Već osam godina svako jutro od rane zore trči ulicama Novog Sada, sada juri normu za Njujorški maraton

Do 29. godine Novosađanin Aleksandar Radukin, kako sam kaže, nije potrčao ni za autobusom. Danas, u 38. godini svako jutro se budi sa Novim Sadom trčeći bar dva sata, od zore, pa do ranog prepodneva kada Novosađani kreću na posao.
Već osam godina svako jutro od rane zore trči ulicama Novog Sada, sada juri normu za Njujorški maraton
Foto: Dragana Prica Kovačević
Kada je počeo da trči bio je osam godina mlađi i 50 kilograma teži. 
 
Kako priča za 021, uživa u buđenju grada i nije mu čak ni potrebna dodatna motivacija da se probudi pre pet i izađe na novosadske ulice. To za njega nije navika, već potreba.
 
"Novi Sad je zanimljiv ujutru i potpuno drugu priču priča leti i zimi. Proleće i jesen takođe imaju svoje čari. Sad u ovo vreme, u decembru, skoro ceo trening je pod uličnom rasvetom, dok je leti uveliko sunčano ujutru", kaže Aleksandar.
 
 
Jutarnja rutina i gledanje kako se različiti delovi grada bude za Aleksandra predstavlja posebnu uživanciju. Od zanimljivosti izdvaja "borbu" sa dostavljačima.
 
"Ukoliko su ulice šire, nema problema, a kada su uže ume da bude problema i borbe sa vozilima", kaže i dodaje da je najlepše trčati kada je sunčano, a najteže kada duva košava.
 
"Ipak, ja se držim parole da nema lošeg vremena nego ima loše opreme, sve zavisi koliko se dobro obučem". 
 
 
Postoje, kaže, neki delovi grada u koje ne voli da ode, odnosno koji su mu manje zanimljivi.
 
"Jako volim da idem na Novo naselje koje pre 2012. nisam toliko dobro poznavao, sad znam svaki budžak ovog dela grada. Tu je i Liman, Štrand, pa Kej. Staza na keju je savršena za trčanje i mislim da smo čak u prednosti u odnosu na druge gradove s obzirom na to da je kod nas sve ravno i da je svaka gradska ulica dobra staza za trčanje", priča sagovornik 021.
 
Nakon osam godina svakodnevnog trčanja kroz grad i ukupno pretrčanih 40 hiljada kilometara, stekao je brojne usputne poznanike, koji već znaju njegovu rutinu i koji mu se redovno javljaju u prolazu.
 
 
U Novom Sadu su idealni uslovi za fizičku aktivnost, tvrdi Radukin.
 
"Imamo kej koji je stvoren za tako nešto. Tu je i Đačko igralište gde klinci igraju basket ili nešto slično. Dobar izazov je preći Most slobode, doživeti izlazak sunca na mostu, pa potom preći u Kamenički park. Šuma oko instituta u Kamenici je zanimljiva i odlična ukoliko je potrebno da se rade neke uzbrdice. Od Kameničkog parka je potrebno sedam i po kilometara do Nacionalnog parka Fruška gora. Tako da sam ja imao momente da krenem iz svog stana na Limanu, otrčim preko Mosta slobode, pa Kameničkog parka i odem gore skroz do TV tornja na Fruškoj gori".
 
Kada krene da trči, nema nikog na ulici, osim praznih gradskih autobusa i kamiona "Čistoće", a već oko osam ujutru je uveliko onaj glavni gradski špic, pa tako iskusi dve potpuno različite verzije Novog Sada, za samo dva sata. U šali kaže da za doručak "pojede jedan polumaraton", ali dodaje da je taj doručak sad malo obimniji, jer postaje sve ozbiljniji trkač i povećava distancu.
 
 
Aleksandar je i reprezentativac Srbije u planinskom trčanju, a sem njega ovom disciplinom bavi se sve više Novosađana. Za to je naročito zahvalan blizini Fruške gore na kojoj postoji više od 200 kilometara markiranih staza.
 
Trening na Fruškoj gori doprineo mu je i osvajanju titule vicešampiona Srbije u planinskom trčanju. Bio je prvi na stazi od 57 kilometara na Fruškoj gori, a isto mesto osvojio je i na jesenjem maratonu na 25 km, ali i na maratonu na Tari. Jedno od zanimljivijih takmičenja je ultramaraton Baja - Sombor, gde je takođe osvojio prvo mesto na stazi od 48 kilometara.
 
"Krenuo sam da trčim u Mađarskoj, završio sam u Somboru, tako da sam praktično morao da trčim sa pasošem", priseća se Aleksandar. 
 
Kaže i da nije bio veliki fan trka, već da je više voleo da sam sebi zadaje izazove i da se "trka sam sa sobom". Sada se uključio i u aktivnosti vezane za Fruškogorski maraton, sa misijom da pokrene ljude u gradu da shvate šta imaju nadomak njihovog mesta, ali i da popularizuje Frušku goru kao lokaciju za planinsko trčanje. 
 
Sledeći poduhvat koji planira je svetsko prvenstvo u planinskom trčanju na Alpima. A ako dostigne normu za Njujorški maraton za koju mu nedostaje još nekoliko minuta, možda ovog Novosađanina uskoro vidimo i na čuvenoj trci u "Velikoj jabuci".
 
  • Boro iz Pobede

    11.01.2021 06:02
    Svaka cast decko! Ja trcim svaki dan oko sat vremena u 9h-10h i znam kako je nekada tesko motivisati se a mogu da zamislim kako je zimi u 5h!
  • Peđa

    17.12.2020 12:51
    Šodrška
    Trčao sam tri decenije do preloma u desnom kolenu. Sad jedva hodam dva do tri kilometra u cugu. Velika podrška za sve ljude koji se bave bilo kakvom fizičkom aktivnošću. Skoro da ima vrednost meditacije.
  • Bravo

    15.12.2020 11:28
    Samo napred!
    Odlicna prica za ova vremena, bilo bi divno da nekoga motivise! Bravo legendo, samo napred!

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Novi Sad - Novosadske priče

Kako su Novosađani naučili NATO "red vožnje"

Imao sam 11 godina. Tog dana se išlo prepodne u školu, popodne smo uobičajeno išli napolje da se igramo ubeđujući one koje su roditelji sprečili, da neće biti nikakvog bombardovanja...

Student nije zapalio žito

Na fasadi kasarne u Ulici vojvode Bojovića jedna spomen ploča čuva priču o studentima koji su zapalili pšenicu. I to su platili životom.

Iz centra na "brdo" 2: Biti na nogama

Krajem aprila 1979. u Velikoj Britaniji su održani izbori - pokazalo se istorijski - na kojima su Konzervativci potukli do tada vladajuće Laburiste.

Iz centra na "brdo"

Na "brdo" - kako smo u šali zvali zdanje Televizije Novi Sad smeštenu na Mišeluku na obroncima Fruške, došao sam iz centra grada.

Tri prsta iz Novog Sada

Na različite načine Srbi i građani ove zemlje demonstriraju patriotizam i poštovanje prema nacionalnim simbolima.