Od Vuka Draškovića do Dijane Hrke: Štrajkovi glađu u Srbiji i ima li takav vid protesta poente?

Ispred Skupštine Srbije u toku su dva štrajka glađu, dijametralno različita, ne samo zbog toga ko su štrajkači, već i sa kojim ciljem štrajkuju.
Od Vuka Draškovića do Dijane Hrke: Štrajkovi glađu u Srbiji i ima li takav vid protesta poente?
Foto: Screenshot (Youtube/СНС Београд)
Naime, Dijana Hrka prestala je da unosi hranu tražeći pravdu za sina stradalog pod nadstrešnicom Železničke stanice u Novom Sadu. A dva dana pre nje štrajk je otpočeo poslanik (SNS) vlasti, Uglješa Mrdić, nezadovoljan radom tužilaštva u slučaju pada nadstrešnice.
 
Razlog ovog drugog štrajka glađu, kako tvrde sagovornici Danasa, ima za cilj da obesmisli najekstremniji vid lične i političke borbe na koji se odlučila majka poginulog mladića. Jer poslanik SNS, kao deo vldajuće većine i predsednik skupštinskog Odbora za pravosuđe, mogao je iz same skupštine da menja stvari kojima je nezadovoljan, a ne da to čini spolja, iz šatora kontraštrajkom.
Ali manir naprednjaka je baš u tom kontra - kontraštrajku, kontraprotestu, kontrazahtevima.
 
Mnogi se verovatno više ni ne sećaju da je grupa "studenta koji žele da uče" najavljivala da će 1. juna stupiti u štrak glađu ako ne počne nastava na fakultetima. Nisu stupili u štrajk, već su ga odložili do Vidovdana, 28. juna, dajući državi rok da reši njihove zahteve. Nakon što ti zahtevi nisu ispunjeni do Vidovdana, štrajk glađu nije započet, a studenti se nisu oglasili povodom najavljenih aktivnosti.
 
Najbizarniji naprednjački plagijat štrajka glađu svakako je onaj iz maja 2020. godine kada su naprednjaci Sandra Božić i Aleksandar Martinović na ulazu u parlament štrajkovali zbog stanja u društvu koji su, između ostalog, sami kreirali. Štrajkovali su ukupno dan i po, a taj štrajk bio je odgovor na štrajk glađu samostalnog pooslanika Miladina Ševrlića, koji je protestovao na taj način zato što parlament ne raspravlja o situaciji na KiM.
Njemu se na stepeništu parlamenta već prvog dana pridružio Boško Obradović, tada poslanik Dveri. Ševrlić je drugog dana prestao sa štrajkom navodeći da je ovo jedinstven slučaj da je kao idejni tvorac štrajka bio medijski ugušen sa jedne strane štrajkom Dveri, a sa druge strane štrajkom glađu poslanika Srpske napredne stranke. Obradović je zajedno sa svojim stranačkim kolegom Ivanom Kostićem nastavio štrajk, koji je po savetu lekara prekinut 20. maja.
 
Istorija političkih štrajkova glađu u Srbiji je poprilično duga, a začetnik ovog vida borbe je nekadašnji predsednik Srpskog pokreta obnove Vuk Drašković.
 
On je štrajk glađu počeo u bolnici 1. jula 1993. gde je prebačen nakon hapšenja. On i njegova supruga Danica su bili uhapšeni i pretučeni 1. juna kada se policija sukobila sa demonstrantima ispred Skupštine Srbije. U zatvoru su bili izloženi zlostavljanju. Olobođeni su 9. jula nakon što je tadašnji predsednik Srbije Slobodan Milošević doneo odluku o aboliciji, a toj odluci prethodili su pozivi svetskih lidera da se opozicionar i njegova supruga oslobode.
 
Mijat Kostić iz Novog trećeg puta podseća i na dvodnevni štrajk glađu Zorana Živkovića tokom izbora u Nišu 1996. godine. Živkoviću je nakon dvodnevnog štrajka od strane Gradske izborne komisije ispunjen zahtev da opozicija dobije kontrolore na biračkim mestima.
 
"Ostali štrajkovi su mahom bili simbolički, ili brzo obustavljeni bez rezultata. Najpoznatiji je štrajk glađu i žeđu tadašnjeg opozicionara Tomislava Nikolića iz aprila 2011, koji je tražio raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora", podseća Kostić.
 
