncert u Sarajevu, koji je bio u potpunosti neprofitan.

Sa druge strane, tabloidi u Srbiji pisali su da je Bono Voks mrzitelj Srbije, a bosanski Srbi tvrdili su da zakoni te zemlje ne dozvoljavaju dodelu počasnog državljanstva.

Veliku pompu u javnosti izazvala je i fotografija Vuka Jeremića 2013. godine kada je bio generalni sekretar Ujedinjenih nacija.

On je na Tviteru objavio fotografiju iz Njujorka sa frontmenom grupe, na kojoj obojica drže podignuta tri prsta.

Ispostavilo se da na fotografiju nije Bono Voks, već samo muškarac koji liči na njega.

„Čovek je toliko savršen dvojnik da smo svi u baru bili uvereni da je to zaista on.

„A što se tiče tri prsta - tako bih se slikao i sa pravim", napisao je Jeremić tada na Tviteru.

Žerar Depardje - Srbi, Albanci i Rusi

Depardje je poslednji put boravio u Srbiji u septembru 2014. godine, upoznao se sa predsednikom Aleksandrom Vučićem, a osim Vlade stigao je da obiđe i Skadarliju, Kinoteku i Beogradsku filharmoniju.

U Jugoslovenskoj kinoteci uručena mu je nagrada „Pečat".

Pet godina kasnije, susreo se da albanskim premijerom Edijem Ramom i Aljbinom Kurtijem u Albaniji.

„Usred dugog razgovora sa Aljbinom, gde smo razgovarali o mnogim temama saradnje i koordinacije između dveju vlada, imali smo posebnu pauzu sa kosovskim autorima i velikim glumcem Žerarom Depardjeom, koji u Albaniji snima film Milošević i ja", napisao je Rama na društvenim mrežama.

Taj film će se odnositi na događaje iz 2003. godine, koji se poklapaju sa posleratnim periodom na Kosovu, a više detalja nije poznato.

Početkom 2013. godine glumac je od Vladimira Putina zatražio, a ubrzo i dobio rusko državljanstvo.

Svaka njegova odluka izazvala je oduševljenje ili gnev na Balkanu - u zavisnosti od političara sa kojim bi se susreo.


Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Komentari 0

    Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije BBC - BBC