Kad socijalna nepravda pogodi decu

Iako je obrazovanje u Srbiji načelno besplatno, nemaju sva deca jednaka prava da ga iskoriste, što je posledica velikih nejednakosti u društvu i rasprostranjenog siromaštva.
Kad socijalna nepravda pogodi decu
Foto: 021.rs
Gotovo četvrtina stanovnika Srbije živi u riziku od siromaštva, koje je najprisutnije među onima koji imaju niže stepene obrazovanja. Siromaštvom su pogođena i deca, ne samo u materijalnom smislu, nego su zbog svog socio-ekonomskog statusa neretko i predmet diskriminacije ili nasilja među vršnjacima.
 
"U ovoj školi nema tog nasilja na nacionalnoj osnovi, ali se dešava na osnovu toga da li je neko siromašan, ima li ili nema neke patike ili telefon. Mi pričamo o tome na časovima odeljenskog starešine, kažemo da to nije bitno, da to ne čini čoveka. Ono što mi se sviđa je da imaju poverenja u nas i da traže pomoć", rekla je nastavnica hemije u OŠ "Prva vojvođanska brigada" Snežana Kalamković za 021.rs.
 
Slična iskustva imao je i Ranko Hrnjaz, predsednik Nezavisnog sindikata prosvetnih radnika Vojvodine. Kako kaže, socijalno nasilje među decom javlja se ulaskom u pubertet, kada deci postaje bitno kakvu odeću nose, zbog čega se stvaraju razlike među njima. Kako dodaje, rade se neke apsurdne stvari, pa se tako očekuje od porodica lošijeg materijalnog statusa da plate obezbeđenje ili osiguranje škole, iako bi na tome trebalo da radi lokalne samouprava, što sve na kraju ide nauštrb položaja dece.
 
"Ja sam imao slučajeve da dete dođe u školu i boli ga stomak, previja se, izvedete ga sa strane, pitate ga da li je pokvario nečim stomak, dete kaže da nije, da bi onda reklo da nije uopšte jelo. Onda shvatite da je dete gladno, da ne vide drugi izvadite mu nešto novca i ono se vraća posle 15 minuta nasmejano, kao kuću da ste mu dali. Ali ono ne sme ni da se požali drugovima da roditelji nisu imali da mu daju za kiflu, jer će biti ismevano, a morali su neke druge stvari plate. To je nemar države, neko se bahati, a neko ne može da preživi", kaže Hrnjaz.
 
Profesor na Pravnom fakultetu u Beogradu Danilo Vuković, u svojim radovima ukazuje na to da obrazovni sistem u Srbiji ne daje svoj deci jednake šanse. U razgovoru za 021.rs Vuković kaže da je obrazovanje koncipirano kao besplatno i dostupnom svoj deci iz različitih socio-ekonomskih slojev. Kako objašnjava, ne postoje eksplicitne barijere za ulazak u obrazovni sistem, u smislu nametnutih školarina, ali istraživanja pokazuju da nemaju sva deca mogućnost da koriste takvo obrazovanje.
 
"Mi te nejednakosti vidimo na svim nivoima obrazovanja, na nivou predškolskog vaspitanja, delimično na nivou osnovnoškolskog, već na nivou srednjoškoslkog i visokog obrazovanja su nejednakosti veoma vidljive. One idu u tom pravcu da deca roditelja koja imaju viši ekonomski status i stepen obrazovanja lakše dolaze do visokog obrazovanja, pre toga idu u bolje škole, gimnazije, koje lakše i brže vode do visokog obrazovanja. Nejednakosti se pokazuju i tokom školovanja, u smislu da ta deca dobijaju veću podršku za završavanje škole od svojih roditelja, nego deca čiji roditelji imaju manje obrazovanja i novca. Podrška je sve više i više potrebna, jer istraživanja beleže da se proces učenja izmešta iz škole i pomera ka vanškolskom kontekstu", poručuje Vuković.
 
Celu emisiju možete i da poslušate ovde:
 
Analiza Monitoringa socijalne situacije u Srbiji priču o nejednakosti objašnjava na "plastičnim" primerima - jedno od 10 siromašne dece u Srbiji redovno idu u vrtić, dok svako osmo dete iz bogate porodice pohađa predškolsku ustanovu, pet odsto siromašne dece ne završi osnovnu škola, a 55 odsto njih je funkcionalno nepismeno, čak iako su odlični đaci, šansa da upišu gimnaziju je tri puta manja od proseka. 
 
