Nema bezbolnog rešenja za NIS

Prošlo je bezmalo sedamdeset dana kako od JANAF-a nije stigla ni kap sirove nafte i očigledno je da SAD neće lako ukinuti oštro sankcionisanje Naftne industrije Srbije.
Nema bezbolnog rešenja za NIS
Foto: 021.rs
Naravno, sve u cilju uklanjanja ruskog (Gaspromnjeftovog) vlasništva u srpskoj kompaniji. 
 
Ameri su nemilosrdni i prema NIS-u bitno strožiji nego prema Lukoilovim ili Rosnjeftovim rafinerijama i drugoj imovini izvan Rusije. Dok svim ostalim ruskim preradnim kapacitetima na Starom kontinentu sirova nafta uredno stiže i stizaće sve dok ne istekne rok za prodaju, u Pančevo se ne propušta baš ništa.
Naoštreni na NIS
 
Posledice trpe srpska ekonomija i država, a ako budu nešto duže trajale osećaće i građani. Možda je to pravi pokazatelj prema kome je usmereno kažnjavanje osmišljeno i hitro izvedeno u odlazećim danima Bajdenove administracije. 
 
Ako je cilj sankcija, kako navode oni koji su ih nametnuli, da se spreči finansiranje rata u Ukrajini profitom iz poslovanja ruskih preduzeća širom sveta, ne vidi se razlog zašto je baš prema NIS-u uveden najoštriji režim kada je reč o dobroj, ali i kompaniji znatno manjoj od evropskih rafinerija Lukoila ili Rosnjefta.
 
Ako se stvari šire posmatraju, cilj sankcija je zapravo veliko preoblikovanje naftne slike sveta. Amerikanci imaju za cilj da Ruse kao vlasnike proteraju iz svakog naftaškog pogona van Rusije i uspostave svoju petrohegemoniju pre svega na prostoru od Atlantika do ruskih granica. 
 
Možda je najvažnije proterivanje Rusa sa bogatih nalazišta nafte po Iraku, Kazahstanu, Azerbejdžanu, Uzbekistanu, pa sve do Nigerije ili Meksika. Po viđenju SAD, Rusi bi ubuduće trebalo da prodaju samo fosilna goriva sa sopstvene teritorije.
Kojom valutom će se plaćati
 
Sankcije su tehnika kojom se pokušava postići cilj, oslanjaju se na funkcionisanje dolara kao rezervne svetske valute. Ne manje značajan cilj je i ovladavanje najvažnijim naftnim tržištima upravo da bi omela, ili bar usporila, sve češću praksu međunarodne trgovine u lokalnim valutama. 
 
Retko šta je SAD toliko pogodilo kao činjenica da Kina već treću godinu naftu od Saudijske Arabije kupuje plaćajući juanom, baš kao što se pazar u suprotnom pravcu plaća saudijskom valutom.
 
Svakako da i sankcije prema NIS-u valja sagledati u sklopu kampanje totalnog proterivanja ruskog uticaja sa evropskog prostora. Kako je sklonost prema Rusiji u Srbiji tradicionalno izrazito visoka, Amerikanci su procenili da prema Beogradu moraju odigrati znatno oštrije nego prema drugima. 
 
Prethodno su pokušali da politički ovladaju ovim prostorom, sa Vučićem su izgradili izvanredne odnose još za vreme prvog Trampovog mandata i računali su na srpskog predsednika kao na svog favorita. Ne bez razloga...
Vašingtonski sporazum
 
Setimo se 2017. godine i reči srpskog predsednika kako bi "Srbija rešila mnoge svoje probleme ako bi se učlanila u NATO, ali se tome protivi 75 odsto Srba." Dobri odnosi krunisani su takozvanim Vašingtonskim sporazumom po kome se Srbija obavezuje da "diversifikuje energetsku strategiju". 
 
Upravo tada, možda najviše zbog jasne naznake promene u budućoj politici, i dolazi do zahlađenja u odnosima između predsednika Rusije i predsednika Srbije. Setimo se Vučićevih reči da bezmalo tri godine nisu ni telefonski razgovarali, premda su do tada posete u međusobnoj diplomatiji bile veoma česte.
 
Razlozi za nezadovoljstvo Vladimira Putina su bili realni. Na osnovu Vašingtonskog sporazuma, SAD i Srbija ubrzo potpisuju dogovor o ulaganju u izgradnji solarnog parka u Srbiji snage 1.000 megavata i sa pratećim baterijskim skladištima kapaciteta 200 megavata.
 
Kupovina naoružanja
 
Tu se stvari ne završavaju, ubrzo se ispostavilo da su Amerikanci bili glavni kandidati da finansiraju i grade hidroenerganu "Đerdap" 3, ali je projekat naišao na veliko nezadovoljstvo ekologa jer pretpostavlja grubo i ogromno narušavanje predivnih okolnih predela, dok je sa rumunske strane (energana bi se mogla graditi samo zajedno sa susedom) stigla primedba i da bi se izgradnjom Đerdapa 3 znatno snizio kapacitet dve uzvodne (zajedničke) hidroelektrane. 
 
Stariji se sećaju da su Đerdap 1 i Đerdap 2 izgrađene sa osloncem na rusku tehnologiju i funkcionišu izvanredno. Bilo je prirodno, ako dođe do nastavka, raditi sa partnerom koji se tako uspešno dokazao u dosadašnjoj saradnji.
 