Nikolić nije prekinuo štrajk nakon posete i apela predsednika Srbije Borisa Tadića, ali jeste na molbu tadašnjeg patrijarha Srpske pravoslavne crkve Irineja. Prvo je 21. aprila prekinuo štrajk žeđu, a tri dana kasnije, simbolično, na Uskrs i štrajk glađu. Njegov zahtev za raspisivanjem vanrednih izbora tada nije ispunjen, ali mu se gladovanje "isplatilo" godinu dana kasnije kada je na predsedničkim izborima pobedio Tadića.
 
"Politički štrajk koji je privukao veliku pažnju bio je onaj Marinike Tepić iz Stranke slobode i pravde u decembru 2023, koja je (zajedno sa još dve koleginice iz poslaničkog kluba) štrajkovala glađu zahtevajući poništavanje izbornih rezultata u Beogradu i raspisivanje novih, fer izbora. Nakon 12 dana štrajka, Tepić je taj vid protesta prekinula na molbu lekara i zbog narušenog zdravlja, ali bez političkog uspeha", navodi Kostić.
 
Iako često bez neposrednog efekta, kako kaže ovaj sagovornik, štrajk glađu može mobilisati širu podršku političkih simpatizera i tako dodatno doprineti ostvarenju političkih ciljeva. Kako kaže, takav vid protesta može stvoriti kritičnu masu za predstojeće izbore kao u slučaju Tomislava Nikolića ili "razbuditi" uspavane mase u cilju protesta i vršenja većeg pritiska na institucije kroz aktivističko delovanje.
Takav slučaj je zabeležen nedavno, tokom ovogodišnjeg štrajka glađu i žeđu Marije Vasić, aktivistkinje i profesorke sociologije u Gimnaziji "Jovan Jovanović Zmaj", koja je započela štrajk glađu i žeđu 13. maja. Dva dana kasnije je zbog lošeg zdravstvenog stanja prebačena u zatvorsku bolnicu u Beogradu. Nakon šest dana štrajka glađu i žeđu i primanja infuzije u zatvorskoj bolnici u Beogradu, njoj je pritvorska jedinica zamenjena nanogvicom.
 
Samo u ovoj godini bilo je dosta najava, ali i štrajkova glađu. Jedan od njih je i jedanaestodnevni štrajk glađu studenta Bogdana Jovičića u pritvorskoj jedinici. Daleko od očiju javnosti, takođe u pritvoru, glađu je navodno štrajkovao i bivši ministar Goran Vesić, koji je iz pritvora prebačen u bolnicu, a odatle na slobodu.
 
"Štrajkovi u Srbiji, uopšte uzev, postali su krik beznađa pojedinaca ili grupa. Štrajk glađu je u tom smislu samo radikalizacija jedne forme koja ne daje rezultate, čak ni onda kada je masovna. Suština štrajka je uvek u poruci da sistem u nekom segmentu ne funkcioniše. Ali ako niko ne obraća pažnju na štrajk, bojim se da sistem apsolutno ne funcioniše", smatra profesor na Fakultetu Političkih nauka Bojan Vranić.
 
Sagovornici Danasa primećuju i da je kod nas, kao i sve ostalo zbog polarizacije u društvu, štrajk glađu obesmišljen. Tako da je veliko pitanje koliki može biti domet štrajka glađu, kao vida političke borbe, ako vlast ne reaguje i odbija da ispuni bilo koji zahtev. 
OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

  • Milan

    09.11.2025 14:49
    Okupacija
    Udbaska posla.Sjasi Kurta da uzjasi Murta, bitno im je samo da sistem prezivi.
  • Koferce

    09.11.2025 14:31
    Degutantno
    Iako je poenta teksta drugacija, sramotno mi je staviti ime jedne majke u zalosti, u isti, ili slican kontekst sa drugim nabrojanim!
  • cc

    09.11.2025 14:12
    Posto je predsednik uglavnom predsednik svih gradjana u svakom pogledu kada bi se dogodio ishod kakav niko ne bi zeleo ne daj boze onda je taj predsednik koji proizvodi sistem iskljucivo kriv jer nije poduzeo nista povodom toga a mogao je.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Srbija