Škola i Srbija: Koji su najveći problemi u srpskom obrazovanju

Stručnjaci ocenjuju šta su crne tačke školstva u Srbiji i kako bi mogle da se poprave.
Nastavnik
Jakov Ponjavic
Nastavnici muku muče sa papirologijom koja im se nameće

Više od trećine srednjoškolaca funkcionalno je nepismeno, a istovremeno sve je više odlikaša i „vukovaca" - učenika koji imaju sve same petice.

Jaz u kome se nalazi srpsko obrazovanje možda se najbolje otkriva u ova dva pokazatelja.

Trenutno je u skupštinskoj proceduri set zakona o obrazovanju, ali stručnjaci smatraju da se ni postojeći propisi ne poštuju dovoljno.

Kad se tome doda podatak da polovina nastavnika radi na određeno vreme, a da je sve više zahtevnih roditelja i administracije koja ih očekuje, postavlja se pitanje kako stvari uopšte mogu da se poprave?

Svaka ozbiljna promena morala bi da pogodi značajan broj ljudi, ali to je cena promena, ako nadležni ne žele da se ceo sistem uruši, ocenjuje akademik Vladica Cvetković.

I ona, naglašava, mora da krene „odozgo".

„Promena bi morala da krene od akademske zajednice, jer ti ljudi sede u svim telima gde se donose odluke.

„Nikakvi veliki rezovi nisu mogući, ali problem je što mi ni ne počinjemo, nismo uzeli makaze u ruke", slikovito objašnjava Cvetković.

BBC je nedeljama pokušavao da o ovim pitanjima razgovara sa ministrom ili nekim od predstavnika Ministarstva, ali umesto sagovornika stigao je uopšteni pisani odgovor.

Iz Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja podsećaju da su ove godine usvojena dva propisa iz ove oblasti - Zakon o studentskom organizovanju i Zakon o izmenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju.

Obrazovanje u podređenom položaju

Ključni problem je to što je status obrazovanja „ispod onog koji zaslužuje", kaže Ana Dimitrijević, potpredsednica Foruma beogradskih gimnazija i profesorka engleskog u gimnaziji na Novom Beogradu.

učenik
BBC

„To se vidi i po tome koliko je muke sindikatima potrebno da i najmanji korak naprave kroz silne pregovore i uvek pristajanje na manje.

„Jednostavno nemamo mesto u društvu koje nam pripada", kaže Dimitrijević.

Odgovornost prosvetara je ogromna, jer obrazuju čitave generacije, a nalaze se u podređenom položaju, dodaje.

Ističe da nije samo novac u pitanju, ali da je to jasan pokazatelj.

„Ako znate da vozač direktora u javnom preduzeću, koji ima srednju školu, ima duplo veću platu od nas ili 30-50 odsto, to je jednostavno poražavajuće", dodaje ona.

Biti nastavnik nije više poželjno zanimanje kao pre.

„Godinama unazad smo skrajnuti.

„Umesto da neko bude ponosan što je profesor, da neko poželi da bude profesor, procenat đaka koji požele da se vrate u učionicu je ispod jedan odsto", navodi ona.

Učiteljica
BBC

Time društvo šalje poruku da je „škola nebitna", dodaje.

Situaciju komplikuju i brojne reforme koje se samo započinju.

„Uspela reforma je ona koja se sprovede od početka do kraja i prođe kroz sve dečije bolesti i mnogi je osporavaju, ali dođe do kraja", napominje ona.

„A mi smo više puta počinjali reforme ispočetka i to je veliki problem, imate u jednoj generaciji decu kojima je od prvog do osmog razreda započete dve reforme".

To zbunjuje i decu i roditelje i nastavnike, koje poredi sa „pokusnim kunićima".

Poslednja je, kaže, donela gomilu administracije nastavnicima, čime je smanjeno vreme za kreativnost, na kojoj se takođe insistira.

Ne poštuju se ni doneti propisi"

Srđan Verbić je na čelu resora prosvete, nauke i tehnološkog razvoja bio od 2014. do 2016. godine, a danas je univerzitetski profesor.

To što se ne poštuju propisi vidi kao osnovni problem srpskog obrazovanja, od higijenskih do najozbiljnijih pitanja.

„Ako vidimo da nijedno pravilo koje se donese u obrazovanju zapravi ne mora da se poštuje, počev od obaveznog nošenja maski, a da se maske ne nose, pa do toga da 'ćemo 2010. da uvedemo obaveznu maturu na kraju srednje škole', a onda 2021. to je i dalje daleka budućnost", navodi Verbić.