Otprilike u isto vreme Vučić neprekidno odlaže kupovinu naoružanja okvirno dogovorenu sa Rusijom, gde smo još od jugoslovenskih vremena tradicionalno nabavljali složeniju vojnu mašineriju. Centralna tačka dogovora bila je nabavka borbenih aviona... Ovaj aranžman je na kraju urađen sa Francuskom u visini 2,7 milijardi evra i ne samo u Rusiji tumačen je kao jasan signal promene dugoročne strategije u srpskoj politici.
 
Vrludanje srpskog predsednika
 
Ovakvo vrludanje je oslabilo poverenje ruske strane u srpskog predsednika, posebno kada je Vučić počeo češće nagoveštavati da bi se Srbija možda u budućnosti mogla osloniti na takozvane "male nuklearke", što je projekat koji u prvi plan ističu upravo Francuzi i Amerikanci. Postalo je jasno da Srbija baš korenito menja strategiju. 
 
Ipak, predsednik Srbije nije iznalazio dovoljno volje a ni pravi momenat da definitivno i za 180 stepeni promeni kurs srpske energetike, time i glavni politički oslonac. Plašio se reakcije rusofilnog dela srpske javnosti, koja čini jasnu većinu upravo unutar biračkog potencijala naprednjaka. Odlučio se za postupnu, pomalo i zaobilaznu, promenu energetske, time i političke, orijentacije.
 
Amerikanci, međutim, nisu mogli dugo da čekaju. Počeli su realizaciju svoje petrohemijske dominacije širom Evrope i za Srbiju nisu osmislili nikakvo elegantnije rešenje od pritiska na srpsku ekonomiju i građane faktičkim stopiranjem rada pančevačke rafinerije. 
 
I tako se NIS našao u situaciji da ne može računati na preradu iz svog pogona, dok se Rusi teraju na prodaju firme u koju su uložili blizu tri milijarde evra i iz predstečajnog stresa doveli do jake kompanije u državi preko koje stiču i snažan politički uticaj. 
 
Na dalju sudbinu novosadskog preduzeća uticaće ne samo odluka ruskog većinskog vlasnika, već i moć SAD da sa pozicije stečene upotrebom dolara kao svetske valute snažno komanduju događajima hiljadama milja daleko od svoje teritorije. Mnogo toga zavisiće i od načina okončanja sukoba u Ukrajini.
 
Tri kandidata
 
Ukoliko do sredine januara Rusi u NIS-u ne učine ništa vidljivo, Srbija je najavila da će, uz ne malu nadoknadu, nacionalizovati NIS. To bi nas dovelo do državnog vlasništva nad kompanijom, a sećamo se kakav je NIS bio pre nego što je 2008. privatizovan. Bio je pred rasulom i, uprkos državnom subvencionisanju, i sa milijardu evra duga.
 
Moguće je da Rusi prodaju svojih 56,7 odsto akcija, kandidati za kupovinu su mađarski MOL, kompanija iz Ujedinjenih arapskih emirata ili neka od američkih petrokompanija voljna da udovolji planu predsednika svoje države. Arapi su nedavno kupili petrokompaniju u Nemačkoj za 14,7 milijardi evra, ali je veliko pitanje koliko uspešno će voditi biznis na evropskom kontinentu. Dosadašnja iskustva tiču se prvenstveno naftaškog posla po Bliskom istoku. 
 
Nije jasno zašto bi vlasnik baš njima prodao akcije. Čini se da bi Rusi voleli da prodaju nekome od koga bi kasnije, kada se rat okonča i situacija u Evropi primiri, reotkupili vlasništvo. Ako ne bude drugog zainteresovanog, Tramp može, pogotovo u sklopu američke naftno-gasne invazije na Evropu, neku od jačih američkih petrokompanija jednostavno zamoliti za uslugu.
 
Sudbina petroimperije
 
MOL je vodeća regionalna naftna kompanija, s tim da nalazišta ima i u Kazahstanu i na Bliskom istoku. Već ima tri rafinerije, a u Hrvatskoj nisu baš najzadovoljniji tretmanom kakav ima prerađivač u Rijeci. 
 
Međutim, pančevačka rafinerija je na izvanrednoj lokaciji, blizu velegrada i u agrarnoj regiji, a nema ni direktnog konkurenta na dosta velikoj udaljenosti. Mađarska je u dobrim odnosima i sa Rusijom i sa Trampom, a predsednik Orban već nekoliko puta vodi sa Gaspromnjeftom razgovore o prodaji premda bi na tom mestu bilo prirodno da se nalazi Vučić. No, očito da Moskva srpskom predsedniku ne veruje. Pitanje je hoće li zgodna pozicija Mađarske biti dovoljna da Mol u NIS-u nasledi Gaspromnjeft.
 
Treba imati na umu da američki naftno-gasni plan petro-Rusiju vidi što dalje od Evrope. Podrazumevalo bi se da Rusija odustane od višedecenijske strategije kojom je izgradila energetsku strukturu širom sveta. Mnogi procenjuju da je to višestruko veći gubitak nego što Rusija može da dobije u Ukrajini. 
 
Stoga su u Moskvi sve glasniji zahtevi da se ne proda ama baš ništa od ruske petroimperije u svetu i da se ovo pitanje reši u sklopu uspostavljanja mira. U tom slučaju bi i definitivna sudbina NIS-a bila rešena tek kada topovi zaćute, a sva eventualna privremeno uspostavljena rešenja nanovo bi se preispitivala.
OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

  • Zoran x

    15.12.2025 20:17
    A zašto bi bilo bolno rešenje,jel mi nekom nešto dugujemo?
  • Zoran

    15.12.2025 19:25
    Predstava
    Meni ovo deluje kao američka ruska predstava koju gledaju i nasedaju videće zemlje EU

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Biznis i ekonomija