Evropa i dalje kupuje rusku naftu i gas, a kad će prestati - ne zna se

Mada se Zapad upregao iz sve snage da embargo u poslovanju sa Rusijom proširi i na energente, u Moskvu se samo od izvoza nafte i gasa dnevno sliva oko milijardu evra.

Već danima na frontu u Ukrajini nema pomeranja, zaraćene strane su se ukopale na utvrđenim pozicijama i prešlo se na dugo ratovanje. Teško da Rusija može biti zadovoljna, bila je blizu osvajanja i Kijeva i Harkova, dva najveća i najvažnija grada, sada je ambicije svela na mnogo manje teritorije na istoku i jugu susedne države u kojima, inače, u velikom broju živi rusko ili stanovništvo koje govori ruskim jezikom.

Prihod Rusije
 
Međutim, u ekonomskom ratu između Zapada i Rusije, stvari, za sada, po Moskvu idu mnogo bolje. Mada su na Zapadu uveli čak pet sukcesivnih lanaca sankcija, u kojima su upotreba dolara kao oružja i zaplena novca ruske centralne banke najefikasnije sredstvo, potpuno su nezadovoljni. Osnovni razlog je veliki prihod ruske strane od izvoza, čak za cirka 30 odsto veći nego što je bio prošle godine kada nije bilo kaznenih mera. Razlog su ekstremne cene nafte i gasa, pa samo od inoplasmana svoja dva glavna aduta Moskva tokom tri meseca rata dnevno prihoduje oko milijardu evra. Time je, i to obilato, nadoknađen pad prihoda usled sankcijama bitno ograničenog izvoza brojnih drugih roba i usluga.
 
Takav tok događaja su u Vašingtonu i Briselu podstakli razmišljanja da će u borbi protiv Rusije biti malo uspeha, pogotvo na relativno kraći rok, ukoliko se protivniku ne izbije iz ruke jak adut. Pre mesec dana je i prezentovan šesti krug mera u kome je planirano da u roku od pola godine sankcije obuhvate i naftu, dok bi rok za bojkot ruskog gasa bio nešto duži, otprilike dve i po godine.
"Zeleni" iz Nemačke
 
No, izgleda da sa realizacijom ovako oštre mere i dalje ima ozbiljnih poteškoća. Razlog je jednostavan i upravo stoga neubičajeno izražen. Zavisnost ne tako malog broja evropskih država od ruske nafte je prevelika da bi tako lako našle zamenu u kratkom roku. Osim toga, pokazalo se da bi promena itekako koštala, a pojedini troškovi bili bi trajno uvećani.
 
Odlučujući podsticaj uvođenju šestog kruga, koji bi obuhvatio naftu, stigao je iz Nemačke, države koja je do nedavno blizu trećine potrošene nafte pribavljala sa polja najprostranije države na svetu. Međutim, ministar za ekonomiju i ekologiju Habek, uspeo je da napravi plan po kome do kraja godine nemačka zavisnost od ruske nafte ne bi premašila 12 odsto, te da bi se i ova povezanost mogla dodatno smanjiti štednjom i izgradnjom novih obnovljivih izvora energije.
 
 
 Foto: Beta
 
Glas protiv
 
Bio je, to, praktično, pristanak zemalja Zapada na potpuni prekid kupovine ruske nafte, kako je to osmišljeno u Vašingtonu. Kao glavni evropski zagovornik što bržeg sprovođenja šestog, a potom i sedmog kruga sankcija, kojima bi bio obuhvaćen i gas, nametnula se niko drugi do predsednica Evropske komisije Urlike fon der Lajen. Ipak, do sada nije postignuta evrounijska saglasnost, pa je ostalo da se najkasnije do sredine juna, uzimajući u obzir tešku poziciju pojedinih država, osmisli način kako da se realizuje prekid nabavke nafte od Rusije.
 
Najžešći glas protiv bojkota ruskih energenata čuo se u Mađarskoj. Razlog je jasan - kao i Slovačka i Češka, Mađarska naftovodom "Družba" iz Rusije pribavlja 75 odsto od oko šest i po miliona tona nafte koliko prosečno potroši za godinu dana. Međutim, njene rafinerije su prilagođene na preradu takozvane teške nafte, u koje spadaju i ruska i iračka, a da bi se prilagodile optimalnoj preradi "lake" nafte potrebno je da uloži najmanje 600 miliona evra u prerađivačke pogone. Takođe, neophodno je i da se oko 250 miliona evra uloži u povećanje kapaciteta Jadranskog naftovoda. Još je nepovoljnije što što bi nabavka od drugog kupca i transport novim koridorom učinili da nafta za mađarske rafinerije bude skuplja između 15 i 20 dolara po barelu u odnosu na nabavku iz Rusije.
 
Razljućeni brodovlasnici
 
Slovačka, takođe, ima visoku naftnu zavisnost od Rusije, nabavljajući i 90 odsto svojih potreba, baš kao i Češka, koja ima mogućnost da ne baš malom dogradnjom naftne mreže gorivo ubuduće pribavlja preko Italije i Austrije. Nezadovoljstvo totalnim bojkotom ruske nafte iskazale su i Bugarska i Hrvatska, ali u Briselu nisu pokazali previše razumevanja za ove dve zemlje, smatrajući da, kao države sa izlaskom na more i sa lučkim terminalima dovoljnih kapaciteta, sirovu naftu mogu slobodno da nabavljaju od ostalih prodavaca i da ih tankerima, bez problema, prenesu do svojih rafinerija na obali. 
 