 
Ranko Hrnjaz problem nejednakosti svodi na konkretne stvari. Deca koja su dobri učenici, a dolaze iz siromašnih porodica, teško dolaze do doma, ne mogu da iznajme stan, do fakulteta putuju mnogo duže od onih koji žive u univerzitetskim centrima. U srednjem Banatu, navodi, više od 300 dece završi osnovnu školu, a ne upiše fakultet.
 
"To se dešava zato što roditelji nemaju novca da im plate mesečnu kartu, jer se uglavnom radi o deci sa sela. Ako detetu treba 15.600 dinara za mesečni prevoz, i ako imate dvoje dece, vama samo za prevoz treba više novca nego što su mesečni prihodi. Onda se ljudi iseljavaju, oni koji mogu, deca čiji roditelji nemaju sredstva ostaju sa završenom osnovnom školom, bez obzira na to što je reč o pametnoj i dobroj deci. Iako zakoni kažu da svi imaju jednaka prava, u praksi to nije tako", dodaje Hrnjaz.
 
Nejednake šanse za decu od predškolskog obrazovanja
 
Nejednake šanse javljaju se već u predškolskom obrazovanju. Vuković ukazuje na to da ne postoje mehanizmi koji će omogućiti da deca iz seoskih sredina, koje se nalaze blizu gradova, mogu da koriste predškolske ustanove. Time se dolazi do pretpostavke čemu u stvari služi predškolsko vaspitanje.
 
"Rašireno uverenje kaže da ono služi da se deca čuvaju dok roditelji rade. Istraživanja pokazuju da je na tom uzrastu važno investirati u decu i da deca koja tada dobijaju pripremnu nastavu za školu, kasnije mogu da ostvare mnogo veće uspehe u toku školovanja i da ostvare veći životni uspeh. Znači da je ulaganje u predškolsko obrazovanje jedno od najisplativijih ulaganja u celokupnom sistemu obrazovanja. A mi radimo suprotno, ne ulažemo tu dovoljno, a i onda kada ulažemo to činimo tako da pomažemo one koji inače mogu sami da to reše, pa država subvencioniše troškove predškolskog obrazovanja čak i za one koji mogu da plate, jer imaju više prihoda, a ne kreira ga za one koji ne mogu da plate", smatra Vuković.
 
Oni roditelji koji nemaju dovoljno obrazovanja, vremena ili novca, ne uspevaju da nadomeste ono što škola ne uspeva da im pruži. Statistike pokazuju, poručuje Vuković, da deca iz nižih ekonomskih slojeva ostvaruju lošije rezultate u školi. Tako deca koja dolaze iz porodice nižeg socio-ekonomskog statusa retko upisuju gimnazije, nego se odlučuju za srednje stručne škole, koje ih odmah spremaju za tržište rada. 
 
"Tako porodice smanjuju troškove obrzovanja, ne mogu da finansiraju za decu da idu na fakultet, a to je nama važno, jer smo mi na toj tački u obrazovnom procesu izgubili neku vrednu i pametnu decu koja su mogla da završe fakultet, što je posebno važno kada imate demografski pad kao što mi imamo. Ako govorimo u ekonomskim terminima, nama deca postaju redak resurs", ukazuje naš sagovornik.
 
Vuković ukazuje i na to da je potrebno preispitati i mehanizam kreditiranja i stipendiranja učenika. U Srbiji se prvenstveno nagrađuje uspeh, ali se ne targetiraju ona deca kojima je finansijska pomoć potrebna kako bi mogli da napreduje dalje u obrazovanju. S druge strane, potrebno je raditi i na pitanju infrastrukture, kao što su studentski domovi, subvencionisanje smeštaja učenika, kako bi imali veći pristup obrazovnim ustanovama.
 
Naš sagovornik ukazuje i na trend koji nije karakterističan samo za Srbije, nego za svet, a to je svojevrsna marketizacija obrazovanja. Ovaj saradnik u Monitoringu socijalne situacije u Srbiji, kaže da su radili analize koje pokazuju da u Srbiji postoji oko 240.000 dece koja pohađa časove jezike, gde je generisano jedno tržište vredno gotovo 80 miliona evra godišnje. Tu je i 300.000 dece koja pohađa sportske aktivnosti, a razvijeno je i veliko tržište udžbenika, na čiju visoku cenu roditelji ukazuju pred početak svake školske godine. 
 
"Mi mislimo da je to jedan veliki ulazak tržišta u obrazovanje, a ono po pravilu ne štiti one koji su nižeg socio-ekonomskog statusa. Mislim da je jedan od ključnih zadataka da država zadrži obrazovanje kao neku vrstu javnog sektora koji služi javnom dobru, i da što manje od tih procesa, obrazovnih, sportskih, idu na tržište, a da se što više zadrže u školi, jer je to po mom sudu jedini način da ljudi koji ne mogu da plate sve ono što škola ne može da pruži, zapravo svojoj deci obezbede jednake ishode", zaključuje Danilo Vuković za 021.rs.
 
Pisanje ovog teksta pomoglo je Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije podržavajući projekat Radija 021 "Reci ne, nasilje nije moj izbor". Sadržaj teksta i stavovi izneti u njemu su isključiva odgovornost Radija 021 i ni na koji način ne odražavaju stavove i mišljenja Ministarstva.
  • Bob Rock

    15.12.2018 20:07
    Jadni smo. Ovako kvalitetan tekst, a ovako mlaka reakcija na njega. Tako isto bude i kad je tekst o najavi naplaćivanja lekarskog pregleda u držvanom domu zdravlja. Otreznite se. Za vašu decu ili unuke, odnosno za vaše roditelje ili babe i dede, ali i za vas same zbog budućnosti.

    @javlja se prosvetnik
    Da li si ti dobro pročitao ovaj tekst? Sa razumevanjem? A ako si dobro pročitao sve, onda UŽAS!

    Škola nije socijalna ustanova, ali je škola nešto za šta plaćaju svi građani - da im se deca obrazuju. Ne očekuje se od nastavnika da rade iz svog entuzijazma, i u tom smislu sva kritika ide na račun države. Strašno je ružno reći "pa šta, neka radi on to za džabe, on to voli", a i obije se takav stav društvu o glavu.

    Država mora da obezbedi kvalitetnije obrazovanje našoj deci, nevezano od toga ko gde živi, da li je neko na selu ili u gradu. Država mora da obezbedi građanima kvalitetniju zdravstvenu zaštitu, i to ne tako da onaj iz Beograda ili Novog Sada ima sreće jer ne živi u Zrenjaninu. Država mora da obezbedi efikasnije čišćenje ulica od snega. Sve to, i još mnogo toga.
  • Inspektor Višekruna

    15.12.2018 09:17
    @,@ i @.
    @javlja se prosvetnik hvala što ste se javili. Problem su i porodica i škola. Nikada đaci nisu bili jednaki zbog svog porekla, slažem se. Ali svrha škole je da ublaži tu nejednakost, a ne da je potencira. A porodice prosvetara? Po mom iskustvu, većina pri vrhu što se tiče nameštanja uspeha, opraštanja izgreda.
    @Mama Kontrolni i pismeni stvar ministarstva. U ovoj zemlji đaci će uskoro imati duplo više časova od svojih nastavnika, ako nastave ovim tempom. Previše časova za decu, a opet premalo za planirano gradivo.
    @eksterna 4 Ta škola je katastrofa. Ali ne znam da li ste svesni jedne stvari, matematika za osmi je daleko najlakša u OŠ, ali pod uslovom da je dete savladalo gradivo iz prethodnih godina. Slab uspeh u osmom je samo indikacija nerada prethodnih godina.
  • Mama

    15.12.2018 07:45
    Školstvo
    Školstvo užas. Dositejeva škola kontrolni, kontrolni, kontrolni, kontrolni, pismeni, kontrolni.....To je naše školstvo!

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Srbija

Poslanica Nastasja Baković podnela ostavku

Odbor Skupštine Srbije za administrativno-budžetska i mandatno-imunitetska pitanja danas je konstatovao da je narodna poslanica Nastasja Baković (25) podnela ostavku na tu funkciju.

Priveden Sergej Trifunović

Glumac Sergej Trifunović priveden je nakon što je kod njega pronađena marihuana, nezvanično saznaje Nova.rs.