VIDEO Naša ruska komšinica Anastasija: Kako je Novi Sad postao njen

Veliku pažnju na društvenim mrežama privukao je video Anastasije, Ruskinje koja je svoje mesto pronašla u Novom Sadu.
Anastasija u svom kratkom filmu, na srpskom jeziku, priča o svojim prvim utiscima o Novom Sadu, ali i zašto ga je na početku mrzela. 
 
Ipak, taj početni utisak bio je samo početak, a vremenom se njen odnos prema gradu promenio i, kako sama kaže, postao je njen.
"Sa ljubavlju prema gradu, srpskom jeziku i Srbiji - vaša ruska komšinica Anastasija", stoji na kraju njenog snimka.
 
Anastasijina priča je veoma lična, jer ne govori samo o tome kakav je grad, već i kako stanje u kom se nalazimo utiče na naše viđenje sveta oko nas. 
"Zašto su emigranti često mrzovoljni i neprijatni? Kao i obično - stvar nije u vama i nije u gradu. Stvar je u tome što je emigracija prilično težak proces. Ljudi nemaju snage. I često se desi da ti se ne sviđa ni mesto na kom si, ni način na koji je sve uređeno", objašnjava Anastasija u opisu svog snimka.
 
Kako dodaje, ponekad ljudi počnu svoju frustraciju da usmeravaju na jezik ili na neke konkretne sitnice.
"I ovo je verovatno važno podsećanje za Srbe - to nije o vama. I nezadovoljna lica Rusa takođe nisu o vama. I verujem da oni od vas koji su otišli iz Srbije i žive negde u inostranstvu razumeju o čemu govorim. Jer možeš biti na najboljem mestu na svetu - i ipak ga ne voleti. Ili ne moći u tom trenutku da vidiš koliko je zapravo dobro", poručuje Anastasije.
 
Ukazuje i na to da je za deljenje ove priče za nju bilo ranjivo, ali istovremeno i iskreno. 
 
"Jer u mojoj priči nema ružičastih ponija. Nisam došla u bajku", zaključuje ona.
 
OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

Komentari 12

  • Saša

    31.03.2026 21:10
    Dobri ljudi, hvala vam puno što ste pružili dom našoj djeci! I hvala na svim komentarima. Ja sam Rus i živim u Moskvi. Oprostite na lošem jeziku, ne koristim umjetnu inteligenciju, nego jednostavno volim vaš jezik koji sam, eto, učio na hrvatski način. Moja kći sada živi u Mitrovici, kamo je izbjegla prije tri godine. Želim vam reći da smo vam zapravo povjerili našu djecu na skrb. Oni koji su došli k vama, najbolji su od nas. Učili smo ih pravdi i istini; odrasli su u čiste i pametne ljude te pobjegli iz pakla. Naša će djeca u većini uvijek poštovati to što je ovo Vaša zemlja i nikada ništa neće svojatati. Vjerujem da oni vam mogu dati vrijedan doprinos. Pogledajte ih u oči kad sljedeći put budete s njima u crkvi…
    Ponosni smo na njih i još vam jednom hvala, ljubljena braćo, na toplom prigrljaju koji ste im pružili.❤️
  • Deki NS

    25.03.2026 19:05
    Samo neka se pronasla, za sve postoji prvi put ali ja sam iz mog rodnog Novog Sada otisao pre 5 ipo godina, daleko na sever, isto tako mislio tesko je emigrirati, snaci se i integrisati. Ali strpljiv spasen, polako ali sigurno koracao i gradio stepenicu po stepenicu da dodjem do trenutka kad mogu prihvatiti zivot u novom okruzenju. Bez obzira sto nikad necu moci biti kao starosedeoci ovde niti to zelim, nego uvek stranac, mislim da sam nasao svoje parce neba ispod kog zadovoljnije i sigurnije koracam. Novi Sad obidjem uglavnom leti kad dodjem na odmor, kad me uspomene i vracanje u nekad davno bese vreme, kad je sve bilo od danas do sutra, kad nisu postajala velika ocekivanja i planovi kako ce zivot dalje da tece. Nikad se ne zna sta donosi dan a sta noc, treba pokusati, probati i videti da li je to nesto drugo gde mislimo da je mozda bolje ili nasa sledeca zivotna stanica, mozda velika promena u nasim zivotima, jer u Novi Sad se u svako doba mogu vratiti, ali zivotni putevi pisu romane, mene je moj put naveo ovde gde se ipak osecam svoj na svome. Volim svoj Novi Sad, ali ga se vise rado secam dok opet nedodjem u njegovo okrilje da me opet primi u svoj zagrlj gde sam proveo tolike godine, predivno detinjstvo pod sankcijama devedesetih, ali nikad ostao razocaran bez obzira na sve sta su donela nova vremena. Novi Sad je moj grad u srcu ostao zapecacen i uvek se rado vracam njemu, ali zivotni put me je odveo u drugom smeru, isto tako pruzio sansu da napredujem dalje.
  • oldtimer

    25.03.2026 18:03
    Divni ljudi
    Posle Oktobarske revolucije mnogi Rusi su došli u Srbiju i druge krajeve. Mnogi od njih su bili osobe sa visokim obrazovanjem. Pamtim tri gimnazijska profesora, Rusa. Bili su divni ljudi i veoma poštovani. Bilo je i lekara i inženjera. Anastasji želim sve najbolje.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Novi Sad - Vesti