Napominje da se ne poštuju ni pravila koja su napisana u zakonima.

U Strategiji razvoja obrazovanja iz 2012. piše da se fakulteti treba da se finansiraju po značaju, a ne po glavi studenta, a to i dalje nije slučaj.

Najviše novca i dalje dobijaju oni koji upišu najviše studenata.

„Da ne pričamo šta je sve pisalo u dokumentima i sporazumima sa Evropskom unijom na osnovu čega smo dobili pretpristupnu pomoć, gde je sve bilo taksativno navedeno šta ćemo do kog datuma da uradimo.

„A mi te domaće zadatke nikad nismo uradili", ističe Verbić.

Polovina nastavnika radi na određeno vreme

Polovina nastavnika u osnovnim i srednjim školama nema stalni radni odnos, što je ozbiljan problem, navodi se u publikaciji Ključni podaci o obrazovanju u Srbiji koju je izradila Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU).

Problem je dodatno je otežala zabrana zapošljavanja u javnom sektoru, koja je trajala sedam godina, sve do početka 2021.

Pored toga, i dalje mnogi od nastavnika rade sa nepunim fondom časova, napominje bivši ministar.

Nastavnici treba da obrazuju generacije učenika, a neretko moraju da brinu o egzistencijalnim problemima
Jakov Ponjavic
Nastavnici treba da obrazuju generacije učenika, a neretko moraju da brinu o egzistencijalnim problemima

„Oni koji su za stalno (zaposleni) oni su prezaštićeni, mogu da rade šta hoće, mogu njima da budu nezadovoljni i učenici i roditelji njima niko ništa ne može.

„A oni koji su na određeno čak i da su najbolji sutra mogu da ostanu bez posla", dodaje Verbić.

Kao jedan od neurađenih domaćih zadataka od pre 18 godina, navodi uvođenje platnih razreda koji bi omogućili da uspešniji nastavnici budu bolje plaćeni.

„Platni sistem bi morao da omogući da postoji napredovanje u službi, koje nije vezano samo za godine već za ono što su radili.

„Svi uspešni obrazovni sistemi imaju takav sistem da neko može imati i duplo ili 2,5 puta veću platu od osnovne, u zavisnosti od toga koliko radi i koliko se trudi", navodi Verbić.

Situaciju komplikuje i to što se gotovo sve odluke donose na jednom mestu - u Ministarstvu prosvete.

Tako se, kaže Verbić, dobija „neosetljivost na lokal" i škole čekaju odobrenje iz Beograda da li mogu da zaposle nekog nastavnika na puno radno vreme.

Više od trećine 15-godišnjaka u Srbiji funkcionalno nepismeno

Srpska akademija nauka i umetnosti nedavno je, posle brojnih predavanja štampala publikaciju - „Ključni podaci o obrazovanju u Srbiji".

Jedan od autora publikacije je Ivan Ivić, psiholog i univerzitetski profesor u penziji koji je ceo radni vek posvetio intelektualnom razvoju i sposobnosti učenja kod dece.

U ovoj knjizi se kao ključni nalaz navodi podatak sa PISA testiranja iz 2018. koje se smatra objektivnim pokazateljem đačkih postignuća iz matematike, prirodnih nauka i čitanje i razumevanje raznovrsnih tekstova.

U ovoj trećoj grupaciji pitanja, koja se smatra najvažnijom jer od te veštine zavise u velikoj meri i drugi oblici učenja, pokazalo se da je trećina učenika prvog razreda srednje škole, funkcionalno nepismeno.

„To znači da kada čitaju jedan tekst oni mogu da shvate otprilike koja je opšta tema i da izvuku pojedinačne činjenice iz tog teksta, ne mogu da razumeju celinu poruke i pozadinu.

„Ne mogu da povežu to što su pročitali sa drugim znanjima i životnim iskustvima, toga nema i zato su funkcionalno nepismeni", navodi Ivić za BBC.

profesor
BBC

PISA testiranje iz 2018. godine pokazalo je da je 37,7 odsto petnaestogodišnjaka u Srbiji funkcionalno nepismeno, objavljeno je u publikaciji.

Takvo stanje se nije promenilo u poslednjih 10 godina.

„To praktično znači da oni ne mogu da koriste udžbenike za osnovnu školu, a ipak je završavaju.

„Tako što imamo vrlo labavi sistem ocenjivanja i oni završe i srednje škole, naročito neke srednje stručne i takvi idu u visoko obrazovanje", kaže Ivić.

