Država investitorima "duguje" još 100 miliona evra subvencija

Trenutno je država zadužena sa preko 100 miliona evra obaveza koje u narednim godinama treba da isplati kao podsticaje, piše Nova ekonomija.
Država investitorima "duguje" još 100 miliona evra subvencija
Foto: Pixabay
Obimne subvencije investitorima imaju i dodatni negativni efekat na deficit budžeta i na javni dug. Osim toga, isplate se ugovaraju u tranšama, pa se terete i budžeti za naredne tri, četiri godine sa ugovorenim isplatama po više desetine miliona evra godišnje (plus Fiat). 
 
Srbija je na prvom mestu u svetu po broju stranih direktnih investicija u 2019. godini, objavio je ugledni britanski časopis "Fajnenšel tajms". Naša zemlja privukla je, kako se navodi, 107 projekata direktnih stranih investicija u 2018. godini, odnosno za 26 više nego 2017. godine, što je rast za gotovo jednu trećinu. Srbija je, kako se dodaje, preuzela od Mozambika lidersku poziciju po vrednosti indeksa i popela se za jedno mesto u odnosu na prethodnu godinu. 
 
Kako navodi Nova ekonomija, zasluga za to, nema sumnje, pripada politici subvencija koju sprovodi Vlada Srbije. Država investitorima daje sve, od novca do izgradnje hala, pa čak i onima koji jednostavno motaju kablove i u tome se sastoji njihova investicija. Od "kablovaca" prvi koji su shvatili da mogu da "izboksuju" i besplatnu halu bili su Finci. 
 
Tako je finska kompanija PKC ugovorila sa Vladom i opštinom Smederevo da "otvori" fabriku za kabliranje u Smederevu, gde bi zaposlili 1.500 radnika (pretežno nekvalifikovane ženske radne snage) uz obavezu opštine Smederevo da na teret svog budžeta izgradi fabričku halu i da je izda u zakup po beneficiranim uslovima PKC-u. Strani partner se obavezao da uloži ukupno osam miliona evra, a da država isplati 7,5 miliona evra subvencija. Uz to, opština Smederevo ulaže 10 miliona evra u izgradnju hale, koja će biti izdata PKC-u u zakup po beneficiranim cenama. 
 
Logično je postaviti pitanje šta će opštini fabrička hala u svojini? Zašto opština Smederevo uzima kredit kod poslovne banke da bi izgradila halu, umesto da ulaže u objekte infrastrukture u njenoj nadležnosti koji će biti na dobrobit svih građana? 
 
Po pravilu, takve hale se izdaju u zakup po niskim cenama i pravo je pitanje kada će se lokalnim samoupravama isplatiti izgradnja tih objekata, i šta će da rade sa tim "investicijama" ako prestane proizvodnja, a opština mora još godinama da vraća kredite za prazne zgrade.
 
Sličan princip i u Novom Sadu
 
To nije bio slučaj samo u Smederevu, isto se desilo i u Novom Sadu, gde je grad preuzeo obavezu izgradnje fabričke hale. 
 
Možda bi moglo da se razume "skidanje košulje" u Smederevu, u trenutku kada je poslovanje železare visilo o koncu i gradu pretila potpuna katastrofa u slučaju gubitka 5.000 radnih mesta. Međutim, zašto je grad Novi Sad, koji je 2015-2016. godine bio u neuporedivo boljem ekonomskom položaju od Smedereva 2011-2013. godine, pristao da izgradi halu za američkog investitora, isto u kablovskoj industriji? 
 
Možda je odgovor na prethodno pitanje bio u nameri da se po svaku cenu privuku investicije u Novi Sad pred lokalne izbore 2016. godine. Tako su uz veliku pompu ugovorene dve "velike" investicije kablovske industrije.  Prvo je sklopljen ugovor da se subvencioniše Delfi-Pakard sa 18 miliona evra za 2.000 radnih mesta u Novom Sadu (i 1.000 na drugoj lokaciji), koji će koristiti iznajmljene prazne hale Neobusa. 
 
 
Ali, kako navodi Nova ekonomija, pravi biser je "investicija" Lira, za koju je pored subvencije od 9,6 miliona evra, grad Novi Sad (po smederevskom receptu) pravio halu od 28.000 kvadrata, za koju Lir plaća zakup od samo 2,5 evra po kvadratu. Ulaganje Grada procenjuje se na oko četiri milijarde dinara (zemljište i hala), odnosno, Grad će taj iznos naplatiti od zakupa za 40 godina, ne računajući kamate na kredite koje će Novi Sad vraćati. 
 
