Na Majskoj skupštini pre 176 godina proglašena Srpska Vojvodina

Pre 176 godina, tokom Majske skupštine u Sremskim Karlovcima, 15. maja 1848. godine, proglašena je Srpska Vojvodina, kao autonomna srpska jedinica na prostoru tadašnje Austrougarske.
Skupština predstavnika 175 crkvenih opština iz eparhija sa prostora Vojvodine, kao i austrijskih Srba uopšte, zajedno s delegatima iz tadašnje Kneževine Srbije (Knjažestvo Srbija), koja je dva dana ranije izabrala mitropolita Josifa Rajačića za patrijarha, a pukovnika, potonjeg generala Stevana Šupljikca za vojvodu - proglasila je Srpsku Vojvodinu.
 
Skupština je istakla pravo Srba u Austriji, odnosno na prostoru južne Ugarske, na autonomni politički i kulturni razvoj.
 
Tada proglašena Vojvodina obuhvatala je Srem, Vojnu vojnu granicu u Sremu, Baranju i Bačku s bečejskim i šajkaškim okruzima (takođe deo Granice) i Banat, sa Vojnom granicom na prostoru Banata, uključujući i Velikokikindski distrikt.
Godine 1848. politički buntovi, revolucije, zahvatili su niz zemalja Evrope, od Pariza i Brisela preko nemačkih zemalja, Italije, pa i zemlje kojima je vladala dinastija Habzburg, a unutar njih i onovremenu Ugarsku. Bilo je to vreme političkih, socijalnih namira, ali i vreme buđenja nacionalnih pokreta, među Nemcima, Italijanima, Slovenima unutar Austrougarskog carstva.
 
Revolucionarno nacionalni pokret u Ugarskoj, proklamovano liberalan, sadržao je takođe i oštru nacionalnu isključivost, usmerenu pre svega protiv bečkog dvora, ali i protiv manjinskih naroda Ugarske. Bila je to paradoksalna situacija imajući u vidu da su sami Mađari, i pored brojne aristokratije, ogromnom većinom do tada bili feudalni kmetovi, i nije ih bilo više od 40 odsto u Ugarskoj. Ostatak su činili Nemci, Rumuni, Slovaci, Srbi i drugi.
Međutim, Srbi su na prostoru Habzburških zemalja posedovali privilegije koje im je odredio car Leopold još od 1690. godine.
 
Iako je položaj Srba u Habzburškim zemljama prošao kroz razne faze, sećanje i svest o darovanim povlasticama sve vreme je trajalo.
 
Imajući u vidu pritisak revolucionarnih ugarskih vlasti, i njihov sukob, potom i rat, protiv Beča, prvaci Srba su te 1848. odabrali da zatraže podršku od carskih vlasti.
 
Lajoš Košut odlučio se tada da vojskom spreči rad legalnog Srpskog crkveno-narodnog sabora. Usledilo je okupljanje Srba na Majskoj skupštini, od 13. do 15. maja 1848. u Sremskim Karlovcima i proglašenje Srpske Vojvodine.
 
Vlada u Beču, ne želeći da podstiče nezadovoljstvo Ugarske, odbacila je u prvo vreme odluke Majske skupštine, proglasivši ih nezakonitim. Pošto su sledila ratna dejstva, stav Beča je docnije promenjen, tako da je bečki dvor priznao odluke Majske skupštine i potvrdio vojvodsko zvanje Stevanu Šupljikcu.
 
Oformljena je Srpska narodna vojska, sastavljena najviše od graničara, šajkaša, a potom i dobrovoljaca iz Srbije koje je predvodio Stevan Knićanin. Srbi su ratovali s promenljivim rezulatatima, u prvo vreme uspešnije. Bio je to period velikih stradanja i brojnih žrtava među Srbima na prostoru današnje Vojvodine.
 
Vojnim formacijama preimenovanim u Austro-srpski korpus komandovali su austrijski oficiri, među njima i Stevan Šupljikac, posle njegove smrti general Kuzman Todorović, a zatim Ferdinand fon Majerhofer, potonji podmaršal.
 
Pošto su ruske trupe pod generalom Paskijevičem tokom leta i rane jeseni 1849, konačno potukle mađarske revolucionarne snage, redovno stanje u Ugarskoj je postupno uspostavljeno.
Carskim patentom 18. novembra 1849. obrazovana je nova austrijska krunska zemlja - Vojvodstvo Srbija i Tamiški Banat, koja je obuhvata ceo Banat, Bačku i Srem, osim delova koji su bili u sastavu Vojne granice (što je u slučaju Srema podrazumevalo veći deo) sa središtem u Temišvaru. Od tada, sve vreme postojanja monarhije Habzburga, austrijski car nosio je i titulu velikog vojvode Vojvodstva Srbije. Na čelu Vojvodine u prvo vreme nalazio se Ferdinand fon Majerhofer, a potom Johan Koronini.
 
Iako je Vojvodstvo Srbija i Tamiški Banat, kao posebna krunska zemlja, ukinuto decembra 1860, čime se izašlo u susret zahtevima ugarskih predstavnika, težnja za autonomnom Vojvodinom zauvek je ostala živa među vojvođanskim Srbima sve vreme postojanja monarhije Habzburga.
OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

  • .

    15.05.2024 18:31
    Do pre 30 godina, po standardu rame uz rame sa Hrvatskom.
    Danas je Vojvodina ispod nekad nerazvijene Crne Gore za koju smo izdvajali solidardnu pomoć.
    I ispod proseka R. Srbije.
    Od iznadprosečne u SFRJ do ispodprosečne u R. Srbiji.

    Ovako se niko nije sunovratio... i to da apsurd bude najveći: u (tzv.) slobodi.
  • @Nebojsa

    15.05.2024 18:14
    Pre će biti Stevo nego Steva jer je Šupljikac bio Banijac a patrijarh Rajačić Ličanin a, kako kažu savremenici, to se poznavalo i po naglasku. Naravno da se ne "prevrću u grobu" zato što je Vojvodina u Srbiji. Zašto bi je inače nazvali srpskom?
  • pajo patak

    15.05.2024 17:51
    @@joca
    prst na čelo, pa reci ko je tome doprineo (zaslužan za to) ? ( najvećim delom ili u srbiji ili pod zemljom ) ?

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Novi Sad - Vesti