Šta Srbija dobija, a šta gubi u saradnji sa Kinom?

Srbija je u poslednjoj deceniji postala značajna tačka na globalnoj mapi kineske infrastrukturne ekspanzije, poznate kao Inicijativa "Pojas i put", savremenog odgovora Kine na istorijski "Put svile".
Šta Srbija dobija, a šta gubi u saradnji sa Kinom?
Foto: 021.rs (arhiva)
Na prvi pogled, brojni auto-putevi, mostovi i železnice koji se ubrzano grade širom Srbije deluju kao znak modernizacije i razvoja.
 
Međutim, iza velikih građevinskih poduhvata krije se složen odnos u kojem se kineski strateški interesi ostvaruju - uz finansijsku podršku same Srbije, piše Radar.
Model saradnje je u većini slučajeva isti: kineske državne banke odobravaju povoljne, ali ipak kreditne aranžmane Vladi Srbije. Usled toga, država se zadužuje, a finansiranje projekata pada na teret budžeta, odnosno građana Srbije. Ti krediti gotovo bez izuzetka sadrže klauzule po kojima se izvođenje radova poverava isključivo kineskim firmama. Bez javnih tendera, bez konkurencije i često bez ozbiljnog nadzora.
 
U praksi, to znači sledeće: novac iz Srbije odlazi kineskim izvođačima, dok dugovi ostaju državi, a radovi se često izvode s ograničenim učešćem domaće radne snage i kompanija.
Strategija Pekinga: infrastruktura kao poluga moći
 
Za Kinu, ovi projekti nisu samo građevinski poslovi. Oni su deo šire geopolitike, jer se gradi infrastrukturna mreža koja povezuje Kinu sa tržištima Evrope. Srbija, kao zemlja u srcu Balkana, idealna je tačka za prolaz robe, usluga i političkog uticaja.
 
Auto-putevi koji povezuju Beograd sa Crnom Gorom, Severnom Makedonijom, Mađarskom ili Bosnom i Hercegovinom ne grade se samo za potrebe lokalnog saobraćaja, već i kao deo tranzitnog koridora koji koristi kineskoj trgovini. Kroz ovakvu infrastrukturu, Kina širi svoj ekonomski i politički uticaj, istovremeno koristeći resurse partnerskih zemalja, ostavljajući im samo rastuće dugove.

Drugim rečima, Kina gradi svoj "Pojas i put" novcem drugih država. U slučaju Srbije, na kraju se to svodi na sredstva iz budžeta, koja se kroz poreze naplaćuju od domaćih građana i preduzeća.

Problematična tačka ovih aranžmana nije samo pitanje geopolitičkog interesa, već i netransparentnost. Javnost često ne zna tačne uslove ugovora. Nema tendera, nema nezavisne kontrole troškova, a često ni odgovornosti za kvalitet izvedenih radova. U pojedinim slučajevima, projekti se preplaćuju, ili imaju slab lokalni ekonomski efekat jer domaće firme i radnici ostaju po strani.

Srbija tako rizikuje da izgradnju strateške infrastrukture prepusti stranoj kontroli, bez šireg nacionalnog interesa ili koristi za sopstvenu privredu.

Sve u svemu, kineski projekti u Srbiji predstavljaju više od puke gradnje puteva i mostova. Oni su deo šire globalne strategije u kojoj Kina širi svoj ekonomski uticaj kroz infrastrukturu. U tom procesu, koristi kredite koje vraćaju zemlje poput Srbije. Tačnije, njihovi građani. Zato je sasvim legitimno i precizno reći da Kina svoj novi "Put svile" gradi novcem građana - Srbije.

Ceo tekst nedeljnika Radar možete pročitati OVDE.

OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
  • /

    22.07.2025 22:23
    /
    dobija kinesku tofu gradnju i oduzimanje teritorije na koju srpske vlasti ne mogu uci a okolne teritorije srbije truju.
    rio tinto je kineski
  • Marko

    22.07.2025 21:53
    Dule:
    Dule@ poenta je da od putarina ne ide Kinezima ni dinar nego za goruće troškove i džepove!
  • Jelena

    22.07.2025 20:40
    @Djomla
    China Communications Construction Company (CCCC) je širom sveta poznat po nekvalitetnim radovima, korupciji i netransparentnim ugovorima.

    Kada ste već toliko čitali informacije na internetu, kako ste propustili da je u Ugandi most na reci Mayuge, koji je izgradila kompanija CCCC, počeo da puca i propada već u prvoj godini? U Keniji, pruga SGR (vredna 4,5 milijardi dolara) postala je simbol duga, korupcije i tehničkih problema. Tokom gradnje napravljeni su ozbiljni ekološki problemi, a finansijski uslovi skrivani su od javnosti.
    Luka Hambantota u Šri Lanka, čiju je izgradnju vodio CCCC, postala je simbol dužničke zamke zemlja nije mogla da otplaćuje kineske kredite pa je luku predala Kini na 99 godina.
    U Malezija premijer je 2018. suspendovao više CCCC projekata zbog sumnji u korupciju i nerealno napumpane troškove.
    U Ekvador hidroelektrani Coca Codo Sinclair stvorilo se više stotina pukotina, a zemlja i danas vraća dugove Kini.

    ...

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Biznis i ekonomija