Zanimljivo je i koliko ulaže sam Lir, a to je ne više od 9,5 miliona evra u opremi. Na ovaj način, postignut je novi neslavni rekord u subvencionisanju, odnosno državno ulaganje od preko 40 miliona evra (subvencija i izgradnja hale) četiri puta je veće od ulaganja "investitora". 
 
Poneko dobija i 60.000 evra po zaposlenom 
 
Kada je Fijat "probio led", teško je bilo "odbiti" i razne druge investitore sa zahtevima čije ispunjavanje nema nikakve ekonomske logike za državu. Najveće izdvajanje po zaposlenom posle Fijata je subvencija kompaniji Mišlen za zapošljavanje 500 radnika u Pirotu, kojoj je odobreno 30 miliona evra (četiri godišnje tranše od po 7,5 miliona). 
 
Takav nivo subvencija je apsolutno neisplativ za državu; uz subvenciju od 60.000 evra po radnom mestu uz pretpostavku neto plate od 300 do 350 evra (kolika je bila u trenutku ugovaranja subvencije), potrebno je čak 25 godina da se uplatom poreza i doprinosa na plate subvencija isplati državi, i to ne računajući kamatu na sredstva koje daje država (a koja mora da se zadužuje da bi to isplatila). 
 
Mišlen nije jedini slučaj probijanja "granice" od 10.000 evra. "Magični" iznos od 10.000 evra po radnom mestu premašen je u slučaju investicije u Bariču, gde je ugovoreno oko 28.000 evra po radnom mestu, kao i za Falke u Leskovcu, gde se za zapošljavanje 24 radnika isplaćuje 850.000 evra. 
 
Opravdanost subvencija diskutabilna 
 
Prema Fiskalnom savetu, efekti subvencionisanih investicija su veoma diskutabilni. Treba napomenuti da ne postoji nikakva studija o analizi efekata subvencionisanja, niti komparativna studija o uslovima poslovanja
 
 
Postojeći privredni subjekti dovode se u krajnje nepovoljni položaj prema investitoru koji dobija od države preferencijalne uslove, i to ne samo kroz novčani podsticaj, već i kroz izgradnju proizvodnih kapaciteta, uz izdavanje u zakup po privilegovanim cenama. 
 
Posebno je problematično što se velikim delom radi o ulaganjima koja ni na koji način ne predstavljaju ozbiljno podizanje domaće industrije. Što je još gore, pogoni kablovske industrije, koja je dominantna u subvencionisanju, mogu se u roku od nekoliko meseci preseliti u neku drugu državu i ne donose nikakav tehnološki napredak. Ne treba da nas iznenadi ako nakon isteka ugovornog perioda od pet godina, te kompanije jednostavno odu u neku drugu državu - koja će im ponuditi nove subvencije, jer ta industrija ni na koji način nije vezana za lokalnu sredinu. 
 
Ceo tekst Nove ekonomije čitajte OVDE.
  • novosađanka

    30.09.2019 15:06
    Subvencije i podstiicaju služe za podmićivanje najgorih, nazovi privrednika stranaca da bi došli u Srbiju, zaposlili nešto radnika, za 20.000 dinara, bili tu besplatno dok traju subvencije, uzeli profit i nestali.
    Dugove stranačkoj bagri, će platiti građani a Vučić se samo slikao kod tkzv. otvaranja tkzv fabrike.
    Da subvencije daju poljoprivrednicima, domaćim privrednicima za biznis , ne pada im na pamet.
  • D

    30.09.2019 00:30
    .
    Dakle, dali smo strancima da nam pokore zemlju, PLUS smo im duzni sto su nam pokorili zemlju.
    BRAVO POLITICARI. Sve bi vas u Gulag trebalo poslati.
  • /

    29.09.2019 19:59
    /
    A kontinental?

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Biznis i ekonomija

"Esprit" bankrotirao u Nemačkoj

Poznati trgovački lanac Esprit podneo je zahtev za bankrot na sudu u Diseldorfu, javlja časopis TextilWirtschaft, prenosi Slobodna Dalmacija.

Povećane devizne rezerve Srbije

Bruto devizne rezerve zemlje su na kraju aprila iznosile 25,1 milijardu evra, što je najviši nivo krajem meseca od 2000. godine, od kada se prate podaci na taj način.