Veliki broj odlikaša, a nema podataka o kvalitetu obrazovanja

Druga strana medalje je veliki broj odličnih učenika.

Nema podataka o stvarnim obrazovnim postignućima na svim nivoima obrazovanja od osnovnog do doktorskih studija, upozorava Ivić.

Jedinstven informacioni sistem odavno je zadatak koji Srbija ne ispunjava.

Kako ovaj profesor navodi, Unesko je tražio da svaka zemlja ima sistematsko vođenje evidencije o stanju u obrazovanju kako bi se obrazovne politike vodile na osnovu tih saznanja.

„To Srbija nema", ističe Ivić kao najvažniji sistemski problem.

„Postoji oko 45 odsto odlikaša, a ne zna se kakva stvarna znanja stoje iza toga", kaže on.

U publikaciji se navodi da je poslednjih godina „došlo do inflacije visokih ocena, te ocene nisu više validan pokazatelj školskih postignuća".

Protekle tri školske godine u osmom razredu 40-45 odsto učenika imalo je odličan uspeh, a čak 14 procenata je steklo Vukovu diplomu.

Kao jedina dva objektivna pokazatelja postignuća Ivić navodi takozvanu malu maturu i PISA testiranja, a u oba slučaja rezultati su svake godine sve lošiji.

Analiza Zavoda za vrednovanje kvaliteta obrazovanja i vaspitanja pokazala je da su na završnom ispitu na kraju školske 2020/2021. godine u poređenju sa prethodnom školskom godinom ostvareni prosečno bolji rezultati, ali da je broj odlikaša i vukovaca gotovo isti.

Nekad podataka nema i zbog interesnih grupa, poput profesora na fakultetima koji neće da se zna na koliko fakulteta su istovremeno zaposleni.

„Nalazili smo primere nastavnika koji rade na devet visokoškolskih ustanova i zarađuju tamo", kaže Ivić.

Dvostruko više mesta na fakultetima nego što se rodi dece

A vrata visokog obrazovanja su širom otvorena.

Za prvi stepen visokog obrazovanja (akademske, strukovne i specijalističke) studije akreditovano je enormnih 1.683 studijskih programa, a za upis u prvu godinu osnovnih studija akreditovano je takođe enormnih 113.852 mesta, piše u publikaciji.

Poređenja radi, 2012. godine bilo je akreditovano 913 programa i 66.853 mesta - skoro dvostruko manje.

Ako se zna da se poslednjih godina u Srbiji godišnje rađa oko 65.000 dece, navodi se u dokumentu, i da 40.000 maturanata želi da upiše fakultete, to znači da svaki kandidat ima tri mesta za upis.

„To pokazuje da se obrazovna ponuda ne razvija iz potreba stanovništva, već iz profitnih potreba visokoškolskih ustanova, jer se i privatne i državne finansiraju po glavi studenta.

„Razvijaju puno programa i mesta, da bi mogli da opstanu", kaže Ivić.

Postavlja se pitanje kako su dobijene akreditacije, ako se zna da nema dovoljno nastavnika za sve to.

„Ne isključujem mogućnost i zloupotreba i korupcije kod akreditacije.

„Iz toga sledi da su kvalitet te nastave i diploma, već samo na osnovu broja nastavnika, vrlo problematični", naglašava Ivić.

Da je uvedeno spoljašnje ocenjivanje učenika, poput državne ili međunarodne mature, bio bi daleko manji priliv na fakultete, uveren je on.

Takođe, predlagao je da gimnazije budu jedine škole posle kojih će moći da se upiše bilo koji fakultet, a da se iz stručnih škola mogu upisivati srodni fakulteti.

„Ovako, ako završite laganu četvorogodišnju školu i imate odličan uspeh, onda idete na prijemni ispit.

„U startu, sa odličnim uspehom, i iole pristojnim rezultatom s prijemnog možete se upisati na bilo koje studije, to je problem", napominje Ivić.

Vladica Cvetković, redovni profesor Rudarsko-geološkog fakulteta, član Sanu i predsednik Akademijskog odbora za visoko obrazovanje, pravi razliku između „dva stuba problema".

Prvo su poražavajući podaci, drugo je sprega politike i često nedovoljno angažovane akademske zajednice.

„Postoji zagrljaj u negativnom smislu između visokog i srednjeg obrazovanja, koji je poguban za društvo", kaže Cvetković.

I tu, napominje, ne treba upirati prstom u privatne fakultete, jer oni čine petinu visokog obrazovanja.

