Pisanje olovkom ili na tastaturi: Velika razlika za mozak

Naučnici upozoravaju da pisanje rukom možda nije samo stvar navike, već važan proces koji oblikuje način na koji mozak uči, pamti i povezuje informacije, iako sve veći broj dece gotovo da ne zna da drži olovku.
Pisanje olovkom ili na tastaturi: Velika razlika za mozak
Foto: Pixabay
Neuropsihološkinja Odri van der Mer, profesorka Norveškog univerziteta za nauku i tehnologiju autorka je istraživanja koje je pokazalo, da rukopis aktivira daleko više regiona mozga nego kucanje na tastaturi, prenosi Insajder.
 
U istraživanju profesorke Odri van der Mer, vidi se da je korišćenje ruke za pisanje veoma stimulativno za mozak, naročito u ranom razvoju. Profesorka kaže da su svi regioni u mozgu aktivni kada se piše rukom.
"Nasuprot tome, kada kucate na tastaturi, mozak nije ni približno toliko aktivan i uopšte nema potrebe za tom vrstom komunikacije. Kada pišete rukom, zapravo koristite finu motoriku da biste rukom oblikovali slova i obrasce na papiru, a to uključuje veoma složene pokrete prstiju", kaže profesorka.
 
Ona objašnjava da kada kucamo na tastaturi, uključeni su samo veoma jednostavni pokreti prstiju, i oni su čak isti za svako slovo koje želimo da napišemo.
 
Neka deca čak imaju poteškoće da uoče razliku između slova koja predstavljaju sliku u ogledalu, jedno drugog, poput slova B i D, jer doslovno nisu svojim telom osetila da je osnovni motorički obrazac slova D potpuno drugačiji od onog za slovo B.
 
Kada deca i tinejdžeri, većinu vremena provode uz telefone, tablete i tastature, postoji rizik da kognitivne i razvojne sposobnosti koje tradicionalno podržava rukopis mogu da budu izgubljene. Jer, sada sa sigurnošću znamo da su pisanje rukom i crtanje veoma dobra stimulacija za mozak.
 
"Ako više ne obavljate te aktivnosti, onda će neuronske mreže u mozgu koje podržavaju takve vrste aktivnosti, početi da nestaju. Jer mozak funkcioniše po principu 'koristi ili izgubi'", upozorava profesorka Mer.
 
Ona smatra da sama tastatura nije problem, ukoliko se napravi zdrav balans sa korišćenjem olovke i papira, odnosno između digitalnih alata i rukopisa.
"Ako želite da napišete duži tekst, poput knjige ili eseja, onda je očigledno praktičnije i zgodnije koristiti tastaturu i računar, jer imate proveru pravopisa, sve vam je digitalno objedinjeno. Ali sada znamo da je, kada pravite beleške u školi, na času ili tokom univerzitetskog predavanja, i kada želite da učite iz novih informacija koje primate slušajući, mnogo bolje da beleške pravite rukom", kaže Mer.
 
S obzirom na svet u kome živimo, postoji opravdana bojazan, da bismo jednog dana mogli da se osvrnemo i shvatimo da smo se prebrzo udaljili od olovke i papira, a da nismo u potpunosti razumeli šta bi to moglo da izazove.
U Srbiji, ali i širom sveta, mnogi roditelji imaju osećaj da vode unapred izgubljenu bitku kada je reč o ekranima i tastaturama. Profesorka Mer savetuje da se deca od ranog uzrasta, čak i pre nego krenu u vrtić, uče da boje ili slažu slagalice.
 
Ceo tekst možete pročitati OVDE.
OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

Komentari 0

    Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Život - Zdravlje

SZO: Usamljenost je problem za javno zdravlje

Svetska zdravstvena organizacija (SZO) u Izveštaju o društvenoj povezanosti upozorava da usamljenost i socijalna izolacija nisu samo neprijatan lični osećaj, već javnozdravstveni problem.