Ožiljci na zgradama i ljudima, ali i pustoš nakon razaranja koje je pre trideset godina doneo rat na prostoru bivše Jugoslavije, i danas su jedan od najupadljivijih elemenata u mozaiku današnje Bosne i Hercegovine.
U napuštenim ratnim rovovima na brdu Zlatište nadomak Sarajeva, sa kojeg se glavni grad vidi kao na dlanu, ovog proleća će iznići novi život - više od stotinu stabljika lekovitog nevena, biljke koja pomaže zarastanje rana.
Zasadiće ih žene iz Bosne, plan je mlade sarajevske umetnice Smirne Kulenović, koju od Londona preko Stokholma do Skoplja već poznaju po smelim radovima, u kojima se, između ostalog, bavi društvenom i individualnom traumom, ali i vezom između ljudi i prirode.
„Želim pokušati vratiti život na mesto gdje su mnogi naši voljeni izgubili živote", kaže Kulenović za BBC na srpskom.
Projekat „Naša porodična bašta", za Smirnu je duboko ličan.
Rovovi, gde je sa mamom i bakom ovog marta već se posadila prve semenke nevena, mesto su na kojem je „moj djed čitav rat kao volonter provodio noći", na pet minuta hoda od porodične kuće u kojoj su proživeli opsadu Sarajeva.
„Quo vadis, Aida": Film o Srebrenici izaziva kontroverze
Setva nade
U jeku vijetnamskog rata krajem šezdesetih godina 20. veka, frontmen Bitlsa Džon Lenon i njegova supruga Joko Ono razaslali su pošiljke sa po dva žira svetskim liderima, uz molbu da ih posade kao doprinos miru u svetu, nazivajući ih „semenjem nade".
Smirna Kulenović ovih dana poziva stotinak svojih komšinica da joj se pridruže u maloj, lokalnoj setvi nade, ali i u želji da zajedno iskažu žensku snagu.
„Klasična slika koju svet ima o ratu u Bosni je uplakana majka ili silovana žena - dakle, žena kao žrtva", podseća.
„Ja ih želim prikazati kao žene sa prve linije odbrane, koje jesu izgubile brata, muža ili drugog muškog člana porodice, ali su konačno spremne da se ne stavljaju u poziciju žrtve, već da budu te koje će samima sebi, ali i čitavom društvu, pružiti nadu da se nasilje neće ponoviti".
Šestog aprila - na datum koji za istoriju Sarajeva ima dvostruku simboliku, kao Dan oslobođenja u Drugom svetskom ratu, ali i početak opsade grada koja je 1992. godine, stotinu žena će, uz poštovanje epidemioloških mera, saditi neven duž nekadašnje linije fronta.
„Odlučila sam se za neven, jer je to prije svega medicinska biljka, koja ima ljekovito dejstvo kako za čovjeka, tako i za samo tlo u kojem raste", objašnjava Kulenović.
Na master studijama koje upravo završava u Austriji, Kulenović se bavi i proučavanjem načina na koje biljke komuniciraju sa čovekom.
„Samo jedan neven čini promenu za tlo, a ne mogu ni da zamislim šta će tek učiniti stotinu nevena koje skupa planiramo zasaditi".
Rovovi na Zlatištu su između 1992. i 1995. godine, za vreme opsade Sarajeva, bili na liniji razgraničenja između Teritorijalne odbrane Bosne i Hercegovine i snaga vojske Republike Srpske na čelu sa Ratkom Mladićem i Radovanom Karadžićem.
Kulenović kaže da ove predele, u predratnom Sarajevu česta okupljališta za porodične piknike, posle rata „niko nije pokušao oživiti, iako su deminirani",
Mnogi i danas izbegavaju rovove gde se tokom trogodišnjeg sukoba ginulo i pucalo, kaže.
Sa Zlatišta danas puca samo pogled na grad.
„Ljudi iz lokalnih naselja dovode stoku na ispašu", a ponekad tinejdžeri traže zaklon od pogleda odraslih, kaže.
Turisti, međutim, dolaze.
„Turisti mogu puno lakše doći na tu lokaciju i posmatrati grad bez nekih osjećaja, za razliku od onih koji su prošli rat", smatra umetnica.
Ona se nada da će posađeni neven pomoći meštanima da izvidaju duševne rane.
„Mislim da je ovo prilika za samoizliječenje i vlastiti prolazak kroz traumatična sjećanja koja nas vežu za taj prostor", kaže.
Sadnja, koju je već obavila sa majkom i bakom, već se pokazala lekovitom, dodaje.
„Vidjela sam i koliko je za njih dvije to bilo oslobađajuće, jer i one su se plašile doći ponovo, suočiti se sa tom lokacijom i sjetiti se nasilja".
Mesto ratnog detinjstva
Za Smirnu je naselje Vračanje nadomak Zlatišta, duboko povezano sa detinjstvom.
„Jedno od mojih prvih sjećanja je moj djed kako se ujutro vraća sa rovova promrzao i umoran", kaže.
Rođena je decembra 1993. godine, ali joj u svim dokumentima stoji 1994.
„Te [1993] godine je puno institucija izgorilo, pa su djecu upisali u knjige sljedeće godine", objašnjava.
Zlatište pamti i po piknicima sa bakom.
„Penjale smo se na brdo i gledale na grad - to je istovremeno jedno od najtužnijih i jedno od najljepših mesta sa kojih možete gledati na čitavo Sarajevo", kaže.
„Sjećam se da smo na dekicama jele ručak kraj rovova i meni to kao dijetetu nije bilo čudno."
„Biljke umiju zbližavati ljude"
Kulenović se i ranije bavila odnosom između ljudi, rata, prostora i biljaka.
Ona je u Sarajevu 2015. godine pokrenula projekat uređivanja malih, ušuškanih i napuštenih gradskih površina, „Dobre kote".
„Bila su izgranatatirana i uništena na druge načine tokom rata, a vrijemenom su postala tamna mjesta našeg grada o kojima niko nije brinuo", objašnjava.
Samo su retki zalazili u ove delove grada, pa su u gradskom slengu prozvane „dobre kote" - mesto gde možeš da uradiš nešto nedozvoljeno i da te niko ne vidi.
„Ideja se rodila pre svega iz lične želje da repariram ove lokacije, gdje se nije dešavalo ništa sem tih sporadičnih noćnih okupljanja", kaže Kulenović.
Tako je na desetak „dobrih kota" u Sarajevu niklo nekoliko urbanih bašta, igrališta i murala.
Smirni je posebno draga „baštica u naselju Marijin dvor, koja se 1993. koristila kao urbana bašta, jer su ljudi imali potrebu uzgajati hranu".
Prvo su je očistili od smeća, a onda su „počeli graditi zajednički prostor za druženje stanara i stanarki i saditi biljke".
„Sadnja je važna, ne samo jer nam daje mogućnost uzgajanja organske hrane, već zato što stvara osjećaj društvene povezanosti koji nam svima toliko fali", kaže Kulenović.
Primećuje da su „biljke odlična strategija pomirenja jer će se ljudi bez preterane polemike složiti da je dobro saditi".
„One umiju učiniti da se komšije ponovo počnu družiti i da osjete zajedništvo bez obzira na naciju ili religiju", kaže.
Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk
Komentari 0
Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar