Šta donosi preskupi "Đerdap 3"?

Započeta izgradnja energana na vetar, odnosno sunčevu energiju ukazuje da ćemo sve ubrzanije napuštati ekološki neprihvatljiv ugalj kao gorivo.
Šta donosi preskupi "Đerdap 3"?
Foto: Pixabay
Međutim, novi energetski pogoni u sebi imaju trajnu slabost – proizvode struju samo kada ima sunca, odnosno kada je vetrovito. 
 
Za ostale sate treba imati energiju iz drugih izvora ili iz rezervnih kapaciteta, osmišljenih da skladište energiju, a emituju onda kada nema ni tračka sunca, ni daška vetra.
Rezervni pogoni sve važniji
 
Kvalitet energetskog sistema će sve više podrazumevati veliku proizvodnu fleksibilnost i u njemu će takozvani rezervni kapaciteti imati neuporedivo veću ulogu nego danas. Razlog za novine je promena baznog energetskog goriva, odnosno napuštanje uglja i prelazak na vetar i sunce. U novim prilikama Srbija će biti u dilemi kako da izgradi nove energane koje bi prvenstveno koristila onda kada niti sunce greje, niti vetar puše.
 
Hidroreverzibilne energane su i danas oslonac srpske energetike za trenutke bez dovoljno struje iz osnovnih izvora. Međutim, u dogledno vreme potrebe za ovakvim energanama biće neuporedivo veće. 
 
Razlog je što se solarkama i eolkama ne može upravljati u potpunosti. Kada nema sunca ili vetra, nema druge nego struju nabavljati iz pogona na druge energente. U tom smislu izgradnja "Đerdapa 3" svakim danom postaje sve aktuelnija.
Ispod nivoa reke
 
Reč je o davnašnjoj ideji. Projektanti dve grandiozne energane na Dunavu su još pre pola veka ukazali na mogućnost i treće u neposrednoj blizini postojećih i projektovali objekat potencijalnog kapaciteta većeg od zbira dve postojeće. Za širu javnost iznenađenje je u tome što se funkcionisanje novog objekta ne bi zasnivalo na brani preko reke.
 
Dakle, na 1007. kilometru dunavskog toka, uzvodno i u neposrednoj blizini "Đerdapa 1", na obroncima planine Severni Kučaj, oko 27 metara iznad rečne površine, nalaze se jezera Brodica i Pesača, sa znatnim kapacitetima za dodatno skladištenje vode. 
 
Nije bilo teško uočiti da su idealni da budu prateća akumulacija hidroenergane i upravo su tu naši legendarni projektanti zamislili "Đerdap 3". Za razliku od dve izgrađene energane, treća se ne bi zasnivala na brani, već na jezerskoj akumulaciji vode. 
 
Zapravo, kada ima više nego dovoljno struje, a to je obično noću, voda bi se iz Đerdapskog jezera upumpavala u dva planinska jezerca. Kada je potreba za električnom energijom najveća i struja najskuplja, voda bi se ispuštala iz jezera i putem cevi usmeravala na turbine buduće energane u podnožju planine povezane sa energetskim sistemom Srbije. Zanimljivo je da bi se nova energana nalazila ispod nivoa reke i za običnog prolaznika bi bila gotovo nevidljiva.
Regionalni značaj
 
Dobit od nove hidroreverzibilke, kapaciteta 2.400 kilovata, ogromna je. Nevolja je što su i finansijski troškovi kolosalni, pa stoga ceo projekat posebno dolazi do izražaja ako bi bio neka vrsta rezervnog kapaciteta za širi region, dakle i za obližnje regije susednih država, pre svega Rumunije i Mađarske. 
 
Kako se potrebe za rezervnim kapacitetima naglo uvećavaju, sve češće se procenjuje da bi izgradnji izazovnog i zamašnog objekta valjalo što pre pristupiti.
 
Poseban problem je starost postojećih, pretežno ugljenih, energana u Srbiji, velika većina je starija više od šest decenija, veoma zastarele i prevaziđene tehnologije sa preteranom emisijom ugljen-dioksida. Vreme im je odavno isteklo i ne vredi ni pomišljati o nekakvoj modernizaciji. 
 
Jednostavno, u narednih desetak godina Srbija će morati da ugasi rad termoelektrana ukupne snage 2.280 MW, pa će se u ne tako dalekoj budućnosti oslanjati na 2.800 MW preostalih termalki i 2.400 MW hidroenergana, čemu valja pridodati i 2.200 MV budućih eolskih, odnosno 2.000 MW budućih solarnih energana.
 
Uticaj na okruženje
 
Međutim, upravo za dane i sate kada se struja najviše troši, a da bi sigurnost i pouzdanost celog sistema bila visoka, nedostajalo bi oko 1.400 proizvodnog MW kapaciteta, a pre svega oko 550 MW energetskog rezervoara. "Đerdap 3" obezbeđuje sve to, posebno uz buduću hidroreverzibilnu energanu Bistricu, čijih bi 800 MW proizvodnje i 60 MW energetskog bazena dobrodošli. Uz postojeću RHE Bajina Bašta i dve novosagrađene, Srbija bi bila regionalno značajan skladištar i imala bi mogućnost okolnim zemljama pružati usluge lagerovanja struje.
 
  
 
Energetski posmatrano, novi proizvođač struje bi bio dragocen Srbiji, u određenoj meri i susedima. Nevolja je što je lociran u nacionalnom parku veličine 63.700 kvadratnih kilometara i nije sporno da bi izgradnja uticala na okolinu. 
 
Koliko, zavisi i od toga za koji bismo se konačan projekat odlučili, od kvaliteta gradnje, ali i od spremnosti da korekcije plana usvojimo i u određenom stepenu smanjimo loš uticaj budućeg objekta. 
 
Treba se podsetiti da u vreme donošenja prvih planova, Đerdap nije bio proglašen nacionalnim parkom, kao i da do sada nikakva druga alternativa nije bila niti razmatrana, mada u Srbiji duž Dunava, Drine, Južne Morave i Nišave ima podosta lokacija pogodnih za reverzibilne hidroelektrane, istina mnogo manjih kapaciteta.
 
Uloga Zorane Mihajlović
 
Srbiji opasno ističe vreme da se postupno odrekne prastarih termalki. Da ne bismo bili previše zavisni od strujnih proizvođača u inostranstvu, neophodno je da proces izgradnje novih energana prati ritam gašenja zastarelih i ekološki neprihvatljivih. 
 
U tom smislu, ponajviše se, uz solarke i eolke, govori i o "Đerdapu 3", tim pre što je svaki dan sve očiglednije koliko su pogoni na vetar i struju neupravljivi. Ukoliko ne bi imala kapacitete koji u znatnoj meri mogu da struju emituju onda kada nema ni vetra, ni sunca, Srbija bi došla u energetski podređenu poziciju, sa dugim zastojima isporuke struje. Ne čudi onda što se u poslednje vreme priča o trećoj hidroelektrani na Đerdapu neprekidno dinamizira.
 
Poslednjih dana "Đerdap 3" je u središtu pažnje srpske, ali i evropske javnosti. SAD su direktnije ušle u priču i tako jasno pokazale da su za projekat koji odavno imaju u vidu. Bar od 2022. godine, kada je tadašnja resorna ministarka Zorana Mihajlović u neposrednom susretu sa direktorom "Behtela", vodećem izvođaču kapitalnih radova sa druge strane Atlantika, predložila američko učešće. Sa ruske strane tada je došlo do naglog zahlađenja odnosa, ali očito da nisu našli snage da promene tok dešavanja.
 
Ko će biti vlasnik
 
Nedavno je američka ambasada raspisala poziv za učešće u radovima na koji se javilo čak dvanaest kandidata, svi odreda iz najmoćnije države na svetu. Postalo je svima jasno da se aktuelna srpska vlast opredelila za Amerikance kao partnere, ali je javnost ostala zatečena upravo konkursom za izvođače u kome se kaže "kako bi nova energana doprinela povećanju energetske bezbednosti SAD". Formulacija je u srpskoj javnosti izazvala sumnju da bi energana, zapravo, postala (su)vlasništvo političkog džina.
 
Neverica je uvećana time što se već godinama u brojnim raspravama oko objekta nigde i nijedan put nije spominjalo vlasništvo, kao da je bez gazde. Možda se, naslućuje javnost, pitanje gradnje rešilo baš promenom vlasništva, sumnjičava je i lokalna stručna scena. Pre petnaestak godina urađen projekat je cenu odredio na 1,4 milijarde, ali se u dopisima iz ambasade SAD već nekoliko puta pominje 2,6 milijardi evra za kapacitet koji ima tri varijacije, od 1.600 do 2.400, a pominje se i 2.800 MW.
 
Reverzibilke niču širom bivše države
 
Mada dosta govore i pišu o "Đerdapu 3", Ameri niti jednom nisu spomenuli kakav je odnos ove energane s obzirom na klimatske promene, odnosno kako bi trpela uticaj ekstremnih suša na proizvodnju struje. A pitanje je sve aktuelnije i sve neugodnije, jer suše sve drastičnije smanjuju dotok vode Dunavom i ostalim evropskim rekama. 
 
Ovog leta, Rajnom brodovi plove samo sa četvrtinom ranije planiranog tereta, dok je u delu Dunava kroz Mađarsku zabranjena plovidba usled gaza pola metra ispod dopuštene granice. Stručnjaci podsećaju da se, kada suša snažno umanji dotok vode, proizvodnja struje u reverzibilnim hidroelektranama zasniva na vodi noću upumpanoj u jezerske akumulacije.
 
Reverzibilne hidroelektrane su poznate i od srpskih preduzeća usvojena je tehnologija gradnje. Kako se bude intenzivirala gradnja solarki i eolki biće sve dragocenije pošto poseduju mogućnost da struju proizvode onda kada to ne mogu ni energane na sunce, ni one na vetar. 
 
Bajina Bašta, kapaciteta 1.200 MW, regionalno je blago već više od 40 godina, a u nekadašnjoj Jugoslaviji prvo je podignuta manja RHE Čitluk na donjem toku Trebišnjice, kapaciteta 200 MW, koja danas pripada BiH. Hrvatska ima energanu na Velebitu, ali će u dogledno vreme izgraditi veći broj manjih RHE, mada će zbirni kapaciteti i nadalje biti nedovoljni, pošto je dalmatinski planinski lanac idealan za solarke i na njemu naš sused planira izgraditi energane ukupne snage preko 2.600 MW.
 
Zapostavljeni domaći graditelji
 
Slovenci su pre petnaestak godina izgradili RHE Avče, kapaciteta 185 MW, a naredne godine započinju gradnju RHE Kozje, dva i po puta jaču. Samo na Dravi su iznašli devet povoljnih lokacija za naredne energane ovog tipa. Nedavno su i Makedonci pustili u probni rad sopstvenu energanu, uskoro će isto učiniti i na Kosovu. Damljan Seme, prvi čovek Slovenskih energana, istakao je da je to što se radi o tehnologiji koju nešto razvijenije države mogu da izvedu, oslanjajući se samo na sopstvene ljude i domaće proizvođače opreme, bitan razlog za masovnu gradnju.
 
Upravo su reči uspešnog menadžera iz Dežele razlog da se priupitamo zašto i objekat na Dunavu ne bi uradili ovdašnji građevinari, električari, energetičari... "Đerdap 1" su radili domaći stručnjaci, uz rusku pomoć kod montiranja i rada turbina. Japanci su nam pomogli oko izgradnje RHE Bajina Bašta i smatra se da u Srbiji ima nekoliko kompanija koje bi, skupa sa podizvođačima, bile sposobne da kvalitetno urade objekat. 
 
Procenjuje se da bi i cena bila znatno ispod gotovo visokih 2,6 milijarde evra. Iz iskustva izgradnje pojedinih autoputeva u Srbiji, ali i u okruženju, vidljivo je da američke kompanije određuju izrazito visoke cene. Zaboravljamo da smo se decenijama hvalili da u zemlji Srbiji izgradnja kapitalnih objekata, naročito kada su energetski pogoni u pitanju, služi i da se podstakne lokalna ekonomija.
OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

Komentari 0

    Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Biznis i ekonomija

Koje industrije Srbija štiti ove godine?

Uobičajena narudžbina metalne žice iz Hrvatske jednu srpsku firmu krajem juna koštala je znatno više od očekivanog. Obračunata carina bila je nekoliko puta veća nego prilikom ranijih uvoza.