„Sve zlo što dolazi, dolazi od našeg državnog visokog obrazovanja, ono je glavni mešetar, a zašto bi privatnici bili odgovorniji", dodaje profesor.

Analizirajući sve podatke iznete u publikaciji, Cvetković stanje poredi sa „kičmom koja boluje na svim nivoima".

„Ministarstvo za potkusurivanje"

Srpska akademija nauka i umetnosti organizovala je 17. i 18. septembra skup o obrazovanju na kom su prisustvovali predsednik SANU Vladimir Kostić, tadašnja rektorka Beogradskog univerziteta Ivanka Popović, patrijarh Porfirije, ali ne i ministar prosvete.

Na tom skupu među govornicima je bio Cvetković koji je održao predavanje „Zašto je srpsko visoko obrazovanje nemoguće reformisati?".

U razgovoru za BBC on objašnjava da sumnja da je reforma moguća i na ostalim nivoima - u osnovnim i srednjim školama.

„Kad pogledate šta sve u sebi naš obrazovni sistem sadrži, vi pomislite pa to stvarno teško da može da se reformiše kako želimo - čarobnim štapićem.

„Imate više od 100.000 ljudi koji na raznim nivoima obrazovanja rade sa preko milion učenika i studenata", kaže Cvetković za BBC.

Pola miliona dece je u osnovnim školama, i po 250.000 u srednjim školima i na fakultetima.

„Uzmite još nekoliko hiljada ustanova na svim nivoima i onda pomislite kako tako veliki i složen sistem može da funkcioniše sa jednim ministarstvom koje služi za političko potkusurivanje.

„To ministarstvo se dobija uzgred, niko ga neće, posle formiranja vlade nekoliko dana je stajalo na stolu dok ga nije uzeo Ružić - čovek sa nula iskustva", kaže Cvetković.

Ministar Branko Ružić je dugogodišnji funkcioner SPS, diplomirani politiklog, koji je u više mandata bio narodni poslanik i ministar u vladi, ali je prvi put dobio resor prosvete oktobra 2020. godine.


Ministarstvo: Usmereni smo na digitalizaciju

BBC je nedeljama pokušavao da o ovim pitanjima razgovara sa ministrom ili nekim od predstavnika Ministarstva, ali umesto sagovornika dobili smo uopšteni pisani odgovor.

Iz Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja podsećaju da su ove godine usvojena dva propisa iz ove oblasti - Zakon o studentskom organizovanju i Zakon o izmenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju.

Pored zakonske regulative, najavljuju da će i dalje biti usmereni na proces digitalizacije obrazovanja koja se ogleda u opremanju škola IKT infrastrukturom, unapređenju kompetancija učenika i nastavnika i uspostavljanju elektronskih servisa od kojih je najvažniji Jedinstveni informacioni sistem u prosveti, navode u dopisu.

Nastaviće, dodaju, sa ulaganjem u infrastrukturu na svim nivoima obrazovanja - od predškolskog do visokog obrazovanja.

„Gradimo nove škole, a osim rekonstrukcije i izgradnje novih zgrada fakulteta, predviđena je i izgradnja novih studentskih domova i proširenje kapaciteta postojećih", kažu iz Ministarstva.


Škole nisu „u sjajnom stanju"

U Srbiji i dalje postoje škole sa poljskim toaletima.

U učionici se greju na peć na drva
Marko Čikarić
U učionici u školi u Tovrljanima se greju na peć na drva

Prema podacima zavoda za javno zdravlje, toaleti ili lavaboi za pranje ruku ne postoje ili ne rade u najmanje 87 školskih objekata u Srbiji, a istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Srbije od januara 2021. pokazalo je da taj broj raste.

Iako predstavnici države tvrde suprotno, škole nisu „u sjajnom stanju", ni kad je reč o opremi i sredstvima, dodaje Dimitrijević, što je pandemija dodatno ogolila.

Ministar prosvete Branko Ružić pohvalio se načinom na koji je Srbija organizovala onlajn nastavu u doba korone, na skupu u organizaciji Organizacija Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESKO).

„Uspeli smo da, bez dana odlaganja, pružimo isti kvalitet obrazovanja za svako dete u Srbiji, zahvaljujući pre svega, rezultatima postignutim u digitalizaciji pre kovid krize", rekao je Ružić, u okviru sesije „Digitalna transformacija i budućnost obrazovanja".

Ana Dimitrijević ima drugačije iskustvo.

„Radim u Devetoj gimnaziji koja je jedna od najboljih u državi i nalazi se u glavnom gradu, a nismo imali vaj-faj", kaže Dimitrijević, dodajući da je uveden početkom ove školske godine.