Rusija dnevno izvozi oko 4,7 miliona barela, odnosno 620.000 tona nafte, od toga najmanje polovinu evrounijskim državama. Unija je svesna da je nafta roba za kojom je potražnja na tržištu iznad ponude, pa u Briselu nameravaju da kompanijama u većinskom vlasništvu evropskih pravnih ili fizičkih subjekata, bez obzira gde su registrovane, takođe narede zabranu kupovine ruskih energenata. Zabrana bi se odnosila na kupovinu bez obzira na to da li stiže cevovodima ili brodovima. 
 
To nije sve, Lajenova pokušava da evropskim firmama zabrani i da transportuju rusku naftu za druge kupce, odnosno pod udar sankcija bi došlo i osiguravanje ruske nafte, pogotovo rad na održavanju i razvoju ruskih nalazišta. Cilj je onemogućiti da Rusi naftu prodaju i bilo kom drugom i tako Moskvu u potpunosti liše najvažnijeg deviznog prihoda.
 
Međutim, protiv ovih mera su Grčka, Kipar i Malta, države u kojma stoluju najveći brodovlasnici zabrinuti da bi ih oštra mera trajno udaljila od zahvalnog ruskog naftnog tržišta.
 
 
 Foto: Pixabay
 
Gubljenje konkurentnosti
 
Unija je minimalno ublažila predlog tako što je Mađarskoj i Slovačkoj dopustila kupovinu ruske nafte do kraja 2024. godine, dok bi rok za Češku bio pola godine kraći. No, ni ova varijanta predloga još nije usvojena, šta više iz Pešte, Bratislave, Praga, ali i Berlina, stižu primedbe da bi u slučaju kompletnog zapadnog bojkota ruskih energenata nafta za evropskog kupca dostigla još veću cenu nego što je poslednjih dana kada se vrti oko 118 dolara za barel, više nego ikada u poslednjih deset godina.
 
Upravo naglo poskupljenje goriva, kao i ostalih sirovina, opasnost su po privrede evropskih država, posebno po vodeću nemačku ekonomiju. Inače preopterećena visokim ekonametima, solidnim zaradama, ekonomija Nemačke bi umnogome izgubila konkurennost ako bi morala još i gorivo da plaća skuplje od rivala.
Bez preciznog plana
 
Možda je na prvi mah izgledalo da razvijeni i bogati Zapad može relativno jednostavno da promeni dobavljača, čak i kada je u pitanju delikatan biznis kakav je višedecenijska isporuka fosilnih energenata iz Rusije u Evropsku uniju. Pokazalo se da nije uspeo da donese iole precizniji plan o zabrani kupovine ruske nafte. Za sada je samo konstatovao da je u pripremi plan "oslobađanja zavisnosti od ruske nafte" i priznao da će cena preorijentacije biti veća od 210 milijardi evra. Kako će tek biti u slučaju gasa, gde je međuzavisnost EU i Rusije mnogo veća, a ceo posao transporta je mnogo složeniji. 
 
Sa druge strane, daleko od toga da Rusija može bezbrižno da se odnosi prema neprekidnom ojačavanju sankcija najrazvijenijeg dela sveta. Decenijama je nalazišta i transportnu infrastrukturu razvijala prilagođavajući ih evropskim kupcima. Sada mora da skupu infrastrukturu usmerava prema Aziji, dok je put do novog kupca mnogo duži, time i skuplji. Sa mnogih ruskih nalazišta cevovodi vode ka Evropi, ubedljivo najvećem dosadašnjem kupcu. Transport prema azijskim partnerima neretko zahteva i angažovanje nuklearnih ledolomaca, što usporava i dodatno poskupljuje isporuku.
 
Moskva bez izbora
 
No, Zapad ne odustaje od namere da Rusiju u potpunosti izoluje od Evrope, pa Moskva mora da traži partnere na drugim stranama, pre svega u Aziji. To je temeljita preorijentacija, neće biti ni brza, ni jeftina. Ali, Rusija nema izbor. Ipak, ponečim može da bude zadovoljna. 
 
Zemlje OPEK-a, pre svih Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati odbijaju da povećanjem proizvodnje nadoknade onu količinu nafte koja se gubi potiskivanjem Rusije sa tržišta, a slično se ponaša i Katar, uz Rusiju najveći svetski izvoznik gasa. Time se održava izrazito visoka cena kako nafte, tako i gasa, što odgovara svim izvoznicima, i Moskvi.
  • Лиманац

    25.05.2022 15:13
    z
    Руска рубља је из дана у дан све јача и јача.
  • Zamenik zamenika

    25.05.2022 14:56
    "EU odbijajući ruske energente vrši ekonomsko samoubistvo, ali to je njihova stvar." Vladimir Putin
  • Gavril

    25.05.2022 14:50
    Intervju premijera Estonije: -Mi ne zavisimo od isporuka gasa iz Rusije. Odakle uzimate gas? -Kupujemo iz Finske i Letonije. A odakle njimagas? -Iz cevi.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Biznis i ekonomija

Mali: Od 1. maja jeftiniji gas za privredu

Ministar finansija Siniša Mali izjavio je danas da je jedan od najvažnijih rezultata upravo završene Misije MMF postignuta saglasnost u vezi sa promenom metodologije obračuna cene gasa za privredu.