Skupa struja odvlači fabrike iz Evrope - šta se dešava?

Državnici Nemačke već decenijama rado ističu podatak da u najrazvijenijoj evropskoj državi na 82 milona stanovnika ima više od 47,5 miliona popunjenih radnih mesta.
Skupa struja odvlači fabrike iz Evrope - šta se dešava?
Foto: Pixabay
Na tim poslovima redovna i pristojna primanja zarađuje i više od deset miliona stranaca.
 
Međutim, lako je moguće da već za koju godinu u Berlinu više ne budu u rukama imali tako snažan adut. Razlog je sve uočljivija nesklonost kompanija, kako stranih tako i domaćih, da ulažu u državu sa izrazito skupom električnom energijom i izuzetno strogom regulativom kada je u pitanju zaštita okoline.
Struja skupa, zahtevi strogi
 
Najmoćnija evropska država je i do sada bila poznata po zahtevnosti pa su kompanije, ipak, neprekidno ulagale. Ali, septembra prošle godine u SAD je na snagu stupio Zakon protiv inflacije sa idejom da privuče ulaganja prvorazrednih svetskih firmi u nove proizvodne pogone.
 
Za ulagače su predviđene subvencije u visini od čak 370 milijardi dolara. Ostavljena je mogućnost da se uz američke subvencije novi pogoni otvore u Kanadi ili Meksiku. Ideja predsednika Bajdena da se poslove otvore u SAD ili neku od dve susedne države, čime bi se postigla manja zavisnost od uvoza iz Kine, odnosno najmnogoljudniju državu bi lišili nekoliko galantnih tržišta.
 
Drugi cilj je da se ugroženi nacionalni dolar, ujedno i rezervna svetska valuta, podrži jačanjem industrijske proizvodnje. Kako je predviđeni iznos subvencija, čiji se veći deo realizuje umanjenjem dažbina, zaista impresivan, očekuje se nalet vodećih svetskih firmi. Dobro osmišljenom koncepcijom, gro podrške vezuje sa za doprinos "zelenoj energetici", pre svega kroz favorizovanje ubrzanog prelaska na električna vozila.
Izneverio i nacionalni ponos
 
Tako je "Tesla" na neki način ostavila nepotpunu jedinu svoju fabriku u Evropi, kraj Berlina. Više od 10.000 radnika već desetak meseci proizvodi vozila, oko 4.000 nedeljno, krajem prošle godine počela je i proizvodnja delova za litijumske baterije, ključni element električnog automobila. Međutim, uprkos ranijem planu, teško da će se na ovom mestu i kompletirati baterije. 
 
Razlog su američke subvecije i Ilon Mask je već potvrdio da će fabriku za izradu baterija graditi uz podršku američkih podsticaja. Osim baterija, Mask će do 2026. u SAD izgraditi i pogon za izradu e-vozila, dok će deset milijardi, takođe uz benefite iz Zakona protiv inflacije, uložiti u Meksiko, na 200 kilometara od granice sa SAD gde kani da izgradi fabriku za proizvodnju više tipova elektrovozila i sa preko 12.000 radnika. Meksikanci imaju veće ambicije i sugerišu da se kompleks upotpuni i fabrikom za proizvodnju baterija.
 
"Stelantis", grupacija koja obuhvata desetak ranije poznatih samostalnih proizvođača, ima trajnu orijentaciju na američko tržište, pa će mu povlastice doći kao kec na jedanaest. Na ulaganja u SAD sprema se i švedski proizvođač delova za električna vozila "Nortvolt", dok će "Šekler", sa preko 83.000 zaposlenih četvrti evropski prozvođač autodelova, po svemu sudeći zadržati postojeće pogone u Evropi. No, nove tvornice gradiće isključivo sa druge strane Atlantika.
 
Ameri željni elektromobila
 
Ni nacionalni ponos "Volksvagen" ne odoleva trendu izmeštanja. U Nevadi će podići postrojenje sa preko 250.000 elektrovozila za godinu dana, dok će pogon za izradu baterija locirati u Kanadi. Razlog je mogućnost da se sirovinama snabdeva iz lokalnih izvora, te laka dostupnost "zelene struje".
 