Procenti stanovništva Srbije po nivoima školske spreme (Popis RZS, 2011)

  • Bez škole 2,7 odsto
  • Nepotpuna osnovna škola 11,0 odsto
  • Završena osnovna škola 20,8 odsto
  • Srednja škola 48,9 odsto
  • Više obrazovanje 5,7 odsto
  • Visoko obrazovanje 10,6 odsto

Izvor: publikacija - Ključni podaci o obrazovanju u Srbiji


Zahtevnost roditelja

U obrazovnom trouglu su, pored nastavnika i đaka, i roditelji.

Kada je Ana Dimitrijević bila učenica, njeni roditelji su išli u školu samo na roditeljske sastanke.

„Pobunili bi se samo ukoliko bi u odnosu na mene bilo primenjeno nešto protivzakonito, tipa da me učiteljica udari", priseća se.

Danas je i to drugačije.

Roditelji su mnogo uključeniji i nekad imaju prevelika očekivanja od dece.

„Ono što nama smeta je da se roditelji mešaju u nastavu i ocenu, a i to se dešava", kaže Dimitrijević.

Ona nije imala loša iskustva sa roditeljima, a razredni starešina je već 15 godina.

Bez obzira na to što joj nekad treba dodatni posao da bi mogla da zaradi dovoljno, učionica joj je i dalje mesto iz snova.

Zato i želi da se stanje popravi.

„Divno je biti profesor, ja taj posao obožavam i ne bih radila ništa drugo ni za šta na svetu".


Možda će vas zanimati i ova priča


Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

  • Dunavac

    02.12.2021 16:32
    Ministre,proveri i reaguj
    Problem u prosveti, pogotovo u novosadskim gimnazijama su stariji, nabeđeni profesori (naravno ne svi,ali veliki broj) glavnih predmeta, koje mrzi da po ko zna koji put predaje istu lekciju.Podstaknuti sistemom nastave u vreme korone,samo teraju đake(govorim o odličnim đacima željnim obrazovanja) da prepisuju ogroman broj stranica koje im nastavnik prosleđuje putem google učionica,češće viber-om i sl,a koji su davno napisane.Bez puno objašnjavanja i truda se pretrčava obimno gradivo,a nastavnicima je bitno samo da se kaže da je plan nastave ispunjen.Tužno je što roditelji zato moraju stalno da plaćaju privatne časove i time još više opterećuju decu,ali je to jedini način da deca uspešno,za budućnost,nauče ono što će im trebati. A ti nastavnici u gimnazijama neka nastave da im se hvale svojim stečenim titulama,izgleda da je to najbitnije... Tuga!!! Pitajte gimnazijalce i proverite.
  • SANDRA

    02.12.2021 14:49
    ŠKOLA I SRBIJA
    U gradivo se ne mešam, nisam stručnjak da sudim da li je preobimno, da li je prilagođeno, da li ima previše lektira i slično. Kod zahtevnijih i vrednih nastavnika više se nauči. Meni smeta onaj mali broj nastavnika koji baš i ne radi svoj posao, niti nešto se trudi da ispredaje, niti zahtevno ocenjuje, niti motiviše tu decu da nešto nauče, izvežbaju. Pitam se kako uopšte ocenjuju. Kako tu dete dobije 4 a ne 5, tako što se manje dopada nastavniku :). Smetaju mi i nastavnici koji na svoj blog okače slajdove i vežbe i smatraju da su time ispredavali za kontrolni, a radna sveska i udžbenik jedva da se i koristi za rad na času i domaći rad.
  • SANDRA

    02.12.2021 14:32
    ŠKOLA I SRBIJA
    U gradivo se ne mešam, nisam stručnjak da sudim da li je preobimno, da li je prilagođeno, da li ima previše lektira i slično. Kod zahtevnijih i vrednih nastavnika više se nauči. Meni smeta onaj mali broj nastavnika koji baš i ne radi svoj posao, niti nešto se trudi da ispredaje, niti zahtevno ocenjuje, niti motiviše tu decu da nešto nauče, izvežbaju. Pitam se kako uopšte ocenjuju. Kako tu dete dobije 4 a ne 5, tako što se manje dopada nastavniku :). Smetaju mi i nastavnici koji na svoj blog okače slajdove i vežbe i smatraju da su time ispredavali za kontrolni, a radna sveska i udžbenik jedva da se i koristi za rad na času i domaći rad.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije BBC - BBC