Naravno da se sve autokompanije preorijentišu na serijsku proizvodnju električnih vozila. Lane je u Kini čak 21 odsto autoprodukcije bilo na električni pogon, dok je u Nemačkoj postotak primetno niži, 14 odsto. U SAD proizovodnja e-mobila gotovo da je na početku i tek šest odsto, cirka 2,4 miliona, ukupne godišnje produkcije je na elektro pogon. 
 
Pomoću Zakona o inflaciji želi se snažno ubrzati transformacija u voznim parkovima Amerikanaca. Za razliku od Evropljana, u SAD su popularni kamioneti i laka teretna vozila na struju i to će biti novi izazov i novo tržište za evropske proizvođače do sada dominantno okrenute standardnim porodičnim vozilima.
 
Odlazi i "Simens"
 
Nisu automobilske firme jedine koje teže da buduće pogone podižu u SAD, a svakako van Evrope. Poznati proizvođač industrijskih gasova "Linde" procenjuje da bi u narednih petnaest sezona na američko tlo mogao da investira više od 30 milijardi dolara, naravno uz dobrodošle subvencije. Zanimljvo je da i firme koje predstavljaju simbol evropske ideje menjaju lokacije investicija. Tako "Simens" namerava već do 2030. da otvori najmanje dve fabrike u SAD, jedna bi proizvodila mnoštvo autodelova, dok bi se druga usmerila na vetroturbine. 
 
Anketa Privredne komore Nemačke pokazuje da od 2.400 firmi najmanje desetina planira da ulaže u SAD. Postotak je najviši u autoindustriji, 24 odsto, ali i 17 odsto hemijskih, posebno farmaceutskih, kompanija želi se ubuduće više okrene ka drugim tržištima, prvenstveno na Novom kontinentu.
Ugrožena radna mesta
 
Zov 370 milijardi dolara jeste veliki mamac, ali daleko od toga da je jedini razlog sve učestalijem izmeštanju proizvodnje iz Evrope u SAD. Možda je i bolnije iskustvo sa cenom struje i promašajem evropske energetske politike. Nakon raskida višedecenijske energetske saradnje sa Rusijom, električna energija je u evropskim državama između dva i tri puta skuplja nego što je u SAD. Ako se zna da je i evropska ekološka regulativa mnogo strožija, znači i skuplja za proizvođače, od američke, a prava zaposlenih veća, ne čudi da ne mali broj evropskih firmi buduće investicije vidi pre svega u SAD.
 
Pokušaji evropskih političara da ukažu američkoj strani na posledice nove regulative po evropske kompanije, radnike i građane za sada nisu urodili plodom. U susretima sa francuskim, nemačkim i evropskim liderima, Bajden ne samo da je insistirao na neophodnosti ulaganja celog Zapada u SAD, već je još i više insistirao da Evropa prekine i ono malo preostale energetske trgovine sa Rusijom. 
 
Bez ove saradnje struja će na Starom kontinentu duže vreme biti izrazito skupa, pa će ulaganja sve više izostajati. Neće proći mnogo vremena a politika deindustrijalizacije dovešće u pitanje i zadivljujućih 47,5 miliona radnih mesta u Nemačkoj, u prvom redu onih deset miliona na kojima radnici iz Turske, Grčke, Italije, Poljske, sa Balkana, zarađuju za sebe ali i za svoje porodice u matičnoj zemlji.
  • Zemlja čudesa

    08.05.2023 16:51
    Dešava se da je Evropa nasela na američku prevaru. SAD su uvukle Evropu u rat sa Rusijom sa pričom o sreći i blagostanju kada Rusija bude poražena, a u stvari je pretvaraju u koloniju kojom će nesmetano da gospodare. Kao i uvek, u osnovi svake prevare nalazi se pohlepa prevarenog.
  • Anonimus

    08.05.2023 15:07
    Najzad pravi tekst na ovu temu, pohvale autoru i redakciji!
  • Bogdan

    08.05.2023 14:51
    Nuklearna energija, koje su se Nemci sa ponosom odrekli je najzelenija i najjeftinija. Nemci su podlegli propagandi zelenih. Što se pre vrate, to bolje po sve nas.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Biznis i ekonomija